Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
I Sinom Gospod jedini,
Nastani blag se u nama
I duše naše napuni!
Nek svom te moći uzdiže,
Nek plamti ljubav ognjena
I žar nam bližnje užiže.
I Krista, Sina njegova,
I u te, Duha njihova,
Da vjerujemo sveudilj. Amen.
Ili:
Svim srcem sada molimo
O trećem času današnjem
Da stanom Duha Presvetog,
Kog apostoli nekada
U ovo doba primiše,
Jer tog se reda držeći
Nebeskog Tvorac Kraljevstva
Sve sjajem je ukrasio
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Ps 119 (118), 57-64. VIII. (Het)
Ant. Razmišljao sam o putovima svojim i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.
Dio je moj, Gospodine – rekoh – *
da tvoje čuvam riječi.
Svim srcem lice tvoje ganuti hoću: *
smiluj mi se po svom obećanju.
Promislio sam putove svoje *
i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.
Hitam i ne oklijevam *
da zapovijedi tvoje čuvam.
Opletoše me užeta grešnikâ, *
ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam.
U ponoći ustajem da te slavim *
zbog pravednih tvojih odluka.
Prijatelj sam svima koji te se boje *
i koji tvoje čuvaju naredbe.
Dobrote tvoje, Gospodine, puna je zemlja; *
nauči me odredbama svojim.
Slava Ocu.
Ps 55 (54), 2-15. 17-24. Molitva nakon izdajstva prijateljeva
Isusa spopade užas i tjeskoba (Mk 14, 33). I.
Čuj, Bože, molitvu moju, †
ne krij se molbi mojoj: *
obazri se na me i usliši me!
Mučim se u svojoj tjeskobi, †
zbuni me vika dušmanska *
i tlačenje grešničko.
Navališe na me nesrećom, *
bijesno me progone.
Srce mi je ustreptalo, *
i strah me samrtni spopade.
Užas me i trepet hvata, *
groza me obuze.
Zavapih: »O, da su mi krila golubinja, *
odletio bih da otpočinem!
Daleko, daleko bih letio, *
u pustinji se nastanio;
brzo bih si potražio sklonište *
od bijesne oluje i vihora.«
Smeti ih, Gospodine, podvoji im jezike, *
jer nasilje i svađu vidim u gradu;
danju i noću zidinama kruže; *
bezakonja su i nevolje u njemu.
Usred njega zasjede, *
s ulica mu tlačenje i podlost ne odlaze.
Slava Ocu.
II.
Da me pogrdio dušmanin, *
bio bih podnio;
da se digao na me koji me mrzi, *
pred njim bih se sakrio.
Ali ti, ti si to bio, meni jednak, *
prijatelj moj, moj pouzdanik
s kojim sam slatko drugovao, *
i složno hodismo u Domu Božjemu.
A ja ću Boga prizvati, *
i Gospodin će me spasiti.
Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, *
i on će čuti vapaj moj.
Dat će mi mira od onih koji me progone: *
jer mnogi su protiv mene.
Bog će čuti i njih poniziti, *
Onaj koji kraljuje odvijeka.
Jer se ne popravljaju, Boga se ne boje, †
podižu ruke na prijatelje, *
savez svoj oskvrnjuju.
Usta su im glađa od maslaca, *
a srce ratoborno;
riječi blaže od ulja, *
a oni – isukani mačevi.
Povjeri Gospodinu svu svoju brigu, †
i on će te pokrijepiti: *
neće dati da ikada posrne pravednik.
A njih ti, o Bože, strmoglavi *
u jamu grobnu!
Krvoloci i varalice
ni polovicu danâ neće doživjeti! *
A ja se u tebe uzdam!
Slava Ocu.
Ant. Razmišljao sam o putovima svojim i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.
Vašim sam sucima naložio: »Saslušajte svoju braću: sudite pravedno između čovjeka i njegova brata ili pridošlice. U suđenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! Tȁ sud je Božji!«
R. Pravedan je Gospodin i pravednost ljubi.
O. Čestiti će gledati lice njegovo.
Gospodine, sveti Oče, ti si vjeran Bog. Poslao si obećanog Duha da u jedno sabere ljude grijehom raspršene. Daj da i mi u svijetu promičemo jedinstvo i mir. Po Kristu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.