Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu,
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Bliz nam budi, Tvorče svijeta,
Vječnog Svjetla sjaju divni,
Miri srca prestrašena!
Duhom tvojim ispunjeni,
Kao pravi bogonosci,
Poslu dnevnom, dobrotvornom.
Ljubav tvoja Zakon sveti
Ljudima svim uvijek budi:
Boga svoga neka slave.
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Živa slava Božja bili! Amen.
Ps 38 (37). Vapaj grešnika u krajnjoj pogibli
Svi znanci njegovi stajahu podalje (Lk 23, 49). I.
Ant. 1. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.
Gospodine, u srdžbi svojoj nemoj me karati, *
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
Strijele se tvoje u me zabodoše, *
ruka me tvoja teško pritisnu.
Na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, *
od grijeha mojih mira mi nema kostima.
Zloće moje glavu su mi nadišle, *
kao preteško breme tište me.
Slava Ocu.
Ant. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.
II.
Ant. 2. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.
Rane moje zaudaraju i gnjiju *
zbog bezumnosti moje.
Pogurih se sav i zgrčih, *
povazdan lutam žalostan.
Moji bokovi puni su ognjice, *
na tijelu mi ništa zdravo nema.
Iscrpljen sam i satrven posve, *
stenjem od jecanja srca svojega.
Gospodine, sve su mi želje pred tobom, *
i vapaji moji nisu ti skriveni.
Srce mi udara silno, snaga me ostavlja, *
i svjetlost vida očinjega gasi se.
Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše *
i moji najbliži stoje daleko.
Namještaju mi zamke *
oni koji mi život vrebaju,
koji mi žele nesreću, propašću mi prijete *
i uvijek smišljaju prijevare.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.
III.
Ant. 3. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.
A ja sam kao gluh i ništa ne čujem *
i, kao nijem, usta ne otvaram.
Postadoh ko čovjek koji ne čuje *
i koji u ustima nema odgovora.
Jer u tebe se, Gospodine, uzdam, *
ti ćeš me uslišati, Gospodine, Bože moj!
Rekoh: »Nek se ne raduju nada mnom; †
kad mi noga posrne, *
nek se ne uzdižu nada mnom!«
Jer umalo ne propadoh, *
i moja je bol svagda preda mnom.
Bezakonje svoje ja priznajem, *
zabrinut sam zbog grijeha svojega.
A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, *
i mnogi su koji me mrze bezrazložno.
Za dobro zlom mi uzvraćaju, *
protive mi se što tražim dobro.
Gospodine, ne ostavljaj me! *
Bože moj, ne udaljuj se od mene!
Požuri se meni u pomoć, *
Gospodine, spase moj!
Slava Ocu.
Ant. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.
Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim.Za tvojom riječi pravednom.
Iz Poslanice Filipljanima blaženoga Pavla, apostola
3, 17 – 4, 9
Stojte u Gospodinu
Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.
Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako – čvrsto stojte u Gospodinu.
Evodiju zaklinjem, i Sintihu zaklinjem da budu složne u Gospodinu. Da, molim i tebe, čestiti druže, pomaži im jer su se one u evanđelju borile zajedno sa mnom, s Klementom i ostalim mojim suradnicima, kojih su imena u knjizi Života.
Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.
Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama!
OTPJEV Ef 4, 17; 1 Sol 5, 15-18
R. Zaklinjem vas u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. * Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.
O. Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! * Jer to je.
Iz autobiografije svete Terezije od Djeteta Isusa
(Povijest jedne duše, Zagreb 1968., str. 126-127)
U srcu Crkve bit ću ljubav
Kad su mi kod razmatranja moje želje zadavale pravo mučeništvo, otvorih poslanice svetog Pavla da potražim kakav odgovor. Padoše mi u oči 12. i 13. glava Prve poslanice Korinćanima. Ondje pročitah, u 12. glavi, da ne mogu biti svi apostoli, proroci, učitelji, i da je Crkva sastavljena od različitih udova i da oko ne može u isti čas biti ruka. Odgovor mi je bio jasan, ali nije zadovoljio mojih želja, nije mi donio mira.
Ne gubeći srčanosti nastavih čitanje, i ova me rečenica utješi: Brinite se za savršenije darove, a ja ću vam pokazati još izvrsniji put. I Apostol tumači kako svi najsavršeniji darovi nisu ništa bez ljubavi, i da je ljubav izvrstan put koji sigurno vodi k Bogu. Napokon sam našla odmor.
Promatrajući mistično tijelo Crkve nisam prepoznala sebe ni u jednom od udova koje opisuje sv. Pavao, ili bolje, htjela sam prepoznati sebe u svima. Ljubav mi je dala ključ moga zvanja. Shvatila sam, ako Crkva ima tijelo sastavljeno od različitih udova, da joj onda ne nedostaje najpotrebniji i najplemenitiji od svih udova; shvatila sam da Crkva ima Srce i da to Srce gori od ljubavi. Shvatila sam da jedino ljubav oživljuje udove Crkve, i kad bi se ljubav ugasila, ne bi više apostoli navješćivali evanđelja, mučenici ne bi više htjeli prolijevati svoju krv. Shvatila sam da ljubav obuhvaća sva zvanja, da je ljubav sve, da ona obuhvaća sva vremena i sva mjesta. Jednom riječju, da je ona vječna!
Tada sam u zanosu svoje mahnite ljubavi uzviknula: O Isuse, moja Ljubavi!! Napokon sam našla svoje zvanje! Moje zvanje je ljubav! Da, našla sam svoje mjesto u Crkvi, i to si mi mjesto dao ti, o moj Bože! U srcu Crkve, svoje majke, bit ću ljubav. Tako ću ja biti sve. Tako će se ostvariti moj san!
OTPJEV Usp. Ps 21, 4; Job 31, 18; Ef 3, 18; Ps 31, 20
R. Bože, predusreo si me u svojoj ljubavi, kojom si me ljubio od krila materina. * I sada ne mogu shvatiti kako je silna ljubav tvoja.
O. Kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje. * I sada.
Bože, ti si svoje kraljevstvo obećao poniznima i malenima. Daj nam s pouzdanjem ići putem svete Terezije te se njezinim zagovorom i nama otkrije vječna slava tvoga lica. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.