Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Kriste, Svjetlo istinito,
Radost svijeta i milina!
Krvlju čistom, životvornom.
Vjerom živom nas obdari,
Jačaj nadu, pouzdanje,
Dobrotvornost ti podupri.
Đavla kletog od nas goni,
Dušmansku mu silu slomi,
Tijelo naše hram mu budi!
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Nebom, zemljom, vasionom. Amen.
Ps 39 (38). Molitva bolesnika u tjeskobi
Stvorenje je podvrgnuto ispraznosti … zbog onoga koji ga podvrgnu u nadi (Rim 8, 20). I.
Ant. 1. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.
Odlučio sam: »Čuvat ću put svoj *
da ne zgriješim jezikom;
usta ću svoja zauzdati *
dokle god preda mnom bude bezbožnik.«
Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, *
ali uzalud – bol mi postade gorča.
U meni srce je gorjelo, *
na samu pomisao buknuo bi oganj.
Tad progovorih svojim jezikom: *
»Objavi mi, Gospodine, moj svršetak
i kolika je mjera mojih dana, *
da znam kako sam ništavan.
Evo, pedljem si mi dane izmjerio, †
život moj je kao ništa pred tobom: *
tek dašak je svaki čovjek.
Poput sjene čovjek prolazi, †
tek dašak je sve bogatstvo njegovo: *
zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.«
Slava Ocu.
Ant. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.
II.
Ant. 2. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.
A sada, čemu da se nadam, Gospode? *
Sva je nada moja u tebi!
Izbavi me od svih mojih bezakonja, *
ne daj da ruglo budem luđaku!
Šutim i usta ne otvaram, *
jer tako si ti učinio.
Bič svoj otkloni od mene, *
jer izdišem pod težinom ruke tvoje.
Ti kaznama popravljaš čovjeka, †
i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: *
tek dašak je svaki čovjek.
Čuj, Gospodine, molitvu moju, †
vapaje mi poslušaj, *
na suze se moje ne ogluši!
Jer u tebe ja sam došljak, *
pridošlica kao svi oci moji.
Odvrati pogled od mene, da odahnem *
prije nego odem i više ne budem!
Slava Ocu.
Ant. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.
Ps 52 (51). Protiv nasilja klevetnika
Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali (1 Kor 1, 31).
Ant. 3. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.
Što se to hvališ pakošću, *
silniče nesmiljeni?
Neprestano snuješ o propasti, *
jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!
Zlo voliš više nego dobro, *
i laž više nego pravednost!
Mili su ti pogubni govori, *
lažljivi jeziče!
Bog će te zato satrti, *
zauvijek te ukloniti;
iščupat će te iz tvog šatora, *
iskorijeniti iz zemlje živih.
Pravednici će gledati s užasom, *
njemu se smijati:
»Gle čovjeka koji ne uze *
Boga za svoju zaštitu,
već se uzdao u veliko bogatstvo *
i osilio u svojim zločinima!«
A ja, ko zelena maslina u Domu Božjemu, *
uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.
Hvalit ću te svagda što si to učinio, †
i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo, *
pred licem tvojih pobožnika.
Slava Ocu.
Ant. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.
Duša se moja u njegovu uzda riječ.U Gospodina se duša moja uzda.
Iz Knjige proroka Amosa
9, 1-15
Spasenje pravednih
Vidjeh Gospoda gdje stoji kraj žrtvenika i govori: »Udari u glavice stupova, neka se pragovi zatresu! Svima ću satrti glave, što ostane, pod mač ću udariti. Nijedan neće uteći, nitko se neće spasiti. Zariju li se i u Podzemlje, iščupat će ih ruka moja. Popnu li se i na nebo, odande ću ih skinuti. Ako se sakriju i navrh Karmela, naći ću ih i pohvatati. Ako se od mog pogleda na dno morsko skriju, zapovjedit ću Zmaju da ih proždre. Ako i u izgnanstvo odu pred neprijateljem, naredit ću maču da ih sasiječe; upravit ću oči na njih, ali na nesreću, ne na dobro.«
Gospodin Bog nad Vojskama … on dodirne zemlju, i ona se potrese, svi joj stanovnici protuže; diže se sva poput Nila, i spušta ko Rijeka egipatska. On sazda sebi prijesto na nebesima, i svod svoj na zemlji osnova; on poziva morske vode i lijeva ih zemlji preko lica – Gospodin mu je ime.
»Sinovi Izraelovi, niste li za me kao i Kušani – riječ je Gospodnja. Ne izvedoh li ja Izraela iz zemlje egipatske, kao Filistejce iz Kaftora i Aramejce iz Kira? Gle, oči Gospodina Boga uprte su na grešno kraljevstvo, izbrisat će ga s lica zemlje. Ipak neću sasvim zatrti dom Jakovljev – riječ je Gospodnja. Jer, gle, zapovijed ću dati i rastresti dom Izraelov među sve narode, ko što se trese žito u rešetu, da ni zrnce na zemlju ne padne. Svi grešnici naroda moga od mača će pasti, svi koji kažu: ‘Nije blizu i neće nas stići nesreća.’
U dan ću onaj podići raspalu kolibu Davidovu, zatvorit joj pukotine, popraviti mjesta ruševna, opet je sazidati ko u stara vremena, da osvoje ostatak Edoma i svih naroda nad kojima je zazvano ime moje – riječ je Gospodina Boga, tvorca svega toga.
Evo dolaze dani – riječ je Gospodnja – kada će orač stizat žeteoca, mastilac grožđa sijača, kad će planine procuriti mladim vinom, i svi se bregovi prelijevati njime. Okrenut ću sudbinu naroda moga Izraela: obnovit će gradove srušene i živjeti u njima, saditi vinograde i vino im piti, zasaditi vrtove i jesti njihov rod. Posadit ću ih u zemlju njihovu, i nikad se više neće iščupati iz zemlje koju im dadoh – veli Gospodin, Bog tvoj.«
OTPJEV Usp. Dj 15, 16-17. 14
R. Da ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje,* vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, govori Gospodin.
O. Bog se pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu, kako je pisano: * Vratit ću se.
Iz Kateheze svetog Ivana Marije Vianneya, prezbitera
(Catéchisme sur la prière: A. Monnin, Esprit du Curé d’Ars, Paris 1899., str. 87-89)
Divne li čovjekove zadaće: da moli i ljubi!
Promotrite, djeco moja: blago kršćaninovo nije na zemlji, nego na nebu. Misao nam dakle treba da bude ondje gdje nam je blago.
Divne li čovjekove zadaće: da moli i ljubi! Moliti i ljubiti, evo blaženstva čovjekova na zemlji!
Molitva nije ništa drugo doli sjedinjenje s Bogom. Ima li tko srce čisto i s Bogom povezano, zalije ga neka slast i slatkoća što opaja svjetlom koje posvuda rasipa svoje zrake. U tom nutarnjem sjedinjenju Bog i duša jesu kao dvije svijeće što se u jednu stapaju te ih više nitko ne može rastaviti. Divna li je to zbilja, to sjedinjenje Boga sa svojim malim stvorom; sreća je to neshvatljiva.
Po sebi smo nedostojni moliti, ali Bog je dobar te je dopustio da se s njim mognemo porazgovoriti. Naša mu je molitva najugodniji kâd.
Djeco moja, srce vam je maleno, ali ga molitva širi i osposobljava da ljubi Boga. Molitva nam omogućuje da unaprijed kušamo nebesku sreću, da na nas siđe dio raja. Ona nas nikada ne ostavlja bez slasti, jer je kao med koji teče u dušu i sve zaslađuje. U dobro se obavljenoj molitvi boli rastapaju kao snijeg na suncu.
Molitva ima i to svojstvo da nam vrijeme hitro prođe, a čovjeka ispunja tolikom slašću te i ne zapaža dugočasnosti. Čujte, kad bijah župnikom u mjestu Bresse, jednom mi svi kolege bijahu bolesni, pa mi je bilo mnogo putovati, a ja sam se dobrome Bogu molio i vjerujte, vrijeme mi se nije odugovlačilo.
Ima ih koji se sasvim utope u molitvu kao riba u more, jer su posve dobrom Bogu darovani. Nema razdijeljenosti u njihovu srcu. O kako volim te velikodušne duše! Sveti Franjo Asiški i sveta Koleta gledali su Boga i s njime razgovarali kao što se mi među sobom razgovaramo.
Mi naprotiv toliko puta dođemo u crkvu a da ne znamo što da počnemo, što da molimo! A kad idemo nekom čovjeku, dobro znamo radi čega idemo k njemu. Štoviše, ima i takvih koji kao da ovako dobrome Bogu vele: »Progovorit ću s tobom dvije-tri, samo da te se riješim…« Ja često u sebi mislim ovo: Kad odlazimo da se poklonimo Gospodinu, postigli bismo sve što želimo, samo ako to zaištemo posve živom vjerom i čistim srcem.
OTPJEV 2 Kor 4, 17; 1 Kor 2, 9
R. Ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato * breme vječne slave.
O. Oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe što pripravi Bog onima koji ga ljube. * Breme.
Svemogući milosrdni Bože, ti si svetog prezbitera Ivana Mariju Vianneya odlikovao čudesnom pastirskom revnošću. Daj nam po njegovu primjeru da braću privodimo Kristu i zajedno s njima postignemo vječnu slavu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.