Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
O ljubavi svih vjernika,
Ti, Kriste, srca takni nam
Obdari duše skrušene.
Mi k tebi, evo, vapimo
I puni vjere molimo:
Sve grijehe i sve propuste.
Ti znakom križa pobjednog
I tijelom svojim presvetim
Jer mi se tvoji zovemo.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 69 (68), 2-22. 30-37. Izjeda me revnost za dom tvoj
Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano (Mt 27, 34). I.
Ant. 1. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.
Spasi me, Bože: *
vode mi dođoše do grla!
U duboko blato zapadoh, *
i nemam kamo nogu staviti;
u duboku tonem vodu, *
pokrivaju me valovi.
Iznemogoh od vikanja, †
grlo mi je promuklo, *
oči mi klonuše Boga mog čekajuć.
Brojniji su od vlasi na glavi mojoj *
oni koji me mrze nizašto.
Tvrđi su od kostiju mojih †
oni što mi se nepravedno protive: *
zar mogu vratiti što nisam oteo?
Bože, ti znadeš bezumnost moju, *
moji ti grijesi nisu sakriti.
Nek se ne postide zbog mene †
koji se u te uzdaju, *
Gospodine, Bože nad Vojskama!
Neka se ne posrame zbog mene *
koji traže tebe, Bože Izraelov!
Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, *
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći *
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za Dom tvoj *
i poruge onih koji se rugaju tebi
padoše na me.
Dušu sam postom mučio, *
okrenulo mi se u ruglo.
Uzeh kostrijet za haljinu, *
i postah im igračka.
Koji sjede na vratima protiv mene govore, *
vinopije mi rugalice poju.
Slava Ocu.
Ant. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.
II.
Ant. 2. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
No tebi se molim, Gospodine, *
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši *
po svojoj vjernoj pomoći!
Izvuci me iz blata da ne potonem, †
od onih koji me mrze izbavi me – *
iz voda dubokih.
Nek me ne pokriju valovi, †
nek me ne proguta dubina, *
nek bezdan ne zatvori usta nada mnom!
Usliši me, Gospodine, jer je dobrostiva milost tvoja, *
po velikom milosrđu obazri se na me!
Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; *
jer sam u stisci, usliši me brzo!
Približi se duši mojoj i spasi je; *
zbog dušmana mojih oslobodi me!
Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, *
pred tvojim su očima svi koji me muče.
Ruganje mi slomilo srce i klonuh; †
čekao sam da se tko sažali nada mnom,
ali ga ne bî; *
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
U jelo mi žuči umiješaše, *
u mojoj me žeđi octom napojiše.
Slava Ocu.
Ant. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
III.
Ant. 3. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.
A ja sam jadnik i bolnik – *
nek me štiti tvoja pomoć, o Bože!
Božje ću ime hvaliti popijevkom, *
hvalit ću ga zahvalnicom.
Bit će to milije Gospodinu no bik žrtveni, *
milije nego junac s papcima i rozima.
Gledajte, ubogi, i radujte se, *
nek vam oživi srce,
svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje, *
on ne prezire sužanja svojih.
Neka ga hvale nebesa i zemlja, *
mora i sve što se u njima miče.
Jer Bog će spasiti Sion, †
– on će sagradit gradove Judine – *
tu će oni stanovat, imati baštinu.
Baštinit će ga potomci slugu njegovih; *
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.
Slava Ocu.
Ant. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.
Iz Knjige Tužaljki
3, 1-33
Plač i uzdanje
Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje. Načinio mi jaram, glavu obrubio Tegobama. Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove. Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao. Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi. U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem. Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca. Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja. Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo. Duši je mojoj oduzet mir, i više ne znam što je sreća! Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Gospodina dolazi.
Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova! Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni. To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
Dobrota Gospodnja nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! »Gospodin je dio moj«, veli mi duša, »i zato se u nj pouzdajem.«
Dobar je Gospodin onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. Dobro je u miru čekati spasenje Gospodnje! Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu; neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade! Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek: jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi. Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
OTPJEV Tuž 3, 52. 54. 56. 57. 58; Dj 21, 13
R. Neprijatelji me moji progone bez razloga. Rekoh: Pogiboh! Gospodine, ti si čuo moj glas. * Rekao si: Ne boj se. Ti si izborio pravdu za dušu moju, ti si otkupitelj života moga.
O. Spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti za ime Gospodina Isusa. * Rekao si.
Iz Govorā blaženoga Izaka, opata samostana Stella
(Govor 11: PL 194, 1728-1729)
Bez Crkve Krist neće ništa oprostiti
Dvije stvari pripadaju samome Bogu: čast priznanja i vlast opraštanja. Mi moramo njemu iskreno priznati i od njega čekati oproštenje. Samo, naime, Bog ima vlast opraštati grijehe i stoga se moramo njemu ispovijedati. Svemogući i Svevišnji Bog uzima za zaručnicu slabu i neznatnu službenicu, kruni je za kraljicu i postavlja uza se nju koja je prije bila pod nogama. Ona je, naime, izišla iz njegova boka, stoga ju je sebi zaručio. I kao što sve Očevo pripada Sinu i sve Sinovljevo pripada Ocu, jer su po naravi jedno, tako je Zaručnik sve svoje predao Zaručnici i sve što je njezino pripisao je sebi i nju je ujedinio sa samim sobom i Ocem. Kada se Sin zauzimao za Zaručnicu, rekao je Ocu: Hoću da kao što smo ja i ti jedno, tako da i oni budu jedno s nama.
Stoga je Zaručnik s Ocem jedno i sa Zaručnicom jedan. I što je našao na Zaručnici nevaljano uklonio je dižući na križ, jer je na drvo ponio naše grijehe i na križu ih uništio. Što je naravno i nama vlastito uzeo je i obukao na se, a što je njemu samome vlastito i božansko to je nama darovao. Uništio je đavolsko, a preuzeo ljudsko. Dao je božansko, da sve zaručničino bude zaručnikovo. Stoga onaj koji ne učini grijeha i u čijim se ustima ne nađe prijevare veli: Smiluj mi se, Gospodine, jer sam iznemogao. Na taj način tko s njim boluje s njim i plače i sve zaručnikovo postaje zaručničino. Odatle ona dobiva i čast priznanja i vlast opraštanja. Radi toga treba reći: Idi pokaži se svećeniku.
Dakle, Crkva ne može ništa oprostiti bez Krista, a niti je Krist voljan oprostiti bez Crkve. Ništa Crkva ne može oprostiti, osim onome koji se kaje, to jest koga je Krist taknuo. A onome koji prezire Crkvu Krist neće ništa oprostiti. Što je Bog sjedinio neka čovjek ne rastavlja. To je uzvišena tajna, a ja velim u odnosu na Krista i Crkvu.
Dakle, nemoj tijelu oduzeti glavu pa da Krist ne bude nigdje čitav. Niti ikako može biti čitav Krist bez Crkve, niti čitava Crkva bez Krista. Čitav je, naime, i cijeli Krist glava i tijelo. Zato i veli sam Gospodin: Nitko nije uzišao na nebo osim Sina Čovječjega, koji je na nebu. On je jedini čovjek koji oprašta grijehe.
OTPJEV Iv 17, 20. 21. 22. 18
R. Za njih molim da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi. I slavu koju si ti dao meni, ja dadoh njima, * da budu jedno, kao što smo mi jedno.
O. Kao što si ti mene poslao u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. * Da budu.
Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje. Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Kristu vjeruju. Udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.