Rođenje Blažene Djevice Marije (Mala Gospa) – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Psalmi kao na Zajedničkom slavlju svetih muževa.

Ps 21 (20), 2-8. 14

Ant. 1. Gospodin me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.

Gospodine, zbog tvoje se moći kralj veseli, *
zbog pomoći tvoje radosno klikće.

Ti mu ispuni želju srca, *
ne odbi molitve usana njegovih.

Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, *
na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata.

Za život te molio, i ti mu dade *
premnoge dane – za vijeke vjekova.

Pomoću tvojom slava je njegova velika, *
uresio si ga veličanstvom i sjajem.

Ti ga učini blagoslovom za vjekove, *
veseliš ga radošću lica svojega.

Doista, kralj se uzda u Gospodina *
i po dobroti Svevišnjega neće se pokolebati.

Ustani, Gospodine, u sili svojoj! *
Daj nam da pjesmama slavimo snagu tvoju!

Slava Ocu.

Ant. Gospodin me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.

Ps 92 (91)

I.

Ant. 2. Od usta mojih britak mač je načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje.

Dobro je slaviti Gospodina, *
pjevati imenu tvome, Svevišnji;

naviještati jutrom ljubav tvoju *
i noću vjernost tvoju,

uz harfu od deset žica i liru, *
s pjesmom uz citru.

Obradovao si me djelima svojim, Gospodine, *
kličem zbog djela ruku tvojih.

Kako su silna djela tvoja, Gospodine, *
kako duboki naumi tvoji!

Bezuman čovjek ne spoznaje, *
luđak to ne shvaća.

Sve ako bi bezbošci nicali ko trava, *
i cvali svi što zlo čine,

određeni su za vječnu propast; *
a ti, Gospodine, dovijeka uzvišen ostaješ.

Slava Ocu.

Ant. Od usta mojih britak mač je načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje.

II.

Ant. 3. Ovo je svjedočanstvo što ga dade Ivan: Za mnom dolazi čovjek što bijaše prije mene.

Doista, dušmani tvoji, Gospodine, †
tvoji će dušmani propasti: *
raspršit će se svi što čine zlo.

Rog si mi digao ko u bivola, *
pomazao me uljem prečistim;

i oko mi s visoka gleda dušmane, *
i uho mirno sluša o onima što na me ustaju.

Ko palma cvate pravednik *
i raste ko cedar libanonski.

Zasađeni u Domu Gospodnjemu, *
cvatu u dvorima Boga našega.

Rod donose i u starosti, *
sočni i puni svježine:

da navijeste kako je pravedan Gospodin, *
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

Slava Ocu.

Ant. Ovo je svjedočanstvo što ga dade Ivan: Za mnom dolazi čovjek što bijaše prije mene.

Iz Knjige proroka Jeremije

1, 4-10. 17-19

Dođe mi riječ Gospodnja: »Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.« A ja rekoh: »Ah, Gospode Bože, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.«

A Gospodin mi odvrati: »Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim, riječ je Gospodnja.«

I tada Gospodin pruži ruku, dotače se usta mojih i reče: »Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje. Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš.

Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa ćeš im govoriti sve što ću tebi zapovjediti. Ne dršći pred njima, da ne bih morao učiniti da uzdršćeš pred njima. Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, ko zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje. I borit će se s tobom, al’ te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim, riječ je Gospodnja.«

OTPJEV Jr 1, 5. 9. 10

R. Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih. * Postavih te za proroka svim narodima.

O. Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje. Gle, postavljam te danas nad narode i kraljevstva. * Postavih te.

Iz Govorā svetog Augustina, biskupa

(Govor 293, 1-3: PL 38, 1327-1328)

Glas onoga što viče u pustinji

Crkva promatra Ivanovo rođenje kao rođenje koje je na neki način posvećeno. Među ocima nema nikoga čije bismo rođenje svečano slavili. Slavimo Ivanovo i Kristovo rođenje. To ne može izostati, a ako ga možda zbog dostojanstva takve stvari manje tumačimo, ipak o tome plodonosno i uzvišeno razmišljamo. Ivan je rođen od neplodne starice, a Krista je rodila mlada djevica.

Kod Ivana ne vjeruju da će se on roditi, i otac postaje nijem. Kod Krista se vjeruje, te je vjerom i začet. Iznijesmo što bi valjalo istražiti i rekosmo o čemu bi trebalo raspraviti. Ali o tome sam govorio. A ako nam za istraživanje svih skrovitih mjesta takvog otajstva nedostaje ili sposobnosti ili vremena, bolje će vas poučiti onaj koji u vama govori makar mi bili i odsutni, onaj o kojemu pobožno razmatrate, koga ste srcem prihvatili, čiji ste hramovi postali.

Čini se dakle da je Ivan postavljen kao neka međa između obaju saveza, staroga i novoga. Sam Gospodin, svjedoči da je Ivan na neki način međaš: Zakon i proroci do Ivana su Krstitelja. On u sebi dakle nosi i značaj drevnosti i nagovještaj novosti. Poradi značaja drevnosti rađa se od ostarjelih, a zbog značaja novosti očitovan je još kao prorok u majčinoj utrobi. Kad je Marija došla u pohod Elizabeti, još nije bio Ivan rođen, ali je zaigrao u majčinoj utrobi. Već tu bijaše označen, označen prije rođenja. Pokazano je čiji će biti preteča prije nego ga je vidio. Božanske su to stvari i nadilaze mjeru ljudske slabosti. Napokon se rodio i dobio ime; jezik se ocu razriješio. To što se zbilo sve treba shvatiti slikovito.

Zaharija šuti i gubi glas dok se ne bude rodio Ivan, Gospodinov preteča. Tad će početi opet govoriti. Što je Zaharijina šutnja ako ne prikriveno proroštvo, proroštvo koje je prije Kristova propovijedanja na neki način skrovito i zatvoreno? Ono biva otvoreno njegovim dolaskom i postaje jasno kad bude došao onaj koji je prorican. Otvaranje Zaharijina glasa kod Ivanova rođenja isto je što i kidanje zastora na Kristovu križu. Da je Ivan sam sebe navijestio, ne bi bio odriješio Zaharijeva usta. Jezik se odrešuje jer se rodio glas. Ivanu naime, koji već tada naviješta Gospodina, rečeno je: Tko si ti? A on odgovori: Ja sam glas onoga koji viče u pustinji. Ivan je glas, a Gospodin bijaše u početku Riječ. Ivan je privremeni glas, a Krist vječna Riječ od početka.

Otpjev Lk 1, 76-77

R. A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati * jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove.

O. Da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih. * Jer ćeš ići.

Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Gospodine, obdari nas nebeskom milošću: rođenjem Isusovim iz Djevice počelo je naše spasenje; daj da nam blagdan njezina rođenja učvrsti mir. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.