Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Mi, Kriste, tebi pjevamo,
Živote, nado vjernika!
Ti svjetskog mira graditelj!
Što vjerni tvoji uzmognu,
Što žele i što uspiju,
To snaga tvoja izvodi.
Mir podaj našem vremenu,
Probudi vjeru stamenu,
Potakni sve nas ufanjem.
Ti mlake duše ozdravi,
Ti srca grešna očisti,
Pobudi na dobrohotnost.
Gospodinu Trojednome
Nek bude slava vječita
U rajskom domu neka da. Amen.
Ps 31 (30). Pouzdana molitva nevoljnika
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj (Lk 23, 46). I.
Ant. 1. Prikloni, Gospodine, k meni uho svoje da me oslobodiš.
Tebi se, Gospodine, utječem, †
o da se ne postidim nikada: *
u svojoj me pravdi izbavi!
Prikloni k meni uho svoje, *
pohiti da me oslobodiš!
Budi mi hrid zaštite, *
tvrđava spasenja.
Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, *
radi svoga imena vodi me i ravnaj.
Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, *
jer ti si moje utočište.
U tvoje ruke predajem duh svoj: *
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.
Ti mrziš one koji štuju ništave kumire, *
a ja se u Gospodina uzdam.
Radosno ću klicat tvojoj milosti, †
jer si na moju bijedu pogledao, *
pomogao u tjeskobi duši mojoj.
Nisi me predao u ruke dušmana, *
noge si mi na prostran put izveo.
Slava Ocu.
Ant. Prikloni, Gospodine, k meni uho svoje da me oslobodiš.
II.
Ant. 2. Licem svojim, Gospodine, obasjaj slugu svojega.
Smiluj mi se, Gospodine,
jer sam u tjeskobi, *
od jada slabi mi oko, duša i tijelo.
Život mi se troši u gorčini, *
ljeta moja u jecanju.
U muci mi se iscrpila snaga, *
i kosti su moje klonule.
Dušmanima svojim ruglo postadoh, †
susjedima podsmijeh, znancima strašilo; *
koji me vide vani, bježe od mene.
Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi, *
postadoh ko razbijena posuda.
Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: †
sastaju se protiv mene *
i smišljaju kako da mi život oduzmu.
A ja se, Gospodine, u tebe uzdam; *
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja: †
istrgni me iz ruke dušmana *
i onih koji me progone!
Rasvijetli lice nad slugom svojim, *
po svojoj me dobroti spasi.
Slava Ocu.
Ant. Licem svojim, Gospodine, obasjaj slugu svojega.
III.
Ant. 3. Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu čudesnom dobrotom svojom.
O, kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, *
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu *
na očigled sinovima čovječjim.
Zaklanjaš ih štitom lica svoga *
od zavjera ljudskih;
u šatoru svom ih skrivaš *
od jezika svadljivih.
Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu *
čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.
U tjeskobi svojoj već mišljah: *
»Odbačen sam od pogleda tvoga.«
Ali ti si čuo glas mog zaziva *
dok sam tebi vapio.
Ljubite Gospodina, svi sveti njegovi: *
čuva Gospodin svoje vjernike,
a obilno vraća onima *
koji postupaju oholo.
Budite hrabri i jaka srca, *
svi koji se u Gospodina uzdate!
Slava Ocu.
Ant. Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu čudesnom dobrotom svojom.
Istinom me svojom, Gospodine, vodi i pouči me.Jer ti si Bog, moj Spasitelj.
Iz Knjige proroka Amosa
2, 4-16
Gospodnji sud nad Judom i Izraelom
Ovako govori Gospodin: »Za tri zločina Judina, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer odbaciše Zakon Gospodnji i njegovih se odredaba ne držahu; zavedoše ih lažni bozi za kojima iđahu očevi njihovi, pustit ću oganj na Judu, da sažeže dvorce jeruzalemske.«
Ovako govori Gospodin: »Za tri zločina Izraela, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer prodavahu pravednika za srebro i nevoljnika za sandale; jer gaze po glavi siromahu, i sirotinju na zlo vode; sin i otac k istoj djevojci idu da oskvrnu moje sveto ime; i na haljinama u zalog uzetima leže kraj svakoga žrtvenika; i piju vino oglobljenih u Domu Boga svojega.
Ja pred njima istrijebih Amorejce visoke ko cedar, jake poput hrašća, ja uništih i plod na njima i korijen pod njima.
Ja vas izvedoh iz zemlje egipatske i četrdeset vas godina vodih po pustinji da zaposjednete zemlju amorejsku. Ja podigoh proroke izmeđ vaših sinova i nazirejce među vašim mladićima. Nije li tako, sinovi Izraelovi? – riječ je Gospodnja. Al’ vi nagnaste nazirejce da vino piju, a prorocima zapovjediste: ‘Ne prorokujte!’
Gle, ja vas prignječujem o tlo pod vama, ko što vršalice gnječe klasje; neće biti bijega brzu, jaka neće učvrstiti snaga, junak se neće spasiti, strijelac se neće održati, hitri trkač pobjeć neće, nit će jahač umaći, najsrčaniji će ratnici bježat nagi onog dana – riječ je Gospodnja.«
OTPJEV Am 2, 10. 11. 12; Ps 95, 10-11
R. Ja vas izvedoh iz zemlje egipatske i četrdeset vas godina vodih po pustinji.* I rekoh: Narod su nestalna srca, i ne proniču moje putove.
O. Ja podigoh proroke između vaših sinova, a prorocima vi zapovjediste: Ne prorokujte!* I rekoh.
Iz Pisama svetog Euzebija Verčelskog, biskupa
(Pismo 2, 1, 3 – 2, 3; 10, 1 – 11,1: CCL 9, 104-105. 109)
Trku sam dovršio, vjeru očuvao
Saznadoh, predraga braćo, da ste, kao što sam i želio, zdravi. Učini mi se da se vratih k vama prevalivši odjednom sve udaljenosti zemalja, kao što se zbilo s Habakukom, koga je anđeo prenio k Danielu. Kad mi stignu pisma od pojedinaca i dok pregledavam u vašim spisima vaše svete duše i ljubav, u meni se miješaju radost i suze; moj duh, željan čitanja, obuzimahu suze. A jedno je i drugo bilo nužno da bih pretečen tim osjećajima udovoljio svojoj težnji i ispunio dužnost svoje ljubavi. Danima obuzet time, činilo mi se da s vama pripovijedam, te bih zaboravljao minule napore. Tako me odasvud okruživahu veselja koja su pružala postojanu vjeru, ljubav, plodove. Okružen tolikim i takvim dobrima odjednom bih osjetio kao da sam s vama, a ne u progonstvu.
Stoga se, predraga braćo, veselimo vašoj vjeri i spasenju koje dolazi s vjerom. Veselimo se plodovima što ih ne samo tu ostvarujete, nego i nadaleko pružate. Poput ratara koji se pobrinuo za ono dobro stablo koje nije posjekao poradi plodova niti bacio u vatru, tako i mi želimo i hoćemo ne samo po tijelu služiti vašoj svetosti, nego za vaše spasenje predati i svoje duše.
Uostalom, jedva nekako sastavismo ovo svoje pismo, stalno proseći od Boga da zaustavi neko vrijeme čuvare te dopusti da vam đakon ne donese pisma u kojima bi stajala vijest o mojoj tegobi, a ne o pozdravima. Molim vas, čuvajte vjeru svom pomnjom, zadržite slogu, ustrajte u molitvama, bez prestanka nas se sjećajte da bi se Gospodin udostojao osloboditi svoju Crkvu. Ona trpi po svem svijetu. Dao Bog da se i mi, koji smo pritisnuti, uzmognemo s vama radovati slobodi.
Isto tako molim vas i po milosrđu Božjem prosim da svaki pojedinac primi u ovoj poslanici osobni pozdrav. Nisam mogao, zbog okolnosti, pisati pojedinačno, kako to običavah. U ovom se pismu svih vas, braćo, prisjećam, ali i svetih sestara, sinova i kćeri, obaju rodova. Sve vas molim da se, zadovoljni ovim našim pozdravom, udostojite izručiti smjerni pozdrav i onima koji su vani a smatraju nas dostojnima svoje ljubavi.
OTPJEV Lk 12, 35-36; Mt 24, 42
R. Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene u vašim rukama. * A vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe.
O. Bdijte, dakle, jer ne znate u koji će čas doći vaš Gospodin. * A vi slični.
Gospodine Bože, sveti biskup Euzebije postojano je branio božanstvo Kristovo. Udijeli nam da ga nasljedujemo: da čuvamo vjeru koju je propovijedao te imamo udio u božanskom životu tvoga Sina. Koji s tobom.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.