Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što upravljaš vasionom
I jesi jedan jedini
Čuj pjesme nam i vapaj naš
I milostiv usliši nas,
Od skvrnâ srce čisti nam
Sve želje zle i sav nam gnjev
Sažezi svetim plamenom,
Da ginu ružne požude,
Daj svima koji noćni mir
Sad prekidamo pjevanjem
Zadobiti izobilje
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Ti, Očev Sine, odvijeka
Ko od Boga Bog ishodiš
U povijest našu ulaziš.
Ti željo naša najviša,
Ti srećo naša, radosti,
Milina sva nam u tebi!
O Gospodaru, Oče svet,
Sa Rođenim od Djevice
I primi sve nas u svoj dom.
Spomeni se, o Trojice,
Dobrote svoje sjeti se:
U krvi opran Kristovoj.
Jedinstvo, Trojstvo stvori nas,
A spasi ljubav Kristova:
Nek spasenju privede nas.
Udijeli, Trojstvo blaženo.
Podari, Bože jedini,
Donese plod obilati. Amen.
Ps 50 (49). Za bogoslužje u duhu i istini
Nisam došao dokinuti Zakon nego dopuniti (usp. Mt 5, 17). I.
Ant. 1. Gospodin zove nebesa odozgo i zemlju da sudi svome narodu.
Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju *
od izlaza sunčeva do zalaza.
Sa Siona predivnog Bog zablista: *
Bog naš dolazi i ne šuti.
Pred njim ide oganj što proždire, *
oko njega silna bjesni oluja.
On zove nebesa odozgo i zemlju *
da sudi narodu svojemu:
»Saberite mi sve pobožnike *
koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!«
Nebesa objavljuju pravednost njegovu: *
on je Bog sudac!
Slava Ocu.
Ant. Gospodin zove nebesa odozgo i zemlju da sudi svome narodu.
II.
Ant. 2. Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te.
»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, †
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: *
ja, Bog – Bog tvoj!
Ne korim te zbog žrtava tvojih – *
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
Neću od doma tvog uzeti junca, *
ni jaraca iz tvojih torova:
tȁ moje su sve životinje šumske, *
tisuće zvjeradi u gorama mojim.
Znam sve ptice nebeske, *
moje je sve što se miče u poljima.
Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, *
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
Zar da ja jedem meso bikova *
ili da pijem krv jaraca?
Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, *
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
I zazovi me u dan tjeskobe: *
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«
Slava Ocu.
Ant. Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te.
III.
Ant. 3. Žrtva me zahvalna pravo štuje, veli Gospodin.
A grešniku Bog progovara: †
»Što nabrajaš naredbe moje, *
što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija, *
te riječi moje za leđa bacaš?
Kad tata vidiš, s njime se bratimiš *
i družiš se s preljubnicima.
Svoja si usta predao pakosti, *
a jezik ti plete prijevare.
U društvu na brata govoriš *
i kaljaš sina matere svoje.
Sve si to učinio, a ja da šutim? †
Zar misliš da sam ja tebi sličan? *
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«
Shvatite ovo, svi vi koji Boga zaboraviste, *
da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neće.
Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: †
i onomu koji hodi stazama pravim – *
njemu ću pokazati spasenje svoje.
Slava Ocu.
Ant. Žrtva me zahvalna pravo štuje, veli Gospodin.
Iz Knjige proroka Izaije
37, 21-35
Izaijino proroštvo o asirskom kralju
Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: »Ovako veli Gospodin, Bog Izraelov: Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga. Evo riječi što je Gospodin objavi protiv njega:
Prezire te, ruga ti se djevica, Kći sionska; za tobom maše glavom kći jeruzalemska. Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! Po slugama si svojim vrijeđao Gospoda. Govorio si: ‘S mnoštvom kola ja popeh se na vrh gorā, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu ja cedre najviše i čemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši, i vrt njegov šumoviti. Kopao sam i pio sam vode tuđe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske.’
Čuješ li dobro? Odavno to sam snovao, odiskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline; stanovnici njini, nemoćni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istočnim. Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraćaš. Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi dođe, prsten ću ti provući kroz nozdrve, uzde stavit u žvale, vratit ću te putem kojim si došao!
A znak nek ti bude ovo: Ove će se godine jesti što se samo òkrūnī, dogodine što samo uzraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod. Preživjeli iz kuće Judine žilje će pustit u dubinu, plodom rodit u visinu. Jer će iz Jeruzalema izaći Ostatak, Sačuvani s gore Siona. Sve će to učinit ljubomora Gospodina nad Vojskama.«
Zato ovo govori Gospodin o kralju asirskom: »U ovaj grad on ući neće, ovamo strijele svoje neće izmetati, k njemu neće ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. Vratit će se putem kojim je i došao, u grad ovaj neće ući – riječ je Gospodnja. Grad ću ovaj štitit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida.«
OTPJEV Iz 52, 9-10
R. Gospodin je utješio svoj narod i otkupio Jeruzalem. * I svi krajevi zemaljski vidjet će spasenje Boga našega.
O. Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda. * I svi.
Iz Apostolske konstitucije Božanskim nadahnućem svetoga Pija X., pape
(AAS 3 [1911.], 633-635)
Slatki glas kojim odjekuje Crkva
Božanskim nadahnućem sastavljeni su psalmi. Zbirka psalama sastavni je dio Svetoga pisma. Crkva ih od svojih početaka cijeni kao čudesno vrelo za njegovanje pobožnosti u vjernika što stalno prinose žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju Ime njegovo. Štoviše, po običaju što se već uvriježio u starome Zakonu, Psaltir je zauzeo odlično mjesto u samoj svetoj liturgiji i božanskoj službi. On je postao, kako veli Bazilije, prirođen glas Crkve. Psalmodija je, po riječima našeg prethodnika Urbana VIII, kćerka one himnodije što se sveudilj pjeva pred prijestoljem Boga i Jaganjca. Ona po riječima Atanazijevim, osobito ljude posvećene bogoštovlju, uči kojim načinom treba hvaliti Boga i kojim se doličnim riječima slavi. O tome lijepo veli Augustin: Kako bi čovjek dostojno slavio Boga, sam se Bog proslavio; i pošto se Bog udostojao sam sebe proslaviti, čovjek znade put kako da ga slavi.
K tome, u psalmima se nalazi čudesna neka sila, moć na zanijeti duše za sve vrline. Sve Pismo doduše, i staro i novo, bogoduho je i puno nauka, kako stoji pisano. No Psaltir, kao neki raj svih drugih knjiga, sadrži pjesme u kojima propijevaju sve druge knjige. Riječ je to i opet Atanazijeva koji još dodaje: Onome tko psalira psalmi su kao neko ogledalo: u njemu može ogledati sebe i pokrete svoga srca, te njima pobuđen moli. Stoga Augustin u Ispovijestima veli: Koliko sam plakao, slušajući tvoje himne i pjesme, snažno dirnut slatkim glasovima kojima je odjekivala tvoja Crkva! Ti su glasovi ulazili u moje uši, u srce se moje razlijevala istina i odande mi se rasplamsavao oganj pobožnosti. Suze su mi tekle, a meni je bilo lijepo uz njih.
Doista, kog da ne uzbude ona česta psalamska mjesta što tako uzvišeno propovijedaju o neizmjernome Božjem veličanstvu, o moći, o neizrecivoj pravednosti, dobroti ili blagosti i drugim nebrojenim pohvalama? Komu da oni ne nadahnu iste osjećaje zahvalnosti za dobročinstva što smo ih od Boga primili i čuvstva ponizne i predane molitve za dobročinstva kojima se nadamo? Tko da njima ne isplače svoju pokajničku dušu? Kog da oni ne raspale ljubavlju prema liku Krista Otkupitelja koji je u njima ocrtan? Jer, po Augustinu, u svim psalmima čuje se njegov – Kristov – glas koji ili psalira ili jeca ili se s pouzdanjem raduje ili uzdiše.
OTPJEV 1 Sol 2, 4. 3
R. Kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo, * ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu.
O. Naše poticanje ne proistječe iz zablude ni nečistoće ni prijevare. * Ne kao.
Bože, ti si svetoga papu Pija ispunio nebeskom mudrošću i apostolskom hrabrošću da obrani katoličku vjeru i sve privede Kristu. Daj da slijedimo njegovo učenje i primjer te postignemo vječnu nagradu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.