Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Blaženi Luka, mučeniče Kristov,
Junačkom borbom stekao si vijenac
Pobjede prave.
Predivnu knjigu sretne Blagovijesti:
Riječi i djela, život, smrt i uskrs
Isusa Krista.
Širenje Crkve, djela Svetog Duha –
Nova vremena nastaju po svijetu,
Vjekovi novi.
Zadivljen slijediš Divaapostola:
Da nas užeže njegva ljubav, vjera,
Svima izmoli!
Vjeru okrijepi, borbu nam olakšaj:
K Bogu da sretno svi mi prispijemo –
Živjeti s Bogom. Amen.
Psalmi i hvalospjev kao na Zajedničkom slavlju apostola.
Ps 116 (115)
Ant. 1. Postadoh poslužiteljem evanđelja darom milosti Božje.
Ja vjerujem i kada kažem: *
»Nesretan sam veoma.«
U smetenosti svojoj rekoh: *
»Svaki je čovjek lažac!«
Što da uzvratim Gospodinu *
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja *
i zazvati ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje *
pred svim pukom njegovim.
Dragocjena je u očima Gospodnjim *
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga, †
tvoj sluga, sin službenice tvoje – *
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, *
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje *
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima Doma Gospodnjega, *
posred tebe, Jeruzaleme!
Slava Ocu.
Ant. Postadoh poslužiteljem evanđelja darom milosti Božje.
Ps 126 (125)
Ant. 2. Sve činim poradi evanđelja, da bih i ja bio suzajedničar u njemu.
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, *
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha, *
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo: *
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin: *
opet smo radosni!
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše *
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama *
žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući *
noseći sjeme sjetveno:
vraćat će se s pjesmom *
noseći snoplje svoje.
Slava Ocu.
Ant. Sve činim poradi evanđelja, da bih i ja bio suzajedničar u njemu.
Hvalospjev (Ef 1, 3-10)
Ant. 3. Meni je dana ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova.
Blagoslovljen Bog i Otac *
Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim *
u nebesima,
u Kristu.
Tako: u njemu nas sebi izabra †
prije postanka svijeta *
da budemo sveti i neporočni pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo, *
za sebe
po Isusu Kristu,
prema dobrohotnosti svoje volje, *
na hvalu Slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome †
u kome, njegovom krvlju, *
imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupâ *
po bogatstvu njegove milosti.
Nju preobilno u nas uli *
zajedno sa svom mudrošću
i razumijevanjem.
Obznanivši nam Otajstvo svoje volje *
po dobrohotnom naumu svojem
što ga prije u njemu zasnova *
da se provede punina vremenâ:
uglaviti u Kristu *
sve – na nebesima i na zemlji.
Slava Ocu.
Ant. Meni je dana ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova.
Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, svagda za vas moleći. Jer čuli smo za vašu vjeru u Kristu Isusu i za ljubav koju gajite prema svima svetima poradi nade koja vam je pohranjena u nebesima. Za nju ste čuli u Riječi istine – evanđelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao što po svem svijetu, tako i među vama.
Kazujte poganima * slavu Gospodnju! Kazujte.Svim narodima čudesa njegova. * Slavu Gospodnju. Slava Ocu. Kazujte.
Ant. Blaženi evanđelist Luka, pisac Kristove blagosti, zavrijedio je dostojnu proslavu u Crkvi.
Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Blaženi evanđelist Luka, pisac Kristove blagosti, zavrijedio je dostojnu proslavu u Crkvi.
Bog, Otac svjetlosti, k vjeri istine pozvao nas je po evanđelju svoga Sina. Njemu upravimo svoju prošnju za sveti narod njegov i recimo mu:
Gospodine, sjeti se Crkve svoje!
Oče, ti si svoga Sina, velikog pastira ovaca, od mrtvih uskrisio;
– daj da budemo njegovi svjedoci sve do nakraj zemlje.
Svoga si Sina poslao svijetu da siromasima naviješta blagovijest spasenja;
– daj da se evanđelje propovijeda svakome stvorenju.
Sina si svoga poslao da sije sjeme riječi;
– daj da i mi u muci sijući riječ, u radosti je žanjemo.
Sina si svoga poslao da svijet krvlju svojom s tobom pomiri;
– daj da svi mi surađujemo na pomirenju svijeta s tobom.
Sina si svoga postavio u nebu zdesna sebi;
– pripusti u kraljevstvo blaženih drage nam pokojne!
Oče naš…
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Bože, svetog si Luku izabrao da propovijedanjem i spisima objavi otajstvo tvoje ljubavi prema siromasima. Daj da kršćani, koji se tvojim imenom diče, ostanu jedno srce i jedna duša i svi narodi svijeta vide tvoje spasenje. Po Gospodinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.