Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
O Svjetlosti neprolazna,
Jedinstvo, Trojstvo blaženo,
U srca naša svjetlost lij!
Mi uvečer te molimo,
Udostoj nas da smjerno te
Sa anđelima slavimo.
I tebi, Duše Presveti,
Nek bude, ko što bila je,
U vijeke slava vječita. Amen.
Ps 119 (118), 105-112. XIV. (Nun). Pohvala Božjem zakonu
Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge (Iv 15, 12).
Ant. 1. Tvoja riječ, Gospodine, nozi je mojoj svjetiljka, † aleluja.
Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka *
† i svjetlo mojoj stazi.
Kunem se, i riječ ću održati: *
pravedne ću tvoje slijedit odluke.
U nevolji sam velikoj, Gospodine, *
po riječi me svojoj poživi.
Prinose usta mojih primi, Gospodine, *
uči me sudovima svojim.
Život mi je u pogibelji neprestanoj, *
ali tvog Zakona ja ne zaboravljam.
Grešnici mi postaviše zamku, *
ali ne skrećem od tvojih naredaba.
Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, *
ona su radost mome srcu.
Prignuh srce da vrši naredbe tvoje *
uvijek i do kraja.
Slava Ocu.
Ant. Tvoja riječ, Gospodine, nozi je mojoj svjetiljka, † aleluja.
Ps 16 (15). Gospodin – moja baština
Bog ga uskrisi, oslobodivši ga grozote smrti (Dj 2, 24).
Ant. 2. Gospodine, ispunit ćeš me radošću lica svoga, aleluja.
Čuvaj me, Bože, *
jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar, *
nema mi blaženstva bez tebe!«
Svetima na zemlji, odličnim ljudima, *
sva naklonost moja!
Gomilaju patnje svoje *
koji slijede bogove tuđe.
Ja ljevanicâ njihovih nalijevat neću, *
ime im spominjat neću usnama.
Gospodin mi je baština i čaša: *
ti u ruci držiš moju sudbinu.
Na divnu zemlju padoše mi konopi, *
vrlo mi je mila moja baština.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje, *
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima; *
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče duša, *
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit dušu u Podzemlju *
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života, †
puninu radosti lica svoga, *
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, ispunit ćeš me radošću lica svoga, aleluja.
Hvalospjev (Fil 2, 6-11). Vazmeno otajstvo
Ant. 3. Na ime Isusovo nek se prigne svako koljeno nebesnikâ i zemnikâ, aleluja.
Isus Krist, trajni lik Božji, *
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni«
uzevši lik sluge, †
postavši ljudima sličan: *
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, †
poslušan do smrti, *
smrti na križu.
Zato ga Bog preuzvisi †
i darova mu ime, *
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno *
nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ,
i svaki će jezik priznati: *
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.
Slava Ocu.
Ant. Na ime Isusovo nek se prigne svako koljeno nebesnikâ i zemnikâ, aleluja.
Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, svagda za vas moleći. Jer čuli smo za vašu vjeru u Kristu Isusu i za ljubav koju gajite prema svim svetima poradi nade koja vam je pohranjena u nebesima. Za nju ste već čuli u Riječi istine – evanđelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao što po svem svijetu, tako i među vama.
Od istoka sunčeva do zalaska * hvaljeno bilo ime Gospodnje. Od istoka.Slava njegova nebesa nadvisuje. * Hvaljeno bilo ime Gospodnje. Slava Ocu. Od istoka.
Ant. Što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svom naudi.
Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svom naudi.
Bog bio pomoć i štit narodu koji izabra za svoju baštinu da bude svet. Njemu iskažimo hvalu i spominjući se dobrote njegove uskliknimo:
U tebe se, Gospodine, uzdamo.
Blagi Oče, molimo te za papu našega I. i za sve biskupe naše:
– štiti ih i svojom ih snagom posvećuj.
Neka bolesni osjete kako su Kristu patniku pridruženi
– i budu vazda dionici njegove utjehe.
Dobrotom svojom pogledaj one koji su bez krova nad glavom:
– nek nađu doličan stan.
Dostoj se dati i sačuvati plodove zemlje:
– da svi imaju kruh svagdašnji.
Oslobodi naš narod od zla,
– da živi u trajnom i nepomućenom miru.
Gospodine, dobrotom svojom silnom obdari pokojne:
– privedi ih u stanove vječne.
Oče naš…
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Silni Bože, što god je dobro, od tebe je. Usadi nam u srce ljubav prema tebi, umnoži nam vjeru, odgoji u nama što je dobro i budnim okom čuvaj što si odgojio. Po Gospodinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.