Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Što vladaš redom svemirskim,
Što jutro puniš blistanjem
A podne ognjem plamenim.
Utišaj vatru požudâ,
Pokloni zdravlje tjelesno
I pravi pokoj srdaca!
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili:
Na molitvu nas poziva
Da žarkim duhom prožeti
Jer sad se svima vjernima
Po snazi križa presvetog
I žrtvom svetog Jaganjca
Od njenog sjaja blistavog
I samo podne mračno je.
Svim srcem stoga primimo
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Ps 22 (21). Patnje i nade pravednika
Povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« (Mt 27, 46). I.
Ant. Prezren bijaše, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama.
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? *
Daleko si od ridanja moga.
Bože moj, vičem danju, al’ ne odvraćaš; *
noću vapijem i nema mi počinka.
A ipak, ti u Svetištu prebivaš, *
Nado Izraelova!
U tebe se očevi naši uzdaše, *
uzdaše se, i ti ih izbavi;
k tebi su vikali i spasavali se, *
u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.
A ja, crv sam, a ne čovjek, *
ruglo ljudi i naroda prezir.
Svi koji me vide, podruguju se meni, *
razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi, *
neka ga spasi ako mu omilje!«
Iz krila majčina ti si me izveo, *
mir mi dao na grudima majke.
Tebi sam predan iz materine utrobe, *
od krila majčina ti si Bog moj.
Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, *
a nikog nema da mi pomogne.
Slava Ocu.
II.
Opkoliše me junci mnogobrojni, *
bašanski bikovi okružiše mene.
Ždrijela svoja razvaljuju na me *
ko lav koji plijen kida i riče.
Kao voda razlih se, *
sve mi se kosti rasuše;
srce mi posta poput voska, *
topi se u grudima mojim.
Grlo je moje kao crijep suho, †
i moj se jezik uz nepce slijepi: *
u prah smrtni bacio si mene.
Opkolio me čopor pasa, *
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge, †
sve kosti svoje prebrojiti mogu, *
a oni me gledaju i zure na me.
Razdijeliše među se haljine moje *
i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi; *
snago moja, pohiti mi u pomoć!
Dušu moju istrgni maču, *
iz šapa pasjih život moj.
Spasi me iz ralja lavljih, *
i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
A sada, braći ću svojoj
navješćivati ime tvoje, *
hvalit ću te usred zbora.
Slava Ocu.
III.
»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega! †
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! *
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
Jer nije prezreo ni odbacio muku jadnika, †
i nije sakrio lice svoje od njega; *
kad ga je zazvao on ga je čuo.«
Zato ću te hvaliti u zboru veliku, *
pred štovateljima tvojim izvršit zavjete.
Siromasi će jesti i nasititi se, †
hvalit će Gospodina koji ga traže: *
nek živi srce vaše dovijeka!
Spomenut će se i Gospodinu vratit *
svi krajevi zemlje;
pred njim će nice pasti *
sve obitelji pogana.
Jer Gospodnje je kraljevstvo, *
on je vladar pucima.
Njemu će se jedinom klanjati svi velikani zemlje, *
pred njim se sagnuti svi što u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti, *
njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodinu će se pripovijedat sljedećem koljenu, †
o njegovoj pravdi navješćivati narodu budućem: *
»Ovo učini Gospodin!«
Slava Ocu.
Ant. Prezren bijaše, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama.
Sada se izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima, pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju.
R. Prava je naredba Gospodnja – srce sladi.
O. Čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje.
Gospodine Isuse Kriste, o šestom si času, dok je tama sav svijet prekrivala, radi našega spasenja uzišao nevin na drvo križa. Podjeljuj nam trajnu svjetlost koja će nas voditi u život vječni. Koji živiš.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.