Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
O ljubavi svih vjernika,
Ti, Kriste, srca takni nam
Obdari duše skrušene.
Mi k tebi, evo, vapimo
I puni vjere molimo:
Sve grijehe i sve propuste.
Ti znakom križa pobjednog
I tijelom svojim presvetim
Jer mi se tvoji zovemo.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 69 (68), 2-22. 30-37. Izjeda me revnost za dom tvoj
Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano (Mt 27, 34). I.
Ant. 1. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.
Spasi me, Bože: *
vode mi dođoše do grla!
U duboko blato zapadoh, *
i nemam kamo nogu staviti;
u duboku tonem vodu, *
pokrivaju me valovi.
Iznemogoh od vikanja, †
grlo mi je promuklo, *
oči mi klonuše Boga mog čekajuć.
Brojniji su od vlasi na glavi mojoj *
oni koji me mrze nizašto.
Tvrđi su od kostiju mojih †
oni što mi se nepravedno protive: *
zar mogu vratiti što nisam oteo?
Bože, ti znadeš bezumnost moju, *
moji ti grijesi nisu sakriti.
Nek se ne postide zbog mene †
koji se u te uzdaju, *
Gospodine, Bože nad Vojskama!
Neka se ne posrame zbog mene *
koji traže tebe, Bože Izraelov!
Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, *
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći *
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za Dom tvoj *
i poruge onih koji se rugaju tebi
padoše na me.
Dušu sam postom mučio, *
okrenulo mi se u ruglo.
Uzeh kostrijet za haljinu, *
i postah im igračka.
Koji sjede na vratima protiv mene govore, *
vinopije mi rugalice poju.
Slava Ocu.
Ant. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.
II.
Ant. 2. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
No tebi se molim, Gospodine, *
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši *
po svojoj vjernoj pomoći!
Izvuci me iz blata da ne potonem, †
od onih koji me mrze izbavi me – *
iz voda dubokih.
Nek me ne pokriju valovi, †
nek me ne proguta dubina, *
nek bezdan ne zatvori usta nada mnom!
Usliši me, Gospodine, jer je dobrostiva milost tvoja, *
po velikom milosrđu obazri se na me!
Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; *
jer sam u stisci, usliši me brzo!
Približi se duši mojoj i spasi je; *
zbog dušmana mojih oslobodi me!
Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, *
pred tvojim su očima svi koji me muče.
Ruganje mi slomilo srce i klonuh; †
čekao sam da se tko sažali nada mnom,
ali ga ne bî; *
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
U jelo mi žuči umiješaše, *
u mojoj me žeđi octom napojiše.
Slava Ocu.
Ant. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
III.
Ant. 3. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.
A ja sam jadnik i bolnik – *
nek me štiti tvoja pomoć, o Bože!
Božje ću ime hvaliti popijevkom, *
hvalit ću ga zahvalnicom.
Bit će to milije Gospodinu no bik žrtveni, *
milije nego junac s papcima i rozima.
Gledajte, ubogi, i radujte se, *
nek vam oživi srce,
svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje, *
on ne prezire sužanja svojih.
Neka ga hvale nebesa i zemlja, *
mora i sve što se u njima miče.
Jer Bog će spasiti Sion, †
– on će sagradit gradove Judine – *
tu će oni stanovat, imati baštinu.
Baštinit će ga potomci slugu njegovih; *
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.
Slava Ocu.
Ant. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.
Iz Prve poslanice Timoteju blaženoga Pavla, apostola
6, 1-10
Robovi. Krivi učitelji
Predragi, koji su pod jarmom, robovi, neka svoje gospodare smatraju svake časti dostojnima da se ne bi pogrđivalo ime Božje i nauk. A oni kojima su gospodari vjernici, neka ih ne cijene manje zato što su braća, nego neka im još više služe jer ti koji primaju njihovo dobročinstvo vjernici su i ljubljena braća.
To naučavaj i preporučuj! A tko drukčije naučava i ne prianja uza zdrave riječi, riječi Gospodina našega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobožnošću, nadut je, puka neznalica, samo boluje od rasprâ i rječoborstava, od kojih nastaje zavist, svađa, pogrde, zla sumnjičenja, razračunavanja ljudi pokvarene pameti i lišenih istine, što pobožnost smatraju dobitkom.
Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! Tȁ ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo! Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time. Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima.
OTPJEV Mt 6, 25; usp. 1 Tim 6, 8
R. Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. * Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?
O. Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time. * Zar život.
Iz Prve upute svetoga Vincencija Lerinskog, prezbitera
(Pogl. 23: PL 50, 667-668)
Napredovanje vjere u kršćana
Zar u Crkvi Kristovoj neće biti nikakva napretka vjerskog života? I te kako će biti, i to veoma velikog.
Tko bi naime mogao biti tako zavidan ljudima, tko tako protivan Bogu da bi pokušavao spriječiti napredak? No neka to bude uistinu napredak a ne promjena vjere. Napredak je naime u tome da se stvar onakva kakva jest obogati, a promjena u tome da se nešto iz nečega u nešto drugo preobrazi.
Potrebno je dakle da raste, te mnogo i silno napreduje kako kod pojedinaca tako i kod svih zajedno, kako kod jednog čovjeka tako i kod cijele Crkve, u svako doba i u sve vijeke umnost, znanje, mudrost, ali sve to u svome redu, u istoj naime istini, u istom smislu i istom shvaćanju.
Neka se vjerski život duša ugleda u život tjelesa. Premda se ona kroz godine umnažaju i razvijaju, ipak ostaju ista kao što su bila. Mnogo toga stoji između cvjetne mladosti i zrele starosti; no ipak su isti starci koji su bili i mladići; premda se mijenja položaj i stanje svakoga pojedinog čovjeka, ipak narav ostaje jedna te ista i jedna te ista osoba.
Maleni su udovi dojenčadi, veliki mladića, no ipak su to isti udovi. Koliko zglobova ima dijete, toliko ih ima i odrastao čovjek. I ako ima nešto što se tek u zrelo doba razvija, to je već nekako bilo posijano u sjemenu. Ništa novo ne nastaje kasnije kod staraca što već prije nije bilo nekako skriveno u djece.
Stoga nema sumnje da je ispravno i zakonito pravilo napredovanja, da je postojan i najljepši poredak rasta ako vazda one dijelove i oblike kod odraslih tka vrijeme koje je kod djece unaprijed oblikovala Stvoriteljeva mudrost.
Kad bi ljudski rod tijekom vremena poprimio neki sebi tuđi lik, ili bi mu se povećao ili umanjio broj udova, nužno bi cijelo tijelo propalo ili se iznakazilo ili posve oslabilo. Isto tako i istine kršćanske vjere slijede taj zakon usavršavanja te se s godinama učvršćuju, s vremenom šire i rastom postaju uzvišenije.
Naši su pređi od davnine na ovaj crkveni usjev posijali sjeme pšenice vjere. Bilo bi nepravedno i neprikladno da mi njihovi potomci mjesto prave istine pšenice beremo podmetnutu zabludu kukolja.
Naprotiv, ispravno je i dosljedno – ukoliko se prvo i posljednje jedno drugom ne protive – da od rasta pšenične uredbe i mi žanjemo plod pšenične vjere, pa budući da se nešto iz onih početaka sjemena tijekom vremena razvilo, da se sada raduje i poljepšava.
OTPJEV Pnz 4, 1. 2; Iv 6, 63
R. Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim! * Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam, niti što od toga oduzimljite!
O. Riječi što sam vam govorio duh su i život. * Niti što.
Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.