Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem,
Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Osluhni, Bože preblagi,
Glas smjerne naše molitve.
U ljubavi nas složi ti!
Osvrni se na narod svoj
S nebeskog svoga prijestolja
Ti uljem revne ljubavi.
Po blagosti milostivoj
Ti čisti ljage srdaca,
I pale duše pridigni.
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
Ps 37 (36). Sudbina pravednika i bezbožnika
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju (Mt 5, 5). I.
Ant. 1. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.
Nemoj se žestiti na opake, *
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše, *
ko mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro, *
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin: *
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje, *
u njega se uzdaj, i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati ko svjetlost *
i tvoje pravo ko sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj, †
ne žesti se na onog koji ima sreće, *
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, *
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci, *
a koji se u Gospodina uzdaju,
baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika: *
mjesto ćeš njegovo tražiti,
a njega više nema.
Zemlju će baštiniti krotki, *
obilje mira oni će uživat.
Slava Ocu.
Ant. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.
II.
Ant. 2. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku *
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije, *
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove, †
da obore jadnika i siromaha, *
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti, *
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika *
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti, *
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih, *
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, *
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti, †
dušmani Gospodnji povenut će ko ures livada, *
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća, *
pravednik se sažalijeva i daje.
Oni koje Gospodin blagoslovi,
baštinit će zemlju, *
a koje prokune, bit će zatrti.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku, *
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada, *
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh, †
al’ ne vidjeh pravednika napuštena *
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje, *
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro, *
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu *
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci, *
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici *
i živjet će na njoj dovijeka.
Slava Ocu.
Ant. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.
III.
Ant. 3. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.
Pravednikova usta mudrost kazuju, *
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu, *
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga *
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti *
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova: †
on će te uzvisit i baštinit ćeš zemlju: *
radostan ćeš gledati propast bezbožnih.
Vidjeh obijesna zlotvora *
gdje se ko cedar krošnjat širi.
Prođoh, i gle – nema ga više; *
potražih ga, i ne nađoh.
Promatraj čestita i gledaj neporočna: *
mirotvorac ima potomstvo.
A grešnici bit će svi iskorijenjeni, *
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima, *
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja: †
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, *
jer u njemu traže okrilje.
Slava Ocu.
Ant. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.
Nauči me dobroti, razboritosti i znanju.Jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
Iz Poslanice Filipljanima blaženoga Pavla, apostola
1, 27 – 2, 11
Poticaj da Krista nasljedujemo
Braćo, samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa – došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama – da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru ne plašeći se ni u čemu protivnikâ. To je njima najava njihove propasti, a vašega spasenja, i to od Boga. Jer vama je dana milost: »za Krista«, ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti, isti boj bijući koji na meni vidjeste i sada o meni čujete.
Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje nego i za ono što se tiče drugih!
Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik.
Ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca.
OTPJEV 1 Pt 2, 24; Heb 2, 14; usp. 12, 1
R. Krist grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo, * da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla.
O. Početnik naše vjere umjesto radosti što stajaše pred njim podnese križ. * Da smrću.
Iz Prve staroslavenske legende
Prijestolje kralja koji po istini sudi siromasima vječno će biti čvrsto
Kad je umro otac mu Vratislav, Česi postave za kneza Većeslava. Po milosti Božjoj bijaše usavršen u vjeri. Svim je naime siromasima činio dobro, gole je odijevao, gladne hranio, primao putnike po evanđeoskoj riječi. Nije dopuštao da udovicama nanose nepravdu, sve je ljude ljubio, siromahe i bogate; posluživao je one koji služe Bogu, mnoge je crkve uresivao.
Česi se pak uzobijestiše te uvjere Boleslava, njegova mlađeg brata, govoreći: »Tvoj te brat kani ubiti, tajno kujući naume s majkom i svojim ljudima.«
Većeslav posjećivaše sve gradove, jer u svim gradovima bijahu svečanosti posvete crkava. Tako je u nedjelju, na blagdan Kuzme i Damjana, došao u grad Boleslavljev. Odslušavši misu htjede se vratiti u Prag. Boleslav ga pak zadrži opakom namjerom govoreći: »Brate, zašto odlaziš?« Kad je svanulo, pozvoniše na jutarnju službu. Čuvši zvuk zvona, Većeslav reče: »Hvala ti, Gospodine, što si mi dao da živim do ovoga jutra.« I ustane te pođe na jutarnju.
Boleslav ga odmah sustigne na vratima. A Većeslav ga pogleda i reče: »Brate, jučer si nam bio dobar sluga.« No Boleslavu se đavao prigne ušima i preokrenu mu srce, te on izvuče mač iz korica i odgovori mu riječima: »Sada ti želim biti bolji.« Rekavši to rani ga mačem u glavu.
Većeslav se okrenu k njemu i reče: »Brate, što smišljaš u duši?« I pograbi ga i obori na tlo. No uto pritrči neki od Boleslavljevih savjetnika i rani Većeslava u ruku. A on, ozlijeđene ruke, ostavi brata i pobjegne u crkvu. Ali ga ta dvojica zločinaca oboriše na crkvenim vratima. Dotrčavši još jedan, mačem mu probode bok. Većeslav tu odmah izdahne s riječima: Gospodine, u tvoje ruke predajem svoj duh.
OTPJEV Usp. Hoš 14, 6; Ps 92, 13. 14
R. Pravednik će rasti kao ljiljan * i dovijeka će cvasti pred Gospodinom.
O. Zasađen u Domu Gospodnjem, u dvorima Boga našega. * I dovijeka.
Bože, ti si nadahnuo svetog mučenika Većeslava da nebesko kraljevstvo pretpostavi zemaljskom. Daj da se njegovim zagovorom odričemo sami sebe i svim srcem prionemo uza te. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.