Sv. Maksimilijan Marija Kolbe – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 107 (106). Zahvala: Bog spasava čovjeka iz svake nevolje

Riječ posla sinovima Izraelovim, navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu (Dj 10, 36). I.

Ant. 1. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.

Hvalite Gospodina, jer je dobar, *
jer dovijeka je ljubav njegova!

Tako nek reknu svi otkupljenici *
koje Gospodin otkupi iz ruke dušmanske

i koje skupi iz svih zemalja, *
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.

Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, *
puta ne nalazeć do naseljena grada.

Gladni su bili, žeđu izmoreni, *
duša je klonula u njima.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.

Pravim ih putem pȍvede *
da stignu ka gradu naseljenu.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Jer gladnu dušu on nasiti, *
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.

U mraku sjeđahu i u tmini, *
sputani bijedom i gvožđima,

jer su prkosili besjedama Božjim *
i prezreli naum Svevišnjega.

Srce im stoga skrši patnjama: *
posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.

Izvede ih iz tmina i mraka, *
raskide okove njihove.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Jer razbi vrata mjedena *
i gvozdene polomi zasune.

Slava Ocu.

Ant. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.

II.

Ant. 2. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.

Zbog puta svoga zločinačkog bolovahu oni, *
ispaštahu svoje opačine:

svako se jelo gadilo duši njihovoj, *
do vrata smrti oni dođoše.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.

Riječ svoju posla da ih ozdravi *
i život im spasi od jame grobne.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Nek prinose žrtve zahvalnice *
i kličući nek djela njegova kazuju!

Oni koji lađama zaploviše morem *
da po vodama silnim trguju:

oni vidješe djela Gospodnja, *
čudesa njegova na pučini.

On reče i olujni se vjetar uzvitla *
što u visinu diže valove mora.

Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, *
u nevolji duša im ginula.

Teturahu i posrtahu kao pijani, *
sva ih je mudrost izdala.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz nevolja.

Smiri oluju u tih povjetarac, *
valovi morski umukoše.

Obradovaše se tišini, *
u željenu luku on ih povede.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, *
neka ga hvale u vijeću staraca!

Slava Ocu.

Ant. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.

III.

Ant. 3. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.

On pretvori rijeke u pustinju, *
a izvore vodene u žednu zemlju;

plodonosnu zemlju u slanu pustaru, *
zbog zloće žitelja njezinih.

On obrati pustinju u jezero, *
a zemlju suhu u vodene izvore.

I naseli ondje izgladnjele, *
te podigoše grad gdje će živjeti.

Zasijaše njive, posadiše vinograde*
što im doniješe obilnu ljetinu.

I on ih blagoslovi te se namnožiše silno, *
i stada im se ne smanjiše.

Prorijeđeni bjehu i savijeni *
pod teretom zla i nevolje.

Onaj što izlijeva prezir na knezove *
pusti ih da po bespuću pustom lutaju.

Iz nevolje pȍdiže ubogog *
i obitelji ko stada ȕmnožī.

Videć to, čestiti neka se raduju, *
a zloća svaka nek sebi usta začepi!

Tko je mudar, nek o svemu tom razmišlja *
i nek uvidi dobrotu Gospodnju!

Slava Ocu.

Ant. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.

Iz Knjige proroka Miheja

7, 7-20

Grad Božji očekuje spasenje, spasenje je u otpuštenju grijeha

Ja sam prema Gospodinu zagledan, čekam na Boga koji spasava, Bog moj mene će uslišati.

Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja, ako sam pao, ustat ću; ako boravim u tminama, Gospodin je svjetlost moja. Moram podnositi srdžbu Gospodnju jer sam protiv njega sagriješio, sve dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu; izvest će me na svjetlost, gledat ću pravednost njegovu. Kada ga moja dušmanka ugleda, od stida će se pokriti ona koja mi je govorila: »Gdje je on, Gospodin, tvoj Bog?« Moje će se oči naslađivati kad je ugledam: ona će biti zgažena kao blato na putu.

Dolazi dan kad će se sazidati tvoji bedemi! Toga dana nadaleko će se prostirati tvoje granice! Toga dana dolazit će k tebi od zemlje asirske do Egipta, od Tira do Rijeke, od mora do mora, od gore do gore. Zemlja će postat pustinja zbog stanovnika svojih, zbog djela njihovih.

Pasi svoj narod svojom palicom, stado svoje baštine, koje osamljeno živi u šikarju, usred plodnih voćnjaka. Neka pase u Bašanu i Gileadu, kao u davne dane! Kao u dane kad si izašao iz Egipta, pokaži nam čudesa! Narodi će ih vidjeti, i bit će posramljeni uza svu silu svoju; stavit će ruku na usta, i uši će im oglušiti. Lizat će prašinu kao zmija, kao gmazovi koji gmižu po zemlji. Izići će dršćući iz svojih jazbina, prestravljeni i ustrašeni pred tobom.

Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju? Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše! Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih.

OTPJEV Heb 10, 37; Mih 7, 19

R. Onaj koji dolazi, doći će i neće zakasniti; i neće više biti straha u našim krajevima, * jer on je naš Spasitelj.

O. Satrt će naše opačine i bacit će na dno mora sve grijehe naše. * Jer on.

Iz pisama svetoga Maksimilijana Marije Kolbea

(Scritti dei P. Massimiliano M. Kolbe, trad. ital., vol. 1, P. I., Padova 1971, str. 75-77; 166)

Apostolsku revnost treba uložiti u rad za spasenje i posvećenje duša

Veoma se radujem, ljubljeni brate, sa žarke revnosti kojom goriš za širenje slave Božje. U naše vrijeme, na žalost, gledamo kako se u različitim oblicima širi neka zarazna bolest, koju zovu indiferentizmom, ne samo među svjetovnjacima nego i među redovnicima. A kako je Bog dostojan beskrajne hvale, prva je i najvažnija naša dužnost da mu iskazujemo najveću slavu, koliko je to u našoj slabosti moguće, premda mu kao prognani stvorovi nikad ne možemo dati toliku slavu koliku on zaslužuje.

Budući da slava Božja najviše odsijeva u spasu duša, koje je Krist otkupio vlastitom krvlju, najviše i najvažnije nastojanje apostolskog života mora biti: ostvariti spasenje što više duša, dapače i što veće posvećenje. Ukratko ću iznijeti koji put stoji na raspolaganju za taj cilj, tj. za proslavu Boga i posvećenje mnogih duša. Bog je neizmjerno znanje i mudrost i zato najbolje zna što bismo mi trebali stalno činiti da se umnoži njegova slava i svoju nam volju prije svega očituje po svojim predstavnicima na zemlji.

Zato nam samo poslušnost sigurno očituje Božju volju. Mogao bi doduše poglavar upasti u zabludu, ali ne bi mogao nas uvesti u zabludu kad slijedimo poslušnost. Samo tada bi bila posrijedi iznimka u poslušnosti kad bi poglavar naređivao nešto što bi sadržavalo povredu Božjeg zakona, pa i u najmanjoj stvari. U tom slučaju on ne bi bio vjeran tumač Božje volje.

Bog, jedini neizmjeran, premudar, najsvetiji, preblagi je Gospodin, Stvoritelj i Otac naš, početak i cilj, mudrost, moć i ljubav, sve je Bog. A što je god izvan Boga, vrijedi toliko koliko se na Boga odnosi, jer on je Stvoritelj svih stvari i otkupitelj ljudi, posljednji cilj svega stvorenja. On nam po svojim namjesnicima na zemlji očituje svoju uzvišenu volju i k sebi nas privlači, smjerajući k tome da po nama i druge duše k sebi privuče i savršenijom ljubavlju sebi priveže.

Vidi, brate, koliko je, po Božjem milosrđu, dostojanstvo našeg poziva. Po poslušnosti kao da nadilazimo granice svoje malenkosti, suoblikujemo se Božjoj volji, koja nas svojom neizmjernom mudrošću i razboritošću upravlja te ispravno djelujemo. Dapače, prianjajući toj božanskoj volji, kojoj se ne može oprijeti nijedna stvorena stvar, mi postajemo jači od svih.

Ovo je put mudrosti i razbora, jedini put kojim možemo najviše Boga proslaviti. Kad bi postojao drugi put, Krist bi nam ga svojom riječju i primjerom sigurno pokazao. A njegov trajni način života u Nazaretu Pismo sažima u ovu riječ: I bio im je poslušan; pa i ostali dio života ocrtava nam nekako pod znakom poslušnosti, pokazujući više puta da je on sišao na zemlju vršiti volju Očevu.

Ljubimo zato, braćo, ljubimo iznad svega preljubeznog nebeskog Oca, a dokaz ove savršene ljubavi nek bude naša poslušnost, koju treba vršiti osobito onda kad se od nas traži žrtva vlastite volje. Ne znamo doista uzvišenije knjige od Isusa Krista raspetoga da napredujemo u ljubavi Božjoj.

Sve ćemo ovo uspješnije postići po Bezgrešnoj Djevici, kojoj je predobri Bog povjerio dijeljenje svoga milosrđa. Uopće nema sumnje da je za nas volja Marijina sama volja Božja. Kad se njoj posvetimo, postajemo oruđe Božjeg milosrđa u njezinim rukama, kao što je to ona u rukama Božjim. Dopustimo stoga da ona nama upravlja, da nas ona vodi, i budimo pod njezinim vodstvom mirni i sigurni: ona će nam sve pribaviti, za sve se pobrinuti, spremno nam priteći u pomoć u duhovnim i tjelesnim potrebama, ona će sama ukloniti poteškoće i stiske.

OTPJEV Ef 5, 12; 6, 6

R. Budite nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i budite u ljubavi kao što je i Krist ljubio nas i sebe predao za nas * kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.

O. Kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju. * Kao prinos.

Bože, ti si svetog prezbitera i mučenika Maksimilijana Mariju ražario ljubavlju prema Bezgrešnoj Djevici, ispunio revnošću za duše i milosrđem za bližnjega. Po njegovu zagovoru udijeli da tebi na slavu spremno služimo braći ljudima i nasljedujemo tvoga Sina sve do smrti. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.