Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Božanska stvori Trojica,
U koji Stvorac uskrsnuv
Otresimo se tromosti
I hitrije se dižimo,
Po riječi kralja proroka
Čuj, Bože, našu molitvu
I pruži svoju desnicu,
Od mrlja svih nas očisti,
Sve nas što sada pjevamo
U ove sate jutarnje,
Tvoj sveti dan započinjuć,
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Ili, po danu:
Zdravo, dane, danâ slavo,
Sretni dane uskrsnuća,
Svojom slavom, dane prvi!
Svjetlost jarka slijepim sinu,
Porobljen je pakô kleti,
Nebo, zemlja pomireni.
Kletva grijeha iskonskoga
Pritisla je zemlju cijelu,
Palom rodu Adamovu.
Sila Božja, Božja mudrost
Srdžbu smiri samilošću:
Sina svoga na svijet posla.
Paklu lance silne slomi,
Obnovi sve čovječanstvo:
U tor nosi na ramenu.
Nastaje mir po svem svijetu,
Savezi se svuda šire,
Nebo, zemlja, svemir cijeli.
S pjesmom skladnom nebesnikâ
Majka Crkva glas svoj spaja,
Hvala Bogu! Aleluja!
Smrt je danas pobijeđena.
Pobjedna nek pjesma ori:
Mir na zemlji neka vlada. Amen.
Ps 104 (103). Pohvala Bogu Stvoritelju
Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta (2 Kor 5, 17). I.
Ant. 1. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvom i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem, aleluja.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina! *
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom, *
svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator, *
na vodama sagradio dvorove svoje.
Od oblaka praviš kola svoja, *
na krilima vjetrova putuješ.
Vjetrove uzimaš za glasnike, *
a žarki oganj za slugu svojega.
Zemlju si stavio na stupove njene: *
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom, *
iznad bregova stajahu vode;
na tvoju se prijetnju povukoše, *
od tvoje grmljavine u bijeg nagnuše.
Bregovi se digoše, doline spustiše *
na mjesto koje si im odredio.
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, *
da opet ne pokriju zemlju.
Izvore svraćaš u potoke *
što žubore među brdima.
Oni poje sve živine poljske, *
divlji magarci žeđ gase u njima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske *
i pjevaju među granama.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvom i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem, aleluja.
II.
Ant. 2. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje, aleluja.
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, *
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Ti daješ te niče trava za stoku *
i bilje na korist čovjeku,
da izvede kruh iz zemlje *
i vino što razvedruje srce čovječje;
da od ulja lice zasja, *
i da kruh okrijepi srce čovjeku.
Stabla se Gospodnja napajaju hranom, *
cedri libanonski koje on zasadi.
Ondje se ptice gnijezde, *
u čempresu dom je rodin.
Visoki bregovi daju kozorogu, *
a pećine jazavcu sklonište.
Ti si stvorio mjesec da označuje vremena, *
i sunce znade kada ima zaći.
Kad razastreš tmine i noć se spusti, *
tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Lavići riču za plijenom *
i od Boga hranu traže.
Kad sunce ograne, nestaju *
i liježu na ležaje.
Tad čovjek izlazi na dnevni posao *
i na rad do večeri.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje, aleluja.
III.
Ant. 3. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, aleluja.
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! †
Sve si to mudro učinio: *
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Eno mora, velika i široka, †
u njemu vrve gmazovi bez broja, *
životinje male i velike.
Onud prolaze nemani, *
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
I sva ova bića željno čekaju *
da ih nahraniš na vrijeme.
Daješ li im, tada sabiru: *
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Sakriješ li lice svoje, od straha umiru; †
ako dah im oduzmeš, ugibaju, *
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, *
i tako obnavljaš lice zemlje.
Neka dovijeka traje slava Gospodnja: *
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
On pogleda zemlju, i ona se potrese, *
dotakne bregove, oni se zadime.
Pjevat ću Gospodinu dokle god živim, *
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Bilo mu milo pjevanje moje! *
Ja ću se radovati u Gospodinu.
Nek zločinci sa zemlje nestanu, †
i bezbožnika nek više ne bude!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
Slava Ocu.
Ant. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, aleluja.
Blago vašim očima što vide.I ušima što slušaju.
Iz Knjige proroka Jeremije
11, 18-20; 12, 1-13
Prorok otkriva svoju dušu
Gospodin mi objavi te znam! Tada mi ti, Gospodine, razotkri njihove spletke. A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. »Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!«
Ali ti, Gospodine nad Vojskama, koji pravedno sudiš, koji ispituješ srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju.
Prepravedan si, Gospodine, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir? Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše, rastu i plod donose. Al’ si bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca. No ti, Gospodine, mene poznaješ i vidiš; ispitao si srce moje, ono je s tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, sačuvaj ih za dan pokolja.
Dokle će zemlja tugovati, dokle će trava na svem polju sahnuti? Zbog opačine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: »Bog ne vidi naših putova.«
Ako s pješacima trčeći sustaješ, kako ćeš se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja, kako ćeš onda kroz guštare jordanske? Jer su i braća tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te iza leđa ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno.
Ostavih dom svoj, napustih baštinu svoju; miljenicu srca svoga dadoh u ruke dušmana njenih. Baština moja postade za me kao lav u šumi. Zarikao je na me, zato ga zamrzih. Zar je baština moja šarena ptica oko koje odasvud druge slijeću? Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, dođite žderati.
Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd, zgaziše nasljedstvo moje; dragu mi baštinu pretvoriše u golu pustinju, pretvoriše u pustoš, žalosna je pustoš preda mnom. Sva je zemlja pusta jer nikog u srce ne dira.
Preko svih goleti pustinjskih nagrnuše pustošnici. Jer u Gospodina je mač što proždire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome tijelu. Sijahu pšenicu, a požeše trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se uroda svoga sve zbog jarosti Gospodnje.
OTPJEV Iv 12, 27-28; Ps 42, 6
R. Duša mi je sada potresena, i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! * Oče, proslavi Ime svoje.
O. Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? * Oče.
Iz Govorā svetog Augustina, biskupa
(Govor 23 A, 1-4: CCL 41, 321-323)
Gospodin nam se smilovao
Sretni smo ako i činimo ono što slušamo i pjevamo. Naše slušanje je sijanje, a naše djelovanje je njegov plod. Spomenuvši ovo pozvao bih se na vašu ljubav da ne ulazite u crkvu slušajući bez ploda o tolikim dobrima a ne čineći ih. Jer kako kaže Apostol: Milošću smo njegovom spašeni, ne po djelima, da se tko ne bi uznio. I opet naglašava: Milošću smo njegovom spašeni. Nismo prije dobro živjeli da bi nas zato ljubio i smilovao se te rekao: Priđimo, pritecimo ovim ljudima jer dobro žive. Naš mu je život omrznuo, i sve mu je omrznulo što smo činili, ali mu nije omrznulo ono što je on sam u nama učinio. Tako će osuditi što smo mi učinili, a spasit će što je on sam učinio.
Ne bijasmo dobri. On nam se smilovao i poslao svoga Sina da umre ne za dobre, nego za zle, ne za pravedne, nego za grešne. Krist je umro za grešnike. Što iz toga slijedi? Jedva bi tko umro za pravedna. Možda bi se netko za dobroga i usudio umrijeti. Možda se nađe netko tko će za dobroga umrijeti. Ali za nepravedna, za nevaljalca, za bezbožnika tko bi htio umrijeti, osim samoga Krista koji je tako pravedan da i nepravedne opravdava?
Braćo moja, nismo imali nikakvih dobrih djela, nego samo zla djela. Iako su ljudi zlo radili, ipak ih njegovo milosrđe nije napustilo. Bog je poslao svoga Sina da nas otkupi, ne zlatom ni srebrom, nego cijenom svoje prolivene krvi. Neokaljani je Jaganjac vođen kao žrtva za okaljane ovce, svakako za okaljane, ali ne potpuno zaražene. Primili smo ovu milost. Živimo dostojno milosti što smo je primili da ne nanesemo nepravdu tolikom milosrđu. Veliki je liječnik došao k nama, oprostio nam sve naše grijehe. Ako želimo opet oboljeti, nećemo samo sami sebi postati opasni, već i nezahvalni liječniku.
Pođimo dakle njegovim putovima što nam ih je pokazao, posebno putem poniznosti kojim je i sam išao radi nas. Pokazao nam je put poniznosti po zakonima, a išao je njime kad je za nas trpio. Da bi za nas mogao umrijeti, jer je bio besmrtan, Riječ je postala tijelom i prebivala među nama. Besmrtni je prihvatio smrtnost da bi za nas umro i da bi svojom smrću uništio našu smrt.
To je Gospodin učinio, to je nama dao. Veliki se ponizio, ponižen ubijen, ubijen uskrsnuo i uzvišen, da nas ne bi ostavio u paklu mrtve, nego da bi nas doveo k sebi o uskrsnuću mrtvih, kako nas je sada obdario vjerom pravednika. Zato nam je pokazao put poniznosti. Ako budemo njime išli, slavit ćemo Gospodina i ne bez razloga pjevati: Slavit ćemo te, Bože, slavit ćemo i zazivati ime tvoje.
OTPJEV Ps 86, 12-13; 118, 28
R. Hvalit ću te, Gospodine, Bože moj, svim srcem svojim, slavit ću ime tvoje dovijeka, * jer velika je ljubav tvoja prema meni.
O. Ti si Bog moj – tebi zahvaljujem: Bože moj, tebe ja uzvisujem. * Jer velika.
Tebe Boga hvalimo
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Silni Bože, što god je dobro, od tebe je. Usadi nam u srce ljubav prema tebi, umnoži nam vjeru, odgoji u nama što je dobro i budnim okom čuvaj što si odgojio. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.