Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Glas molben svojih vjernika
Ti, Kriste, počuj, molimo:
Ne zamrači nam vjere sjaj.
Od misli zlih i opakih,
Od zavisti nas očuvaj,
Već dobrim zlo da svladamo.
Daleko od nas svako zlo,
Oholost, srdžba, prijevara,
Taj korijen hudi zlima svim.
Nek iskrena dobròtvornost
U miru čuva saveze,
Nepovrijeđenih vezova.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 18 (17), 31-51. Zahvalnica
Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8, 31). IV.
Ant. 1. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.
Savršeni su puti Gospodnji, *
i riječ je Božja ognjem kušana.
On, samo on, štit je svima *
koji se k njemu utječu.
Jer tko je Bog osim Gospodina? *
Tko li je hridina osim Boga našega?
Taj Bog me snagom opasuje, *
stere mi put besprijekoran.
Noge mi dade brze ko u košute *
i postavi me na visine čvrste,
ruke mi za borbu uvježba *
i mišice da lûk mjedeni napinju.
Slava Ocu.
Ant. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.
V.
Ant. 2. Gospodine, tvoja me desnica drži.
Daješ mi štit svoj koji spasava, †
tvoja me desnica drži, *
tvoja me brižljivost uzvisi.
Pouzdanje daješ mom koraku, *
i noge mi više ne posrću.
Pognah svoje dušmane i dostigoh, *
i ne vratih se dok ih ne uništih.
Obaram ih, nè mogû se dići, *
padaju, pod nogama mi leže.
Ti me opasa snagom za borbu, *
a protivnike moje meni podloži.
Ti dušmane moje u bijeg natjera, *
i rasprših one koji su me mrzili.
Vapiju u pomoć – nikog da pomogne; *
vapiju Gospodinu – ne odaziva se.
Smrvih ih kao prah na vjetru, *
zgazih ih ko blato na putu.
Ti me ȉzbavī od bune u mom narodu, †
postavi me glavarom pogana, *
puk koji ne poznavah služi mi.
Svaki moj šapat pokorno on sluša, *
sinovi tuđinski meni laskaju;
sinovi tuđinski gube srčanost, *
izlaze dršćuć iz svojih utvrda.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, tvoja me desnica drži.
VI.
Ant. 3. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja! *
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Bog koji mi daje osvetu *
i narode meni pokorava.
Od dušmana me ljutih izbavljaš †
i nad protivnike me moje izdižeš, *
ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
Zato ću te slaviti, Gospodine, među pucima *
i psalam pjevati tvome imenu:
umnožio si pobjede kralju svojemu, †
pomazaniku svome milost iskazao, *
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
Slava Ocu.
Ant. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Otvori, Gospodine, oči moje.Da gledam divote tvoga zakona.
Iz Knjige proroka Jeremije
3, 1-5. 19 – 4, 4
Poziv na obraćenje
Dođe mi riječ Gospodnja: »Ako muž otpusti ženu svoju, i ona ide od njega te se uda za drugoga, ima li još pravo da se vrati njemu? Nije li ta žena sasvim oskvrnuta? A ti si bludničila s mnogim milosnicima, pa da se meni vratiš? – riječ je Gospodnja.
Podigni oči na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na putovima si ih dočekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju bludom i opačinom svojom, zato i kiše prestadoše, i kasni daždevi ne padoše.
Čelo ti je kao u bludnice: ni zacrvenjela se nisi. Ne dovikuješ li mi sada: ‘Oče moj, ti si prijatelj mladosti moje! Hoće li zauvijek plamtjeti, vječno tinjati gnjev tvoj?’ Tako govoriš, a činiš i dalje zla koliko god možeš.
A ja rekoh: ‘Kako da te ubrojim među sinove i dam ti zemlju slasti, baštinu, najljepši biser među narodima!’ Pomislih: Ti ćeš me zvati ‘Oče moj!’ i nećeš se više odvratiti od mene. Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome, tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov – riječ je Gospodnja.«
Čuj! Po goletima plač se čuje, zapomaganje djece Izraelove, jer skrenuše s puta svojega. Gospodina, Boga svoga, zaboraviše. »Vratite se, sinovi, što se odvratiste, izliječit ću odmetništva vaša!«
»Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Gospodin, Bog naš! Doista, prijevarni su visovi, graja po brdima. Odista, u Gospodinu, Bogu našemu, spasenje je Izraelovo! Baal je proždro trud naših otaca još od mladosti naše: ovce njihove i goveda, njihove kćeri i sinove. Lezimo u sramotu svoju, nek nas pokrije ruglo naše! Jer Gospodinu, Bogu svome, sagriješismo mi i oci naši, od mladosti svoje do dana današnjeg, i ne slušamo glasa Gospodina, Boga svojega.«
»Ako se, Izraele, želiš vratiti – riječ je Gospodnja – k meni se vrati; ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene. Ako se zakuneš: ‘Živoga mi Gospodina!’ istinito, pravo i pravedno, narodi će se blagoslivljati u tebi i tobom se dičiti.«
Jer ovako govori Gospodin Judejcima i Jeruzalemcima: »Prokrčite sebi prljuše, ne sijte po trnjacima. Obrežite se Gospodinu, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer će bijes moj buknuti kao vatra i gorjet će, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opačina što ih počiniste.«
OTPJEV Jr 14, 7; Ps 130, 3
R. Bezakonja naša protiv nas svjedoče, smiluj se, Gospodine, rad imena svoga! * Jer otpadosmo od tebe, tebi sagriješismo.
O. Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? * Jer otpadosmo.
Iz Uputa svetoga Kolumbana, opata
(Uputa 13, O Kristu izvoru života, 2-3: Djela, Dublin 1957, 118-120)
Ti si, Bože, sve naše
Braćo, slijedimo poziv kojim nas život zove vrelu života, koji je ne samo izvor žive vode nego i vrelo vječnoga života, vrelo svjetla i jasnoće, jer od njega je sve: i mudrost i život i vječno svjetlo. Početnik je života i njegov izvor, stvoritelj svjetla vrelo je rasvjete. Zato prezrevši ovo vidljivo i nadvisivši svijet u nebeskim visinama tražimo izvor svjetla, zdenac života i vrelo žive vode kao razumne i mudre ribe, da tamo pijemo živu vodu koja teče u život vječni.
O kad bi se udostojao, milosrdni Bože i blagi Gospodine, da me primiš k onom vrelu, da tamo i ja pijem, skupa s onima koji tebe žeđaju, živu vodu iz živoga vrela vode žive. Zasićen velikom slašću da uvijek budem uza te i velim: »Kako je sladak izvor žive vode, iz kojega voda ne prestaje teći u život vječni!«
Gospodine, ti si sam taj izvor: trajno poželjan, uvijek pristupačan i iz kojega uvijek trebamo crpsti. Gospodine Kriste, daj nam tu vodu, da bude i u nama izvor žive vode koja teče u vječni život. Tko ne vidi da tražim velike stvari? Ali ti, Kralju slave, znaš velike stvari darivati i velike si stvari obećao. Ništa nema većega od tebe i sebe si nam darovao, sebe si za nas predao.
Zato te molimo da upoznamo što ljubimo, jer ne tražimo da nam daš što drugo osim tebe. Ti si sve naše, naš život, naše svjetlo, spasenje, hrana i piće, Bože naš. Nadahni srca naša, molim te, moj Isuse, dahom Duha svoga i rani naše duše svojom ljubavlju, da svaki od nas uzmogne uistinu reći: Pokaži mi onoga koga ljubi moja duša, jer sam ranjen ljubavlju.
Gospodine, želim da te rane budu u meni. Blago onoj duši koja je tako ranjena ljubavlju. Takva duša traži izvor i pije a ipak uvijek žedni pijući, uvijek zahvaća želeći, uvijek pije žedneći. Tako isto uvijek traži ljubeći i ozdravlja ranjavajući se. A tom spasonosnom ranom neka se udostoji raniti dubinu naše duše Bog i Gospodin naš Isus Krist, blagi i spasonosni liječnik, koji je s Ocem i Duhom Svetim u jedinstvu u vijeke vjekova. Amen.
OTPJEV Iv 4, 14-15
R. Tko bude pio vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti nikada. * Voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.
O. Gospodine, daj mi te vode, da ne ožednim. * Voda.
Bože, ti ujedinjuješ srca vjernih da isto hoće i za istim teže. Daj narodu svome da ljubi što ti zapovijedaš i želi što ti obećavaš te u nestalnosti zemaljskog života onamo smjera naše srce gdje su prave radosti. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.