Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Božanska stvori Trojica,
U koji Stvorac uskrsnuv
Otresimo se tromosti
I hitrije se dižimo,
Po riječi kralja proroka
Čuj, Bože, našu molitvu
I pruži svoju desnicu,
Od mrlja svih nas očisti,
Sve nas što sada pjevamo
U ove sate jutarnje,
Tvoj sveti dan započinjuć,
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Ili, po danu:
Dan osmi, osmo razdoblje,
Od drugih blista sjajnije
O pobjedniče Isuse.
Nek duša naša najprije
Sad s tobom, Kriste, uskrsne
Od druge smrti slobodna.
Gle, svi ćemo ti uskoro
Pohrlit, Kriste, u susret
Svoj uskrs s tobom slavimo.
Da tvoje lice gledamo
I tebi slični budemo,
Ti svjetlo i slatkoćo sva.
Ti sve nas tada predat ćeš
Pod Duha Svetog pečatom
Za vjekovječno kraljevstvo. Amen.
Ps 1. Dva puta
Blaženi oni koji, u križ se uzdajući, siđoše u vodu (Pisac iz 2. st.).
Ant. 1. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, †
ne staje na putu grešničkom *
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjemu, *
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno
pokraj vódâ tekućica *
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene, *
sve što radi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! *
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Stoga se opaki neće održati na sudu, *
ni grešnici u zajednici pravednih.
Jer Gospodin zna put pravednih, *
a propast će put opakih.
Slava Ocu.
Ant. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.
Ps 2. Mesija – kralj i pobjednik
Rote se na svetoga Slugu tvoga Isusa, kog pomaza (Dj 4, 27).
Ant. 2. Kralja svog postavih nad Sionom.
Zašto se bune narodi, *
zašto puci ludosti snuju?
Ustaju kraljevi zemaljski, †
knezovi se ròtē protiv Gospodina *
i Pomazanika njegova:
»Skršimo okove njihove *
i jaram njihov zbacimo!«
Smije se onaj što na nebu stoluje, *
Gospod im se podruguje.
Tad im veli u svom gnjevu, *
žestinom ih on zbunjuje:
»Tȁ ja kralja svog postavih *
nad Sionom, svojom svetom gorom.«
Obznanjujem odluku Gospodnju: †
Gospodin mi reče: *
»Ti si sin moj, danas te rodih.
Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, *
i u posjed krajeve zemaljske.
Vladat ćeš njima palicom gvozdenom, *
i razbit ih kao sud lončarski.«
Opametite se sada, vi kraljevi, *
urazumite se, suci zemaljski.
Služite Gospodinu sa strahom, *
s trepetom se pokorite njemu,
da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, *
kad uskoro plane srdžba njegova.
Blago svima * koji se njemu utječu!
Slava Ocu.
Ant. Kralja svog postavih nad Sionom.
Ps 3. Gospodin je štit moj
Isus usnu i probudi se iza sna smrti, jer Gospodin bijaše zaklon njegov (Sv. Irenej).
Ant. 3. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.
Gospodine, koliko je tlačitelja mojih, *
koliki se podižu na me!
Mnogi su što o meni zbore: *
»Nema mu spasenja u Bogu!«
Ti si ipak štit moj, Gospodine; *
slavo moja, ti mi glavu podižeš.
Iza sveg glasa Gospodinu zavapih, *
i on me usliša sa svete gore svoje.
Sad mogu leć i usnuti, *
i onda se probudit, jer me Gospodin drži.
Ne bojim se tisuća ljudi *
što me opsjedaju dušmanski.
Ustani, Gospodine! *
Spasi me, o Bože moj!
Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, *
opakima zube razbijaš.
U Gospodinu je spasenje: *
na tvom narodu tvoj je blagoslov!
Slava Ocu.
Ant. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.
Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama!U svakoj se mudrosti uzajamno poučavajte.
Iz Knjige proroka Ezekiela
24, 15-27
Prorokov život – znak narodu
Dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza! Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobničke pogače.«
Ujutro tako prorokovah narodu, a uvečer mi žena umrije, te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeđeno. Narod me na to zapita: »Nećeš li nam reći što znači za nas to što ti radiš?« Ja im odgovorih: »Dođe mi riječ Gospodnja: Reci domu Izraelovu: Ovako govori Gospodin Bog: Evo, oskvrnut ću svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju, i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri koje ostaviste, od mača će pasti! Tada ćete uraditi kao što i ja uradih: nećete prekrivati brade i nećete jesti žalobničke pogače! Povit ćete povez oko glave i obuti na noge sandale! I nećete više tugovati ni plakati, nego ćete čiljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! A Ezekiel će vam biti primjer: učinit ćete sve što je i on činio. Kad se to zbude, spoznat ćete da sam ja Gospodin.
A ti, sine čovječji, doista u dan kad im oduzmem snagu, dičnu radost njihovu, radost im očinju, slast duše njihove, sinove i kćeri njihove – u taj će dan k tebi stići bjegunac da ti to dojavi! U taj će se dan tvoja usta otvoriti, i ti ćeš tom bjeguncu progovoriti; nećeš više biti nijem. I tako ćeš im biti znak. I oni će spoznati da sam ja Gospodin!«
OTPJEV Ez 24, 24; Jl 2, 13
R. A Ezekiel će vam biti primjer: učinit ćete sve što je i on činio, * i spoznat ćete da sam ja Gospodin Bog.
O. Razderite srca, a ne halje svoje. Vratite se Gospodinu, Bogu svome. * I spoznat ćete.
Iz Govorā O pastirima, svetog Augustina, biskupa
(Govor 46, 13: CCL 41, 539-540)
O nemoćnim kršćanima
Nemoćnih vi ne krijepite, govori Gospodin. To govori zlim pastirima, pastirima krivim, pastirima što traže svoje, a ne Kristovo. Oni uživaju ovčje mlijeko i vunu, ali se za ovce ne brinu i, što im osobito prigovara, ne mare da im one okrepčaju. U tom je, čini mi se, razlika između nemoćnog, to jest ne krepkog, i bolesnog, iako se često nemoćnicima zovu i bolesnici.
To što nastojimo razlikovati, braćo, možda bismo i mi mogli bolje razlikovati ili tko vještiji kome je srce punije svjetla. Međutim ne dajte se prevariti; gledom na riječi Pisma govorim ono što mislim. Valja se bojati da nemoćnoga ne zadesi napast koja bi ga mogla slomiti. Bolestan pak već boluje od neke požude koja ga priječi da ne ide putem Božjim, da ne stavi vrat pod jaram Kristov.
Pogledajte ljude što žele dobro živjeti, što su već odlučili dobro živjeti, ali su manje spremni zlo trpjeti nego dobro činiti. A za krepkost kršćaninovu je važno ne samo djelovati dobro nego i podnositi zlo. Oni, dakle, koji su revni u dobrim djelima, ali neće ili ne mogu podnositi neizbježive trpnje, ti su nemoćnici. One pak koje, jer su ljubitelji svijeta, neka zla požuda priječi u dobrim djelima, leže bolesni i klonuli, jer zbog svoje klonulosti kao da su bez ikakve snage, te ne mogu činiti ništa dobro.
Takav je u duši bio onaj uzeti što ga nisu mogli unijeti pred Gospodina, pa su razotkrili krov i kroza nj ga spustili. To je kao da i s dušom želiš nešto takvo učiniti: razotkriti krov pa pred Gospodina staviti uzetu dušu odvojenu od svih udova i bez ijednoga dobrog djela, opterećenu grijesima i bolesnu od požuda. Ako su, dakle, klonuli svi udovi, ako je posrijedi nutarnja uzetost, da bi došao do liječnika i izložio mu svoju skrovitu bolest, razotkrij krov i stavi preda nj uzetoga. Možda je liječnik skriven, ali on je unutra, kako to želi reći skriveni smisao Pisama.
A koji to ne čine ili to zanemaruju, čuli ste što će čuti: Bolesnih vi ne liječite, ranjenih ne povijate. Slomljeni bijahu strahotom napasti. Dodaje se kako će se slomljeno iscijeliti, a to je velika utjeha: Vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod, te mognete izdržati.
OTPJEV 1 Kor 9, 22-23
R. Bijah nejakima nejak da nejake steknem. * Svima bijah sve da sve spasim.
O. Sve činim poradi evanđelja, da bih i ja bio suzajedničar u njemu. * Svima.
Tebe Boga hvalimo
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Bože, sav si svoj zakon sveo na ljubav prema tebi i bližnjemu. Daj da vršimo tvoje zapovijedi i postignemo vječni život. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.