Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Božanska stvori Trojica,
U koji Stvorac uskrsnuv
Otresimo se tromosti
I hitrije se dižimo,
Po riječi kralja proroka
Čuj, Bože, našu molitvu
I pruži svoju desnicu,
Od mrlja svih nas očisti,
Sve nas što sada pjevamo
U ove sate jutarnje,
Tvoj sveti dan započinjuć,
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Ili, po danu:
Zdravo, dane, danâ slavo,
Sretni dane uskrsnuća,
Svojom slavom, dane prvi!
Svjetlost jarka slijepim sinu,
Porobljen je pakô kleti,
Nebo, zemlja pomireni.
Kletva grijeha iskonskoga
Pritisla je zemlju cijelu,
Palom rodu Adamovu.
Sila Božja, Božja mudrost
Srdžbu smiri samilošću:
Sina svoga na svijet posla.
Paklu lance silne slomi,
Obnovi sve čovječanstvo:
U tor nosi na ramenu.
Nastaje mir po svem svijetu,
Savezi se svuda šire,
Nebo, zemlja, svemir cijeli.
S pjesmom skladnom nebesnikâ
Majka Crkva glas svoj spaja,
Hvala Bogu! Aleluja!
Smrt je danas pobijeđena.
Pobjedna nek pjesma ori:
Mir na zemlji neka vlada. Amen.
Ps 104 (103). Pohvala Bogu Stvoritelju
Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta (2 Kor 5, 17). I.
Ant. 1. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvom i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem, aleluja.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina! *
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom, *
svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator, *
na vodama sagradio dvorove svoje.
Od oblaka praviš kola svoja, *
na krilima vjetrova putuješ.
Vjetrove uzimaš za glasnike, *
a žarki oganj za slugu svojega.
Zemlju si stavio na stupove njene: *
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom, *
iznad bregova stajahu vode;
na tvoju se prijetnju povukoše, *
od tvoje grmljavine u bijeg nagnuše.
Bregovi se digoše, doline spustiše *
na mjesto koje si im odredio.
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, *
da opet ne pokriju zemlju.
Izvore svraćaš u potoke *
što žubore među brdima.
Oni poje sve živine poljske, *
divlji magarci žeđ gase u njima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske *
i pjevaju među granama.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvom i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem, aleluja.
II.
Ant. 2. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje, aleluja.
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, *
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Ti daješ te niče trava za stoku *
i bilje na korist čovjeku,
da izvede kruh iz zemlje *
i vino što razvedruje srce čovječje;
da od ulja lice zasja, *
i da kruh okrijepi srce čovjeku.
Stabla se Gospodnja napajaju hranom, *
cedri libanonski koje on zasadi.
Ondje se ptice gnijezde, *
u čempresu dom je rodin.
Visoki bregovi daju kozorogu, *
a pećine jazavcu sklonište.
Ti si stvorio mjesec da označuje vremena, *
i sunce znade kada ima zaći.
Kad razastreš tmine i noć se spusti, *
tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Lavići riču za plijenom *
i od Boga hranu traže.
Kad sunce ograne, nestaju *
i liježu na ležaje.
Tad čovjek izlazi na dnevni posao *
i na rad do večeri.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje, aleluja.
III.
Ant. 3. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, aleluja.
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! †
Sve si to mudro učinio: *
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Eno mora, velika i široka, †
u njemu vrve gmazovi bez broja, *
životinje male i velike.
Onud prolaze nemani, *
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
I sva ova bića željno čekaju *
da ih nahraniš na vrijeme.
Daješ li im, tada sabiru: *
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Sakriješ li lice svoje, od straha umiru; †
ako dah im oduzmeš, ugibaju, *
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, *
i tako obnavljaš lice zemlje.
Neka dovijeka traje slava Gospodnja: *
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
On pogleda zemlju, i ona se potrese, *
dotakne bregove, oni se zadime.
Pjevat ću Gospodinu dokle god živim, *
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Bilo mu milo pjevanje moje! *
Ja ću se radovati u Gospodinu.
Nek zločinci sa zemlje nestanu, †
i bezbožnika nek više ne bude!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
Slava Ocu.
Ant. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, aleluja.
Blago vašim očima što vide.I ušima što slušaju.
Početak Knjige proroka Amosa
1, 1 – 2, 3
Gospodnji sud nad narodima
Riječi Amosa, pastira iz Tekoe. Njegova viđenja o Izraelu u doba judejskoga kralja Uzije i Jeroboama, sina Joaša, izraelskoga kralja, dvije godine prije potresa.
Veli on: »Gospodin grmi sa Siona, iz Jeruzalema glas mu se ori; stočarski pašnjaci tuže, i suši se vrh Karmela.
Ovako govori Gospodin: ‘Za tri zločina Damaska, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer su vrhli Gilead cijepom željeznim, pustit ću oganj na dom Hazaelov da sažeže Ben-Hadadove dvorce; polomit ću zasune Damaska, istrijebiti živalj Bikat Avena i žezlonošu iz Bet Edena; narod će aramski u ropstvo u Kir, veli Gospodin Bog.’
Ovako govori Gospodin: ‘Za tri zločina Gaze, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer odvedoše sve u izgnanstvo i Edomu predadoše, pustit ću oganj na zidine Gaze da dvorce joj sažeže. Istrijebit ću žitelje ašdodske i žezlonošu iz Aškelona. Pružit ću ruku na Ekron da ostatak filistejski pogine, veli Gospodin Bog.’
Ovako govori Gospodin: ‘Za tri zločina Tira, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer predade sve izgnanike Edomu i nisu se sjetili bratskog saveza, pustit ću oganj na zidove Tira da sažeže njihove dvorce.’
Ovako govori Gospodin: ‘Za tri zločina Edoma, za četiri zločina, odluka je neopoziva; jer gonjaše brata mačem prigušujuć samilost svoju, jer gnjev svoj potpirivaše jednako, jer poticaše bijes svoj. Pustit ću oganj na Teman da sažeže dvorce u Bosri.’
Ovako govori Gospodin: ‘Za tri zločina Amonovih sinova, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer parahu trudnice gileadske da rašire granice svoje, potpalit ću oganj na zidinama Rabe da dvorce joj sažeže, s bojnom grajom u dan rata, s burama u dan vihora, a kralj će im otić u izgnanstvo, on i knezovi njegovi s njime, veli Gospodin Bog.’
Ovako govori Gospodin: ‘Za tri zločina Moaba, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer kosti edomskoga kralja spališe u vapno, pustit ću oganj na Moab da dvorce kerijotske sažeže, a Moab će umrijet u metežu, s bojnom grajom i sa zvukom trube; oborit ću suca u njemu i poklati sve knezove s njime, veli Gospodin Bog.’«
OTPJEV Ps 9, 8. 9; Am 1, 2
R. Gospodin postavi prijesto svoj da sudi, i sâm po pravdi sudi krug zemaljski, * izriče pucima osudu pravednu.
O. Gospodin grmi sa Siona, iz Jeruzalema glas mu se ori. * Izriče.
Početak Pseudobarnabine poslanice
(Pogl. 1, 1-8; 2, 1-5; Funk 1, 3-7)
Životna nada – početak i svršetak naše vjere
Pozdrav vam u miru, sinovi i kćeri, u imenu Gospodina koji nas je ljubio.
Pred veličinom i sjajem Božjih nauma s vama, više od bilo čega i iznad svega radost u meni izazivaju blagoslovljene i sjajne duše jer se milost duhovnog dara koji ste primili u njima ukorijenila. To u meni još više izaziva radost koju osjećam, jer se nadam da ću se spasiti kad vidim uistinu da se na vas izobila izlio Duh iz izvora – Gospodina. Eto, zbog toga me tako žarko dirnuo željkovani susret s vama.
Duboko sam uvjeren, pošto sam s vama govorio: još bih vam imao mnogo toga reći jer mi je Gospodin bio sudrugom na putu pravednosti, i sâm sam također gotovo prisiljen da vas ljubim više negoli svoju dušu, jer silna vjera i velika ljubav boravi u vama u nadi njegova života. Stoga sam razmišljao: ako podijelim s vama ono što sam primio, pomoć koju budem pružio dušama kao što su vaše neće ostati bez nagrade meni samome, pa sam se potrudio da vam se kratko obratim pismom, da s vjerom imate i savršenu spoznaju.
Tri su osnovne Božje poruke: nada života – početak i svršetak naše vjere; pravednost – početak i svršetak suda; ljubav u radosti i veselju – svjedočanstvo djelâ pravednosti.
Gospodin nam je doista po prorocima objavio prošle i sadašnje stvari i dao nam predokus budućih. Videći dakle da se svaka od tih stvari u svom redu ostvaruje, kao što nam je i rekao, moramo obilnije i više uznapredovati u strahu Božjemu. Ja vam pak ne dajem savjete kao učitelj koji će vam pomoći da u sadašnjosti budete radosni, nego kao jedan od vas.
Budući da su dani zli i da je naš neprijatelj na djelu te ima vlast, valja nam bdjeti nad samima sobom i tražiti Gospodnje zapovijedi. Našoj vjeri potpomaže strah i strpljivost, a naši su saveznici ustrajnost i umjerenost. Dok te vrline ostaju neporočne pred Bogom, u radosti im se pridružuje mudrost, razum, znanje i spoznaja.
Jasno nam je rekao po svim prorocima kako mu se ne mile žrtve, paljenice ni prinosi. Jednom je rekao: Što će mi mnoštvo žrtava vaših? govori Gospodin. Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I ogadi mi se krv bikova, janjaca i jaradi. Kad mi lice vidjet dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima? Prestanite mi nositi ništavne prinose, kâd mi omrznu. Mlađake, subote i sazive – ne podnosim zborovanja i opačine.
OTPJEV Gal 2, 16; Post 15, 6
R. Ali znamo: čovjek se opravdava jedino vjerom u Isusa Krista. * Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo, da se opravdamo po vjeri u Krista.
O. Abraham povjerova Gospodinu, i on mu to uračuna u pravednost. * Zato i mi.
Tebe Boga hvalimo
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Gospodine, vođo i stvoritelju naš, mi se tobom ponosimo. Nek nad nama bude tvoja dobrota. Obnovi u nama što je tebi drago i sačuvaj što si obnovio. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.