Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Glas molben svojih vjernika
Ti, Kriste, počuj, molimo:
Ne zamrači nam vjere sjaj.
Od misli zlih i opakih,
Od zavisti nas očuvaj,
Već dobrim zlo da svladamo.
Daleko od nas svako zlo,
Oholost, srdžba, prijevara,
Taj korijen hudi zlima svim.
Nek iskrena dobròtvornost
U miru čuva saveze,
Nepovrijeđenih vezova.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 18 (17), 31-51. Zahvalnica
Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8, 31). IV.
Ant. 1. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.
Savršeni su puti Gospodnji, *
i riječ je Božja ognjem kušana.
On, samo on, štit je svima *
koji se k njemu utječu.
Jer tko je Bog osim Gospodina? *
Tko li je hridina osim Boga našega?
Taj Bog me snagom opasuje, *
stere mi put besprijekoran.
Noge mi dade brze ko u košute *
i postavi me na visine čvrste,
ruke mi za borbu uvježba *
i mišice da lûk mjedeni napinju.
Slava Ocu.
Ant. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.
V.
Ant. 2. Gospodine, tvoja me desnica drži.
Daješ mi štit svoj koji spasava, †
tvoja me desnica drži, *
tvoja me brižljivost uzvisi.
Pouzdanje daješ mom koraku, *
i noge mi više ne posrću.
Pognah svoje dušmane i dostigoh, *
i ne vratih se dok ih ne uništih.
Obaram ih, nè mogû se dići, *
padaju, pod nogama mi leže.
Ti me opasa snagom za borbu, *
a protivnike moje meni podloži.
Ti dušmane moje u bijeg natjera, *
i rasprših one koji su me mrzili.
Vapiju u pomoć – nikog da pomogne; *
vapiju Gospodinu – ne odaziva se.
Smrvih ih kao prah na vjetru, *
zgazih ih ko blato na putu.
Ti me ȉzbavī od bune u mom narodu, †
postavi me glavarom pogana, *
puk koji ne poznavah služi mi.
Svaki moj šapat pokorno on sluša, *
sinovi tuđinski meni laskaju;
sinovi tuđinski gube srčanost, *
izlaze dršćuć iz svojih utvrda.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, tvoja me desnica drži.
VI.
Ant. 3. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja! *
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Bog koji mi daje osvetu *
i narode meni pokorava.
Od dušmana me ljutih izbavljaš †
i nad protivnike me moje izdižeš, *
ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
Zato ću te slaviti, Gospodine, među pucima *
i psalam pjevati tvome imenu:
umnožio si pobjede kralju svojemu, †
pomazaniku svome milost iskazao, *
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
Slava Ocu.
Ant. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Otvori, Gospodine, oči moje.Da gledam divote tvoga zakona.
Iz Knjige o Esteri
5, 1-5a; 7, 1-10
Kralj i Haman na gozbi kod Estere. Haman je uklonjen.
Trećega dana zaodjenu se Estera u kraljevsku odjeću i stane u predvorju kraljeve palače koje je bilo iznutra naspram kraljevskog prijestolja. A on je sjedio na svom prijestolju u palači naspram vratiju. Kad ugleda kraljicu Esteru gdje stoji, veoma mu se svidje, i ispruži prema njoj zlatno žezlo što ga je držao u ruci. Ona pristupi i poljubi vrh njegova žezla. Kralj joj reče: »Što je tebi, kraljice Estero? Što želiš? Bila to i polovica kraljevstva, dobit ćeš je!« Estera odgovori: »Neka kralj, ako mu je drago, dođe s Hamanom na gozbu koju sam danas priredila.« Kralj odvrati: »Obavijestite odmah Hamana da bi se izvršila Esterina želja.«
Kralj i Haman dođoše na gozbu kraljici Esteri. I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reče kralj Esteri: »Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit će ti udovoljena! Koja je tvoja želja? Ako je i pola kraljevstva, bit će ti!« Kraljica Estera odgovori: »Ako sam, kralju, našla milost u tvojim očima, i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni život, a u ime želje moj narod! Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Da smo predani u roblje, šutjela bih, jer nevolja ne bi bila štetna po kralja.«
Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u riječ pa je upita: »Tko je taj? Gdje je taj koji je namislio takvo što učiniti?« Estera tada odgovori: »Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!« Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom. Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palače. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesreća pred kraljem gotova.
Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše pao na počivaljku na kojoj se nalazila Estera. »Pokušavaš još i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?« povika kralj. Tek što su te riječi izletjele iz kraljevih usta, pokriše lice Hamanu. Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u službi kraljevoj: »Eno i vješala što ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuće i visoka su pedeset lakata.« Kralj zapovjedi: »Objesite ga na njih!« Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša.
OTPJEV Usp. Est 10, 9; Iz 48, 20
R. Izrael povika Gospodinu i Gospodin spasi svoj narod. * Oslobodio ga je od svih zala i među poganima očitova velike znakove.
O. Glasno kličući, kazujte: Gospodin je otkupio slugu svoga Jakova. * Oslobodio.
Iz Poslanice Probi svetog Augustina, biskupa
(Posl. 130, 14, 25-26: CSEL 44, 68-71)
Ne znamo što i kako treba moliti
Možda još tražiš zašto Apostol kaže: Ne znamo što i kako treba moliti. Nikako ne smijemo držati da je Gospodnja molitva bila nepoznata bilo njemu bilo onima kojima je to pisao.
Apostol je pokazao da ni on sam nije bio izuzet od tog neznanja, osim ako možda nije znao što i kako treba moliti. Da se ne bi uzoholio zbog velikih objava, stavljen mu je trn u tijelo, sotonin poslanik, da ga muči. Zato je triput molio Gospodina da ga od njega oslobodi upravo zato jer nije znao što da moli kako treba. Napokon je tako veliki muž čuo Božji odgovor zašto mu nije bila uslišana molitva i zašto mu to ne bi bilo od koristi: Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.
U tim, dakle, nevoljama, koje mogu i koristiti i škoditi, ne znamo što i kako treba moliti. Ipak, jer su te nevolje mučne, tegobne i protive se našoj slabosti, vođeni općom ljudskom sklonošću, molimo da se od njih oslobodimo. Na tomu treba da budemo zahvalni našem Gospodinu, ali, ako nas od njih i ne oslobodi, nemojmo smatrati da nas je zanemario, nego radije strpljivo podnoseći nevolje nadajmo se većem dobru. Tako se snaga savršeno očituje u slabosti. To je zato napisano da ne bi možda netko pridavao veliku važnost tomu ako bude uslišan kad nestrpljivo moli za nešto što bi mu više koristilo da ne postigne; ili da se ne bi udaljio od Boga i posumnjao u njegovo milosrđe ako ne bude uslišan kad možda nešto traži što bi ga teže pogodilo ili bi ga pak sreća pokvarila i sasvim upropastila, ako bi to dobio. U takvim slučajevima ne znamo što bismo trebali moliti.
Zato, ako se nešto dogodi suprotno od onoga što smo molili, strpljivo podnoseći i na svemu zahvaljujući, ni najmanje ne smijemo posumnjati da je bolje ono što je bila volja Božja nego volja naša. I tu nam pruža primjer naš Posrednik riječima: Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež. Ali, mijenjajući u sebi ljudsku volju, odmah nastavlja: Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja, Oče. Zato će s pravom pokornošću jednoga svi postati pravednici.
OTPJEV Mt 7, 7. 8; Ps 145, 18
R. Ištite, i dat će vam se. * Tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca, otvorit će se.
O. Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno. * Tko god.
Gospodine! Usliši molitve svoga naroda: da spoznamo svoje poslanje u današnjem svijetu i tvojom ga snagom izvršimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.