Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
I Kralja višnjeg dvorani,
Gospodin sam vas pouči
I u sav svijet vas odasla.
Kom svjetiljka je Jaganjac,
Vi ures ste i biserje
I najčvršći mu temelji.
Ko Zaručnica Kristova,
Jer riječ je vaša pouči
I vaša krv je posveti.
Krist Kralj i Sudac zasjedne
I vas on sebi pridruži
Da svemu svijetu sudite.
Tad podupre nas grešnike
Da vaše sjeme božansko
Za žetvu vječnu dozori.
Što vas ko svoje glasnike
Sa Ocem, Duhom ispuni
I svjetlošću vas obdari. Amen.
Ps 19 (18 A)
Ant. 1. Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.
Nebesa slavu Božju kazuju, *
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje, *
a noć noći glas predaje.
Nije to riječ, a ni govor nije, *
nije ni glas što se može čuti,
al’ po svoj zemlji razliježe se jeka, *
riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.
Ondje suncu razape šator, †
te ono ko ženik iz ložnice ide, *
ko div kliče kad prelijeće stazu.
Izlazi ono od nebeskog kraja, †
i put mu se opet s krajem spaja, *
ne skriva se ništa žaru njegovu.
Slava Ocu.
Ant. Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.
Ps 64 (63)
Ant. 2. Božja su djela slavili i mislili o onom što on učini.
Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; *
strah me dušmanina, život mi čuvaj!
Štiti me od vijeća opakih, *
sakrij od bjesnila zlotvora
koji bruse jezike ko mačeve, *
otrovne riječi izbacuju kao strijele,
da iz potaje ustrijele nedužna, *
da ga ustrijele iznenada ne bojeć se ničega.
Spremni su na djelo pakosno, †
snuju kako će kradom zamke staviti, *
i govore: »Tko će nas vidjeti?«
Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: *
duboka je pamet i srce čovječje.
No Bog ih ranjava strijelom, *
odjednom ih rane prekriju.
Vlastiti jezik propast im donosi, *
kimaju glavom svi što ih vide:
svi se boje, Božje djelo slave, *
i misle o onom što on učini.
Pravednik se raduje u Gospodinu, †
njemu se utječe, *
i kliču svi srca čestita.
Slava Ocu.
Ant. Božja su djela slavili i mislili o onom što on učini.
Ps 97 (96)
Ant. 3. Navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.
Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja, *
nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega, *
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.
Oganj ide pred njim *
i sažiže okolo dušmane njegove.
Munje mu svijet osvjetljuju; *
zemlja to vidi i strepi.
Brda se tope pred Gospodinom ko vosak, *
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu, *
svi narodi gledaju mu slavu.
Nek se postide svi što likove štuju †
i koji se hvale kumirima. *
Poklonite mu se, svi bozi!
Sion radostan sluša, †
gradovi Judini kliču, *
zbog tvojih sudova, Gospodine!
Jer ti si, Gospodine, Svevišnji
– nad svom zemljom, *
visoko, visoko nad bozima svima.
Gospodin ljubi one koji mrze na zlo, †
on čuva duše pobožnika svojih, *
izbavlja ih iz ruku opakih.
Svjetlost sviće pravedniku *
i radost čestitima u srcu.
Radujte se, pravednici, u Gospodinu, *
slavite sveto ime njegovo!
Slava Ocu.
Ant. Navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.
Iz Poslanice Efežanima blaženoga Pavla, apostola
4, 1-16
Različite milosti u jednome tijelu
Braćo, zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. Zato veli: »Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima.« Ono »uzađe« – što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni.
On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koju goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi.
OTPJEV 2 Pt 1, 21; Izr 2, 6
R. Nikada proroštvo ne bî ljudskom voljom doneseno. * Ljudi, Duhom Svetim poneseni, od Boga su govorili.
O. Gospodin daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost. * Ljudi.
Iz Homilijā svetoga Bede Časnoga, prezbitera
(Hom. 21: CCL 122, 149-151)
Isus ga vidje, smilova se i izabra ga
Opazi Isus čovjeka po imenu Matej gdje sjedi u carinarnici i reče mu: Slijedi me. Vidio ga je ne toliko pogledima tjelesnog motrenja koliko pogledima nutarnjeg smilovanja. Vidio je carinika, a kako je gledao pun smilovanja i odabirući, reče mu: Slijedi me. Slijedi značilo je nasljeduj: ono Slijedi me rekao je ne toliko o samom hodu nogu koliko o ćudorednom izvršavanju. Tko naime kaže da ostaje u Kristu, mora ići kao što je i on išao.
I ustavši – kaže Pismo – pođe za njim. Ne treba se čuditi što je carinik otprve, kad mu je Gospodin zapovjedio, ostavio zemaljske dobiti za koje se starao i zanemarivši imutak pristupio pratnji onoga o kome je opažao da ne posjeduje nikakva bogatstva. Sam Gospodin naime, koji ga izvana pozva riječju, pouči ga iznutra nevidljivim poticajem da pođe za njim, ulijevajući u njegovu pamet svjetlo duhovne milosti. Njome je shvatio kako onaj koji na zemlji pozivaše od zemaljskoga, može na nebu dati neraspadljivo blago.
I dok je Isus bio u kući, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njim i njegovim učenicima. Obraćenje jednog carinika bilo je primjer pokore i oproštenja za mnoge carinike i grešnike. Lijep je to i istinit nagovještaj. Onaj koji će postati apostolom i učiteljem narodâ već kod svog prvog obraćenja povlači za sobom stado grešnika k spasenju. On, koji će kasnije, kad uznapreduje u kreposti, izvršavati službu širenja evanđelja, započinje je već sada, u samim počecima svoje vjere. Zato, ako želimo višim razumijevanjem istražiti ono što se zbilo – on nije Gospodinu pripravio samo tjelesnu gozbu u svojoj zemaljskoj kući, nego mu je s mnogo više zahvalnosti po vjeri i ljubavi pripremio gozbu u kući svoga srca. O tome svjedoči sam Gospodin, kad kaže: Evo, stojim pred vratima i kucam: tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i blagovati s njime i on sa mnom.
Mi mu, čuvši njegov glas, otvaramo vrata i primamo ga kad dragovoljno pristanemo na njegove skrivene ili otvorene poticaje i kad se trudimo da izvršimo što smo spoznali da treba učiniti. On ulazi da bi i on s nama i mi s njime blagovali, jer po milosti svoje ljubavi on stanuje u srcima izabranih da bi ih stalno jačao svjetlom svoje prisutnosti ukoliko sve više napreduju prema višnjim željama, te da bi ih hranio nebeskim težnjama kao najdražim gozbama.
OTPJEV
R. Brz kao pisar i veoma poučen u zakon Boga nebeskoga * pripravio je svoje srce da istraži zakon Gospodnji te vrši i uči zapovijed pod dobrom rukom svoga Boga.
O. Evanđelje slave blaženoga Boga povjereno je njemu. * Pripravio.
Tebe Boga hvalimo
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Bože, u neizrecivom naumu svoga milosrđa izabrao si carinika Mateja za apostola svome Sinu. Daj da i mi njegovim primjerom i zagovorom odgovorimo svome kršćanskom pozivu i odlučno idemo za tobom. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.