Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Odjekuj, nebo, hvalama:
Zbor apostola Gospodnjih
Sa zemljom svom proslavljujmo.
I svijetu svjetla istinska,
Iz svega srca molimo:
Uslišite nam molitve.
I otvarate njega njom:
Od krivnje naše, molimo,
Odriješite nas grešnike.
Da zapovijed vam slušaju:
Izliječite nam slabi duh
I kreposti umnožite.
Na kraju vrati na zemlju,
Nek i nas tada milostiv
Veseljem vječnim nadijeli.
I tebi, Duše Presveti,
Nek bude, ko što bila je,
I sad i vazda slava sva. Amen.
Ps 116 (115)
Ant. 1. Vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama.
Ja vjerujem i kada kažem: *
»Nesretan sam veoma.«
U smetenosti svojoj rekoh: *
»Svaki je čovjek lažac!«
Što da uzvratim Gospodinu *
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja *
i zazvati ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje *
pred svim pukom njegovim.
Dragocjena je u očima Gospodnjim *
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga, †
tvoj sluga, sin službenice tvoje – *
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, *
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje *
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima Doma Gospodnjega, *
posred tebe, Jeruzaleme!
Slava Ocu.
Ant. Vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama.
Ps 126 (125)
Ant. 2. Ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje.
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, *
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha, *
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo: *
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin: *
opet smo radosni!
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše *
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama *
žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući *
noseći sjeme sjetveno:
vraćat će se s pjesmom *
noseći snoplje svoje.
Slava Ocu.
Ant. Ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje.
Hvalospjev (Ef 1, 3-10)
Ant. 3. Više vas ne zovem slugama; nazvao sam vas prijateljima, jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.
Blagoslovljen Bog i Otac *
Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim *
u nebesima,
u Kristu.
Tako: u njemu nas sebi izabra †
prije postanka svijeta *
da budemo sveti i neporočni pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo, *
za sebe
po Isusu Kristu,
prema dobrohotnosti svoje volje, *
na hvalu Slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome †
u kome, njegovom krvlju, *
imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupâ *
po bogatstvu njegove milosti.
Nju preobilno u nas uli *
zajedno sa svom mudrošću
i razumijevanjem.
Obznanivši nam Otajstvo svoje volje *
po dobrohotnom naumu svojem
što ga prije u njemu zasnova *
da se provede punina vremenâ:
uglaviti u Kristu *
sve – na nebesima i na zemlji.
Slava Ocu.
Ant. Više vas ne zovem slugama; nazvao sam vas prijateljima, jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.
Krist »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.
Kazujte poganima * slavu Gospodnju. Kazujte.Svim narodima čudesa njegova. * Slavu Gospodnju. Slava Ocu. Kazujte.
Ant. O preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjedjeti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.
Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. O preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjedjeti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.
Braćo, nazidani smo na temelju apostolā. Pomolimo se stoga Ocu svemogućemu za sveti narod njegov i zavapijmo prošnjom:
Gospodine, sjeti se Crkve svoje.
Oče, htio si da se tvoj Sin od mrtvih uskrišen očituje najprije apostolima:
– daj da mu budemo svjedoci sve do kraja zemlje.
Svoga si Sina poslao svijetu da siromasima naviješta blagovijest spasenja:
– daj da se evanđelje propovijeda svakome stvorenju.
Sina si svoga poslao da sije sjeme riječi:
– daj da i mi u muci sijući riječ, u radosti je žanjemo.
Sina si svoga poslao da svijet krvlju svojom s tobom pomiri:
– daj da svi mi surađujemo na pomirenju svijeta s tobom.
Sina si svoga postavio u nebu zdesna sebi:
– uvedi u kraljevstvo blaženih naše drage pokojnike.
Oče naš…
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Gospodine, ojačaj u nama vjeru kojom je sveti apostol Bartol iskreno pristao uz Krista, tvoga Sina. Po njegovu zagovoru daj da Crkva svim narodima bude otajstvo spasenja. Po Gospodinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.