Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što upravljaš vasionom
I jesi jedan jedini
Čuj pjesme nam i vapaj naš
I milostiv usliši nas,
Od skvrnâ srce čisti nam
Sve želje zle i sav nam gnjev
Sažezi svetim plamenom,
Da ginu ružne požude,
Daj svima koji noćni mir
Sad prekidamo pjevanjem
Zadobiti izobilje
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Početniče vječnog spasa,
Budi uz nas, svoje vjerne:
Sedam dara Duha svoga.
Bolest tijela od nas tjeraj,
Sablazan odasvud spriječi,
Boli srca ti ublaži.
Duše naše ti razvedri,
Ti dovršuj svako dobro,
Vječnom žiću ti nas vodi.
Evo, sve nam vrijeme teče
S nizom ovih sedam dana:
Sudnji dan Otkupiteljev.
Tada, Spase, molimo te,
Lik svoj blagi nam pokaži,
Zdesna sebi sve nas smjesti.
Kada, dobar, podaš svima
Molitvama uslišanje:
U sve vijeke vijeka. Amen.
Ps 107 (106). Zahvala: Bog spasava čovjeka iz svake nevolje
Riječ posla sinovima Izraelovim, navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu (Dj 10, 36). I.
Ant. 1. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.
Hvalite Gospodina, jer je dobar, *
jer dovijeka je ljubav njegova!
Tako nek reknu svi otkupljenici *
koje Gospodin otkupi iz ruke dušmanske
i koje skupi iz svih zemalja, *
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, *
puta ne nalazeć do naseljena grada.
Gladni su bili, žeđu izmoreni, *
duša je klonula u njima.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Pravim ih putem pȍvede *
da stignu ka gradu naseljenu.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer gladnu dušu on nasiti, *
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
U mraku sjeđahu i u tmini, *
sputani bijedom i gvožđima,
jer su prkosili besjedama Božjim *
i prezreli naum Svevišnjega.
Srce im stoga skrši patnjama: *
posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Izvede ih iz tmina i mraka, *
raskide okove njihove.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer razbi vrata mjedena *
i gvozdene polomi zasune.
Slava Ocu.
Ant. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.
II.
Ant. 2. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.
Zbog puta svoga zločinačkog bolovahu oni, *
ispaštahu svoje opačine:
svako se jelo gadilo duši njihovoj, *
do vrata smrti oni dođoše.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Riječ svoju posla da ih ozdravi *
i život im spasi od jame grobne.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Nek prinose žrtve zahvalnice *
i kličući nek djela njegova kazuju!
Oni koji lađama zaploviše morem *
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Gospodnja, *
čudesa njegova na pučini.
On reče i olujni se vjetar uzvitla *
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, *
u nevolji duša im ginula.
Teturahu i posrtahu kao pijani, *
sva ih je mudrost izdala.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac, *
valovi morski umukoše.
Obradovaše se tišini, *
u željenu luku on ih povede.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, *
neka ga hvale u vijeću staraca!
Slava Ocu.
Ant. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.
III.
Ant. 3. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.
On pretvori rijeke u pustinju, *
a izvore vodene u žednu zemlju;
plodonosnu zemlju u slanu pustaru, *
zbog zloće žitelja njezinih.
On obrati pustinju u jezero, *
a zemlju suhu u vodene izvore.
I naseli ondje izgladnjele, *
te podigoše grad gdje će živjeti.
Zasijaše njive, posadiše vinograde*
što im doniješe obilnu ljetinu.
I on ih blagoslovi te se namnožiše silno, *
i stada im se ne smanjiše.
Prorijeđeni bjehu i savijeni *
pod teretom zla i nevolje.
Onaj što izlijeva prezir na knezove *
pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
Iz nevolje pȍdiže ubogog *
i obitelji ko stada ȕmnožī.
Videć to, čestiti neka se raduju, *
a zloća svaka nek sebi usta začepi!
Tko je mudar, nek o svemu tom razmišlja *
i nek uvidi dobrotu Gospodnju!
Slava Ocu.
Ant. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.
Iz Prve poslanice Timoteju blaženoga Pavla, apostola
6, 11-21
Posljednji poticaj
Ti, Božji čovječe, teži za pravednošću, pobožnošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima!
Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. Njega će u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljevâ, Gospodar gospodarâ, koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen.
Onima koji su u sadašnjem svijetu bogati zapovijedaj neka ne budu bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve bogato daje na uživanje; neka dobro čine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu darežljivi, zajedničari – prikupljajući sebi lijepu glavnicu za budućnost da osvoje onaj pravi život.
Timoteju, poklad čuvaj kloneći se svjetovnoga praznoglasja i proturječjâ nekog nazovispoznanja, koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili.
Milost s vama!
OTPJEV Kol 2, 6. 7; Mt 6, 19-20
R. Kao što primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu živite: ukorijenjeni i nazidani na njemu i učvršćeni vjerom, kako ste poučeni, * obilujte zahvaljivanjem!
O. Ne zgrćite sebi blago na zemlji; zgrćite sebi blago na nebu! * Obilujte.
Iz Tumačenja psalma sto i osamnaestog, svetog Ambrozija, biskupa
Budi vjeran i odvažan svjedok
Progonstva su mnoga, mnoga su i mučeništva. Kristov si svjedok danomice. Duh te bluda iskušava, ali bojeći se budućeg Kristova suda smatrao si da ne smiješ okaljati čistoću duše i tijela – Kristov si mučenik. Duh te je lakomosti kušao da bi prisvojio posjed slabijega, oskvrnuo prava nezaštićene udovice, ali smatrao si, razmatrajući nebeske zapovijedi, da je vrednije pružati pomoć nego nanositi nepravdu – svjedok si Kristov. Napokon, Krist želi biti kod takvih svjedoka prema onom što je napisano: Sudite sirotanu i opravdajte udovicu, i dođite raspravljati, veli Gospodin. Napastuje te duh oholosti, ali si, gledajući potrebnog i siromaha, i supateći pobožnim duhom, radije privolio uz poniznost nego bahatost – Kristov si svjedok. Još više: ne samo da si svjedočio govorom već i djelom.
Jer tko je pouzdaniji svjedok od onog koji ispovijeda da je Gospodin Isus došao u tijelu i uz to opslužuje zapovijedi evanđelja? Tko naime čuje i ne čini, niječe Krista. Riječju doduše priznaje, ali djelima niječe. Kako li će biti mnogi oni koji će govoriti: Gospodine, Gospodine, zar nismo proricali u tvoje ime, izgonili đavle i činili mnoga djela, ali će onoga dana dobiti odgovor: Odlazite od mene, svi činitelji bezakonja. Onaj je, dakle, svjedok koji – činjenicom u ruci – svjedoči za zapovijedi Gospodina Isusa.
Koliko li je, prema tome, svakodnevnih Kristovih mučenika u skrovitosti i koji ispovijedaju Isusa Gospodina! Znao je Apostol za to mučeništvo i vjerno svjedočenje za Krista. Rekao je: Ovo je naime slava naša i svjedočanstvo naše savjesti. Koliko ih je koji su naizvan ispovjedili, a iznutra zanijekali! Nemojte, kaza, vjerovati svakome duhu, već po njihovim plodovima raspoznajte kojima ste dužni vjerovati. Dakle, budi vjeran i jak u nutarnjim progonstvima kako bi bio potvrđen i tim vanjskim progonstvima. I najnutarnjija progonstva imaju svoje kraljeve i ravnatelje, suce moću strašne. Primjer nek ti bude kušnja što je Gospodin podnese.
Na drugom mjestu čitamo: Nek ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu. Vidiš, čovječe, pred koje si kraljeve stavljen i pred koje upravitelje, ako grijeh vlada. Koliko je grijeha i poroka, toliko i vladara. Pred njih smo dovedeni i pred njima stojimo. I ti kraljevi imaju sudište u dušama mnogih. Ali ako netko priznaje Krista, smjesta onoga kralja čini zarobljenikom i izbacuje s prijestolja svoje duše. Kako bi naime moglo ostati sudište đavla u onome u kome je podignuto Kristovo sudište?
OTPJEV
R. Velik su boj bili sveci Božji, prijeđoše po ognju i vodi, i bjehu spašeni.* I vijence primiše od Gospodina Boga.
O. Ovo su sveti koji Bogu u svjedočanstvo predadoše svoja tjelesa. * I vijence.
Bože, ti si svetog Dionizija i njegove drugove poslao da naviještaju evanđelje i ohrabrio ih u smrtnim mukama. Daj da po njihovu primjeru nadvladamo čari svijeta i ne strahujemo od njegovih napada. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.