Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
O ljubavi svih vjernika,
Ti, Kriste, srca takni nam
Obdari duše skrušene.
Mi k tebi, evo, vapimo
I puni vjere molimo:
Sve grijehe i sve propuste.
Ti znakom križa pobjednog
I tijelom svojim presvetim
Jer mi se tvoji zovemo.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 35 (34), 1-2. 3c. 9-19. 22-23. 27-28. Gospodin, spas u progonstvu
Saberu se … i zaključe Isusa uhvatiti na prijevaru i ubiti (Mt 26, 3. 4). I.
Ant. 1. Gospodine, ustani mi u pomoć.
Optuži, Gospodine, tužitelje moje *
i napadni one koji mene napadaju!
Stavi oklop, uzmi štit svoj †
i ustani meni u pomoć! *
Reci mojoj duši: »Ja sam tvoje spasenje.«
A moja će duša klicati u Gospodinu, *
radovat će se u spasenju njegovu.
Sve će kosti moje govoriti: *
Tko je, Gospodine, poput tebe
koji ubogog spasavaš od silnika, *
jadnika i siromaha od pljačkaša?
Ustadoše svjedoci opaki: *
pitaju me za ono što ne znam.
Vraćaju mi zlo za dobro, *
duša moja zapada u osamu.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, ustani mi u pomoć.
II.
Ant. 2. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.
A ja sam u bolesti njihovoj nosio kostrijet, †
dušu svoju postom morio, *
i molitva mi se u krilo vraćala.
Kao za prijateljem, za bratom – obilažah tužan; *
od žalosti se pogurih
kao onaj što za majkom žali.
A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, †
skupiše se protiv mene da udare iznenada, *
i bez prestanka oni me razdiru.
Ruglom na ruglo iskušavaju me *
i zubima škripaju na mene.
Slava Ocu.
Ant. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.
III.
Ant. 3. Moj će jezik povazdan kazivati pravdu tvoju.
Gospodine, dokle ćeš gledati? †
Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, *
otmi lavovima jedino dobro moje!
Zahvalit ću ti u velikom zboru, *
slavit ću te među pukom brojnim.
Nek se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, *
nek ne namiguju očima
oni koji me nizašto mrze!
Ti sve vidiš, Gospodine! Nemoj šutjeti! *
Gospodine, od mene se ne udaljuj!
Preni se, ustani da me obraniš, *
Bože moj, Gospodine, vodi parnicu moju!
Nek radosno kliču
kojima je pravo moje na srcu, *
i nek svagda govore:
»Velik je Gospodin! *
Milo mu je spasenje sluge njegova!«
A moj će jezik kazivati pravdu tvoju, *
i hvalu tebi navijeke.
Slava Ocu.
Ant. Moj će jezik povazdan kazivati pravdu tvoju.
Čuvaj, sine, riječi moje.Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ.
Iz Knjige proroka Ezekiela
40, 1-4; 43, 1-12; 44, 6-9
Viđenje obnove Hrama i Izraela
Godine dvadeset i pete za našega izgnanstva, početkom godine, prvoga mjeseca, desetoga dana, a četrnaest godina otkako pade Grad, upravo onoga dana, spusti se na me ruka Gospodnja. I odvede me u božanskom viđenju u zemlju Izraelovu, te me postavi na veoma visoku goru. Na njoj, s južne strane, bijaše nešto kao sazidan grad.
Povede me onamo, i gle: čovjek, sjajan kao mjed, stajaše na vratima s lanenim užetom i mjeračkom trskom u ruci. I taj mi čovjek reče: »Sine čovječji, gledaj svojim očima i slušaj svojim ušima, popamti sve što ću ti pokazati, jer si doveden ovamo da ti pokažem. Objavi domu Izraelovu sve što ovdje vidiš.«
Zatim me povede k vratima što gledaju na istok. I gle, Slava Boga Izraelova dolazi od istoka; šum joj kao šum velikih voda: i zemlja se sjala od slave njegove. To viđenje koje gledah bijaše kao viđenje što ga vidjeh kad dođoh da uništim grad i kao viđenje koje vidjeh na rijeci Kebaru. Padoh ničice.
A Slava Gospodnja uđe u Dom na vrata koja gledaju na istok. Tada me duh podiže i odvede u unutrašnje predvorje. I gle: Dom bijaše pun Slave Gospodnje. I čuh glas koji mi iz Doma govori, a kraj mene netko stajaše. I reče mi: »Sine čovječji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje ću, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek. Izraelov dom neće više oskvrnjivati moje sveto ime – ni oni ni njihovi kraljevi – svojim bludništvom i truplima svojih kraljeva: stavili su svoj prag do moga, svoje dovratnike do mojih, tako da je bio samo zid između mene i njih, i oskvrnjivali su moje sveto ime gnusobama koje počiniše. I zato ih zatrijeh u svojem gnjevu. Sada će oni ukloniti daleko od mene svoje bludništvo i trupla svojih kraljeva, a ja ću zauvijek prebivati posred njih. Sine čovječji, pokaži domu Izraelovu ovaj Dom, da se posrame sa svojih bezakonja. Neka mu izmjere razmjere. Ako se posrame zbog svega što učiniše, opiši im Dom i njegove razmjere, njegove izlaze i ulaze, sve njegovo obličje, sve propise i sve zakone; upoznaj ih i nacrtaj im da vide i da čuvaju i provedu sve njegovo obličje i sve propise o njemu. A ovo je zakon za Dom: navrh gore, sav prostor uokolo, bit će najsvetija svetinja.
Reci rodu odmetničkom, domu Izraelovu: Ovako govori Gospodin Bog: Previše je već vaših gnusoba, dome Izraelov! Uvodili ste tuđince, neobrezana srca i neobrezana tijela, te su ušli u moje Svetište i oskvrnuli moj Dom dok ste vi prinosili moj kruh i pretilinu i krv; i tako ste raskinuli moj Savez svim tim gnusobama. Niste sami čuvali moje svetinje, nego ste njih namjestili namjesto sebe kao čuvare u mojem Svetištu. Ovako govori Gospodin Bog: Nijedan tuđinac, neobrezana srca i neobrezana tijela, da više ne ulazi u moje Svetište – nijedan tuđinac koji živi među sinovima Izraelovim.«
OTPJEV Ez 43, 4-5; usp. Lk 2, 27
R. Slava Gospodnja uđe u Hram na vrata koja gledaju na istok. * I gle: Hram bijaše pun Slave Gospodnje.
O. Roditelji uniješe dijete Isusa u Hram. * I gle.
Iz Govorā O pastirima, svetog Augustina, biskupa
(Govor 46, 29-30: CCL 41, 555-557)
Svi su dobri pastiri u jednome Pastiru
Krist te, dakle, pase pravedno, razlikujući svoje ovce od onih koje nisu njegove. Moje ovce, veli, poznaju moj glas i idu za mnom.
Odatle, evo, vidim da su svi dobri pastiri u jednome pastiru. Ima dobrih pastira, ali svi su oni u jednome. Mnogi su, raspodijeljeni su. Ali, ističe se ovaj jedan, da bi se istaklo jedinstvo. I nisu sada prešućeni drugi pastiri, a spomenut jedan pastir, zato što Gospodin ne bi našao kome bi povjerio svoje ovce. Ta, povjerio je onda kad je našao Petra. Ali i u samome Petru istakao je jedinstvo. Mnogo bijaše apostola, a jednome se veli: Pasi ovce moje. Nipošto sada nije tako da nema dobrih pastira, sačuvaj Bože da nam ponestanu, toga ne može dopustiti njegovo milosrđe da ih ne rodi i ne postavi.
Dakako, ima li dobrih ovaca, ima i dobrih pastira, jer iz dobrih ovaca postaju dobri pastiri. Ali, svi dobri pastiri u jednome su, jedno su. Oni pasu, ali zapravo Krist pase. Ne govore oni, prijatelji Zaručnikovi, svoje riječi, nego se raduju zbog riječi Zaručnikove. Stoga upravo on pase kad oni pasu. I veli: »Ja pasem«, jer je u njima riječ njegova, ljubav je njegova u njima. I kad je Petru povjeravao svoje ovce kao svome drugome ja, Petra je učinio jedno sa sobom pa mu je tako povjerio ovce da on bude glava, da on izražava lik tijela, to jest Crkve, pa da kao zaručnik i zaručnica budu dvoje u jednome tijelu.
Stoga, da bi mu povjerio ovce, što li mu prije veli, kako bi bilo jasno da mu ih ne povjerava kao nekome drugome od sebe? Petre, ljubiš li me? Odgovori mu: Ljubim. I opet: Ljubiš li me? Odgovori: Ljubim. I treći puta: Ljubiš li me? I odgovori: Ljubim. Utvrđuje ljubav, da učvrsne jedinstvo. On, dakle, jedan pase u svima, i oni u njemu jednome.
Ništa se ne veli o pastirima, a opet – veli se. Hvale se pastiri, ali tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali. To znači Krista pasti, Kristu pasti, u Kristu pasti, to znači ne pasti sebi. I stoga one riječi: Sam ću pasti ovce svoje nisu zapravo rečene – kao da Prorok proriče buduća zla – nisu zapravo rečene zbog toga što nema pastira kome bi Bog povjerio ovce. Ta još Petar i ostali apostoli bijahu u ovome smrtnom tijelu, dakle, još za njihova života rekao je On, jedan, u kome su svi jedno: Imam i drugih ovaca koje nisu iz ovoga ovčinjaka. I njih treba da dovedem, i postat će jedno stado i jedan pastir.
Neka, dakle, svi pastiri budu u jednome pastiru, neka se iz njih čuje njegova riječ, njegov glas koji će ovce čuti i ići za pastirom svojim. I to ne za ovim ili onim, nego – za onim jednim. I svi neka u njemu istu riječ govore, neka im riječi ne budu drugačije. Zaklinjem vas, braćo, svi budite jedne misli, neka ne bude među vama razdora. I tu riječ, čistu od svakoga razdora, očišćenu od svakog krivovjerja, neka svi slušaju i idu za svojim pastirom koji reče: Moje ovce poznaju moj glas i idu za mnom.
OTPJEV
R. Ne napusti, Gospodine, svoje stado. * Pastiru dobri, ti ne poznaš sna, već vazda bdiješ.
O. Neka, Gospodine, nad nama bdije tvoje milosrđe, da ne dođe lukavi neprijatelj – napasnik. * Pastiru.
Gospodine! Usliši molitve svoga naroda: da spoznamo svoje poslanje u današnjem svijetu i tvojom ga snagom izvršimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.