Sv. Ivan Kapistranski – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 131 (130). Djetinji pokoj u Bogu

Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11, 29).

Ant. 1. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.

Gospodine, ne gordi se moje srce *
niti se oči uznose.

Ne idem za stvarima velikim *
ni za čudima što su iznad mene.

Ne, ja sam se smirio, *
i upokojio dušu svoju;

kao dojenče na grudima majke, *
kao dojenče duša je moja u meni.

U Gospodina se, Izraele, uzdaj *
od sada dovijeka.

Slava Ocu.

Ant. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.

Ps 132 (131). Božje obećanje Davidovoj kući

Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32). I.

Ant. 2. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.

Spomeni se, Gospodine, Davida, *
i sve brižljivosti njegove:

kako se Gospodinu zakleo, *
zavjetovao Snazi Jakovljevoj:

»Neću ući u šator doma svog *
nit uzaći na ležaj svoje postelje,

neću pustit snu na oči *
nit počinka dati vjeđama,

dok Gospodinu mjesto ne nađem, *
boravište Snazi Jakovljevoj.«

Eto, čusmo za nj u Efrati, *
nađosmo ga u Poljima jaarskim.

Uđimo u stan njegov, *
pred podnožje mu padnimo!

»Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu, *
ti i Kovčeg sile tvoje!

Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, *
pobožnici tvoji nek radosno kliču!

Poradi Davida, sluge svojega, *
ne odbij lica pomazanika svoga!«

Slava Ocu.

Ant. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.

II.

Ant. 3. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.

Gospodin se zakle Davidu *
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:

»Potomka tvoje utrobe *
posadit ću na prijestolje tvoje.

Budu li ti sinovi Savez moj čuvali, *
i svjedočanstva kojima ih učim,

i sinovi će njini dovijeka *
sjedit na tvom prijestolju.«

Jer Gospodin odabra Sion, *
njega zaželje sebi za sjedište.

»Ovo mi je počivalište vječno, *
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

Žitak ću njegov blagosloviti, *
siromahe nahraniti kruhom.

Svećenike njegove u spas ću odjenuti, *
sveti će njegovi kliktati radosno.

Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste, *
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.

U sram ću mu obući dušmane, *
a na njemu će blistat vijenac moj.«

Slava Ocu.

Ant. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.

Dođite, gledajte djela Gospodnja.Divote koje na zemlji učini.

Iz Knjige proroka Baruha

3, 9-15. 24 – 4, 4

Spas Izraela zasniva se na mudrosti

Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost. Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijateljâ, i zašto stariš u tuđini, onečišćujuć se mrtvacima, ubrojen među one koji su u Podzemlju? Zato što si Vrelo Mudrosti ostavio! Da si Božjim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru. Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u čemu je dugovječnost i život, i gdje je svjetlost očinja i mir. Ali tko je otkrio prebivalište Mudrosti, tko li prodro u njene riznice?

Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova? Veliko i bezgranično, visoko – neizmjerno! Ondje se rodiše divovi, čuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju; ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja; izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti.

Tko se na nebo pope, pa da je dohvati – na oblake, pa da je skine? Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najčišće zlato? Nitko ne zna njezina puta, i nitko njezine staze ne shvaća.

Sveznajući – samo je on poznaje, svojim je umom proniče: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je životinjama naselio; on koji pošalje svjetlost, i ona, gle, pođe; natrag je zovne, i dršćuć ona ga posluša. Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama; zovne li ih, one mu odgovore: Evo nas! – i radosno sjaju svom Stvoritelju.

On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit ne može. On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu – Izraelu, svome ljubimcu. Potom se ona na zemlji pojavila, među ljudima udomila.

Ona je knjiga Božjih zapovijedi, Zakon koji će trajati dovijeka: tko ga se držao bude, taj će živjeti; tko ga napusti, taj će umrijeti. Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti: ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tuđemu.

Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno što je Bogu po volji!

OTPJEV Rim 11, 33; Bar 3, 32. 37

R. O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! * Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!

O. Sveznajući jedini mudrost poznaje i predao ju je Izraelu, svome ljubimcu. * Kako.

Iz Govorā svetoga Petra Krizologa, biskupa

(Govor 117: PL 52, 520-521)

Riječ, Božja Mudrost, postala je tijelom

Sveti Apostol tvrdi da su dva čovjeka dala početak ljudskom rodu, Adam i Krist. Ta su dva čovjeka jednaki tijelom, ali nejednaki zaslugom, jedinstvom udova sasvim slični, ali samim svojim početkom sasvim različiti. Apostol kaže: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, a novi Adam životvorni duh.

Onaj je prvi nastao od ovoga novog od kojega je primio i dušu, da bi mogao živjeti. Ovaj je od samog sebe, jer nije očekivao život od drugoga, nego je on sam dao svima i sam život. Onaj je sazdan od najobičnijeg blata, a ovaj je proizašao iz prečiste utrobe djevice. U onomu se zemlja pretvorila u tijelo, a u ovome je tijelo postalo božansko.

I čemu dalje nabrajati? Ovaj je Adam onomu udahnuo svoju dušu kad ga je stvorio. Zato je uzeo njegovu osobu i njegovo ime, da ne bi izgubio ono što je stvorio na svoju sliku. Prvi Adam, novi Adam. Onaj je prvi imao početak, ovaj novi nema svršetka. Ovaj novi zapravo je prvi, kako on sam kaže: Ja sam prvi, ja sam i posljednji.

Ja sam prvi, to jest bez početka. Ja sam posljednji, to jest bez svršetka. Apostol kaže: Ali ne dolazi prije duhovno, već zemaljsko; duhovno dolazi zatim. Zemlja svakako dolazi prije ploda, ali zemlja nije tako dragocjena kao plod, jer zemlja zahtijeva napor i rad, dok plod daje uzdržavanje i život. S pravom se Prorok hvali takvim plodom: Zemlja je naša dala urod svoj. Koji urod? Onaj, naime, o kojemu na drugom mjestu kaže: Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje. Apostol kaže: Prvi je čovjek od zemlje – zemljan; drugi je čovjek s neba.

Kakav je zemljani, takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski, takvi su i svi nebeski. Kako oni koji nisu takvi rođeni mogu takvi postati, ne zadržavajući ono s čim su rođeni, nego ostajući u onomu čime su preporođeni? Zato je otajstvenim sjedinjenjem svoga božanskog svjetla Duh Sveti oplodio krilo da one koji su pali u bijedni položaj zemljanih zbog svoga porijekla iz blata, preporodi u nebeske i učini ih sličnima svome Stvoritelju. Zato, već preporođeni i obnovljeni prema slici našega Stvoritelja ispunimo ono što naređuje Apostol: I kako smo nosili sliku onoga zemljanoga, nosit ćemo i sliku ovoga nebeskoga.

Kako rekosmo, već preporođeni po primjeru našega Gospodina i od Boga posinjeni nosimo cjelovitu sliku našega Stvoritelja: ne veličanstvom kojim je sam on zaodjenut, nego čednošću, jednostavnošću, blagošću, strpljivošću, poniznošću, milosrđem i slogom, po čemu se udostojao postati i biti jedno s nama.

OTPJEV Rim 5, 18. 12

R. Kao što je grijeh jednoga svima ljudima na osudu, * tako je i pravednost Jednoga svim ljudima na opravdanje, na život!

O. Kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt. * Tako je.

Gospodine! Usliši molitve svoga naroda: da spoznamo svoje poslanje u današnjem svijetu i tvojom ga snagom izvršimo. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.