Uznesenje Blažene Djevice Marije (Velika Gospa) – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 24 (23)

Ant. 1. Ustani, Djevo Kraljice, i ti, vječnog uresa dostojna, uđi u presjajni Dvor vječnoga Kralja.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
duša mu se ne predaje ispraznosti, *
i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin silan i junačan, *
Gospodin silan u boju!«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin nad Vojskama – *
on je Kralj slave!«

Slava Ocu.

Ant. Ustani, Djevo Kraljice, i ti, vječnog uresa dostojna, uđi u presjajni Dvor vječnoga Kralja.

Ps 46 (45)

Ant. 2. Izabra nju Bog i unaprijed predodredi. Prebivalište joj dade u svom Šatoru.

Bog nam je zaklon i utvrda, *
pomoćnik spreman u nevolji.

Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, *
kad se bregovi ruše u srce mora.

Nek buče i bjesne valovi morski, *
nek bregovi dršću od žestine njihove:

s nama je Gospodin nad Vojskama, *
naša je utvrda Bog Jakovljev!

Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, *
presveti šator Višnjega.

Bog je sred njega, poljuljat se neće, *
od rane zore Bog mu pomaže.

Ma bješnjeli puci, rušila se carstva, *
kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi:

s nama je Gospodin nad Vojskama, *
naša je utvrda Bog Jakovljev!

Dođite, gledajte djela Gospodnja, *
strahote koje on na zemlji učini.

Do nakraj zemlje on ratove prekida, †
lukove krši i lomi koplja, *
štitove ognjem sažiže.

Prestanite i znajte da sam ja Bog, *
uzvišen nad pucima,
nad svom zemljom uzvišen!

S nama je Gospodin nad Vojskama, *
naša je utvrda Bog Jakovljev!

Slava Ocu.

Ant. Izabra nju Bog i unaprijed predodredi. Prebivalište joj dade u svom Šatoru.

Ps 87 (86)

Ant. 3. Divote se govore o tebi, Djevo Marijo.

Zdanje svoje na svetim gorama *
ljubi Gospodin;

draža su mu vrata sionska *
nego svi šatori Jakovljevi.

Divote se govore o tebi, *
grade Božji!

»Evo, Rahab i Babilon brojit ću *
k onima što me štuju;

Filisteja i Tir i narod etiopski – *
i oni su rođeni ondje.«

O Sionu se govori: †
»Ovaj i onaj u njemu je rođen! *
Svevišnji ga utemelji!«

Gospodin će zapisati u knjigu naroda: *
»Ovi su rođeni ondje.«

I pjevat će igrajući kolo: *
»Svi su izvori moji u tebi!«

Slava Ocu.

Ant. Divote se govore o tebi, Djevo Marijo.

Iz Poslanice Efežanima blaženoga Pavla, apostola

1, 16 – 2, 10

Bog nas posadi na nebesima u Kristu Isusu

Braćo, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama. Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – Glavom Crkvi, koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.

I vi bijaste mrtvi zbog prijestupâ i grijehâ u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi. Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupâ, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje.

Tȁ milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.

OTPJEV

R. O kako si lijepa i ljupka, Djevo Marijo! S ovoga si se svijeta Kristu preselila. * Među zborovima svetih blistaš poput žarkog podnevnog sunca.

O. Nek se raduju anđeli, neka kliču arkanđeli radi Djeve Marije. * Među.

Iz Apostolske konstitucije Predarežljivi Bog, pape Pija XII.

(AAS 42 [1950], 760-762. 767-769)

Tvoje je tijelo sveto i preslavno

Sveti oci i veliki naučitelji u propovijedima i govorima koje su držali puku na svetkovinu Bogorodičina uznesenja, o Marijinu uznesenju su govorili kao o nauku koji kršćanski vjernici već poznaju i usvajaju: njega su osvjetljivali i tumačili, njegov smisao i sadržaj produbljivali, objašnjavali osobito da se ovom svetkovinom slavi ne samo spomen da je tijelo Blažene Djevice Marije sačuvano od raspadanja nego da je i slavilo pobjedu nad smrću, i da je u nebu proslavljeno, po primjeru njezina Jedinorođenca, Isusa Krista.

Tako sveti Ivan Damaščanski, koji se ističe između ostalih kao odlični glasnik ove predane istine, uspoređujući tjelesno Uznesenje slavne Majke Božje s ostalim njezinim odlikama i povlasticama, snažnom rječitošću uzvikuje: »Trebalo je da ona, koja je u porođaju sačuvala nepovrijeđeno djevičanstvo, svoje tijelo sačuva posve neraspadnuto i poslije smrti. Trebalo je da ona, koja je Stvoritelja kao dječaka u krilu nosila, boravi u božanskim šatorima. Trebalo je da zaručnica, koju je Otac zaručio, boravi u nebeskim ložnicama. Trebalo je da ona, koja je gledala svoga Sina na križu i u srce primila mač boli od kojega je bila izuzeta u porođaju, gleda svoga Sina kako sjedi uz Oca. Trebalo je da Majka Božja ima ono što pripada Sinu, i da je štuje svako stvorenje kao Božju Majku i službenicu.«

Sveti German Carigradski smatrao je to što je tijelo Bogorodice Djevice Marije ostalo neraspadnuto i na nebo uzneseno sukladnim ne samo s njezinim božanskim materinstvom nego i s posebnom svetošću njezina djevičanskog tijela: »Ti se, prema Svetom pismu, pokazuješ u ljepoti; i tvoje djevičansko tijelo čitavo je sveto, čitavo je čisto, čitavo je Božje prebivalište; tako da je zbog toga potom bilo izuzeto od pretvaranja u prah; preobličeno dakako, ukoliko ljudsko, za uzvišeni život neraspadljivosti; ali isto živo i preslavno, cjelovito i obdareno puninom života.«

Drugi jedan stari pisac tvrdi: »Kao preslavna, dakle, Majka Krista Boga, našega Spasitelja, djelitelja života i besmrtnosti, od njega dobiva život, obdarena tijelom u vječnoj neraspadljivosti s njim, koji ju je podigao iz groba i uzeo k sebi na način kako to zna samo on.«

Svi ti dokazi i misli svetih otaca imaju kao zadnji oslon Sveto pismo, koje nam slavnu Majku Božju stavlja pred oči najtješnje povezanu s njezinim božanskim Sinom, kao onu koja uvijek sudjeluje u njegovoj sudbini.

Ali na poseban način valja spomenuti da već od drugog stoljeća sveti oci prikazuju Djevicu Mariju kao novu Evu, koja iako je novom Adamu podvrgnuta, ipak je s njim najuže povezana u onoj borbi protiv paklenog neprijatelja. Prema onome što je naviješteno u protoevanđelju, ova se borba imala završiti potpunom pobjedom i nad grijehom i nad smrću, a to je obadvoje u spisima Apostola naroda uvijek međusobno povezano. Zbog toga, kao što je slavno Kristovo uskrsnuće bilo bitni dio i posljednji pobjednički znak ove pobjede, tako je trebalo da se i proslavljenjem djevičanskog tijela završi i ova borba, koju je Blažena Djevica Marija vodila u zajednici sa svojim Sinom, kao što isti Apostol kaže: Kad se ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda proguta smrt.

Tako je uzvišena Majka Božja, koja je prije sve vječnosti jednom istom odlukom predodređenja, otajstvenim načinom povezana s Isusom Kristom, bezgrešna u svom začeću, nepovrijeđena djevica u svom božanskom materinstvu, velikodušna pratilica božanskog Otkupitelja, koji je izvojevao potpunu pobjedu nad grijehom i njegovim posljedicama. Na kraju je kao krunu svih povlastica postigla da bude izuzeta od raspadanja u grobu, i da pobijedivši smrt, kao već prije njezin Sin, bude s tijelom i dušom uzdignuta gore u slavu nebesku, da tu blista kao Kraljica, s desne svoga Sina, besmrtnog Kralja vjekova.

OTPJEV

R. Danas je preslavni dan kad je Božja Majka, Djevica, uzašla na nebo. Nju slaveći svi govorimo: * Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje.

O. Sretna si, sveta Djevo Marijo, i predostojna svake hvale. Iz tebe nam iziđe sunce pravednosti, Krist, Bog naš. * Blagoslovljena.

Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Svemogući vjekovječni Bože! Ti si bezgrešnu Djevicu Mariju, Majku svoga Sina, tijelom i dušom uznio u nebesa. Podaj nam, molimo, da uvijek težimo za onim što je gore te budemo sudionici njezine slave. Po Gospodinu.

Na kraju Povečerja najbolje je uzeti antifonu Rajska kruno.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.