Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što upravljaš vasionom
I jesi jedan jedini
Čuj pjesme nam i vapaj naš
I milostiv usliši nas,
Od skvrnâ srce čisti nam
Sve želje zle i sav nam gnjev
Sažezi svetim plamenom,
Da ginu ružne požude,
Daj svima koji noćni mir
Sad prekidamo pjevanjem
Zadobiti izobilje
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Početniče vječnog spasa,
Budi uz nas, svoje vjerne:
Sedam dara Duha svoga.
Bolest tijela od nas tjeraj,
Sablazan odasvud spriječi,
Boli srca ti ublaži.
Duše naše ti razvedri,
Ti dovršuj svako dobro,
Vječnom žiću ti nas vodi.
Evo, sve nam vrijeme teče
S nizom ovih sedam dana:
Sudnji dan Otkupiteljev.
Tada, Spase, molimo te,
Lik svoj blagi nam pokaži,
Zdesna sebi sve nas smjesti.
Kada, dobar, podaš svima
Molitvama uslišanje:
U sve vijeke vijeka. Amen.
Ps 131 (130). Djetinji pokoj u Bogu
Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11, 29).
Ant. 1. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.
Gospodine, ne gordi se moje srce *
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim *
ni za čudima što su iznad mene.
Ne, ja sam se smirio, *
i upokojio dušu svoju;
kao dojenče na grudima majke, *
kao dojenče duša je moja u meni.
U Gospodina se, Izraele, uzdaj *
od sada dovijeka.
Slava Ocu.
Ant. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.
Ps 132 (131). Božje obećanje Davidovoj kući
Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32). I.
Ant. 2. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.
Spomeni se, Gospodine, Davida, *
i sve brižljivosti njegove:
kako se Gospodinu zakleo, *
zavjetovao Snazi Jakovljevoj:
»Neću ući u šator doma svog *
nit uzaći na ležaj svoje postelje,
neću pustit snu na oči *
nit počinka dati vjeđama,
dok Gospodinu mjesto ne nađem, *
boravište Snazi Jakovljevoj.«
Eto, čusmo za nj u Efrati, *
nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Uđimo u stan njegov, *
pred podnožje mu padnimo!
»Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu, *
ti i Kovčeg sile tvoje!
Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, *
pobožnici tvoji nek radosno kliču!
Poradi Davida, sluge svojega, *
ne odbij lica pomazanika svoga!«
Slava Ocu.
Ant. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.
II.
Ant. 3. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.
Gospodin se zakle Davidu *
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
»Potomka tvoje utrobe *
posadit ću na prijestolje tvoje.
Budu li ti sinovi Savez moj čuvali, *
i svjedočanstva kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka *
sjedit na tvom prijestolju.«
Jer Gospodin odabra Sion, *
njega zaželje sebi za sjedište.
»Ovo mi je počivalište vječno, *
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.
Žitak ću njegov blagosloviti, *
siromahe nahraniti kruhom.
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, *
sveti će njegovi kliktati radosno.
Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste, *
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
U sram ću mu obući dušmane, *
a na njemu će blistat vijenac moj.«
Slava Ocu.
Ant. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.
Dođite, gledajte djela Gospodnja.Divote koje na zemlji učini.
Iz Druge poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
12, 14 – 13, 13
Skori Apostolov pohod radi popravljanja Korinćana
Braćo: Evo, spremam se treći put doći k vama i neću vam biti na teret jer ne ištem vaše, nego vas. Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci. A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen?
Ali neka! Ja vas nisam opterećivao, nego, »lukav« kako jesam, »na prijevaru vas uhvatih«. Da vas možda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama? Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u čemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?
Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vaše izgrađivanje. Bojim se doista da vas, kada dođem, možda neću naći kakve bih htio i da ćete vi mene naći kakva ne biste htjeli: da ne bi bilo možda svađa, zavisti, žestinâ, spletkarenjâ, klevetanjâ, došaptavanjâ, nadimanjâ, bunâ; da me opet, kada dođem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za nečistoću i bludnost i razvratnost koju počiniše.
Ovo treći put idem k vama. Svaka presuda neka počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. Onima koji su prije sagriješili i svima drugima rekoh već i opet – kao onda drugi put nazočan, tako i sada nenazočan – unaprijed velim: ako opet dođem, neću štedjeti. Jer vi tražite dokaz da u meni govori Krist, koji prema vama nije nemoćan, nego je snažan među vama. I raspet bî, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ćemo po snazi Božjoj živjeti s njime za vas.
Same sebe ispitujte jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inače niste prâvī. A spoznat ćete, nadam se, da smo mi prâvī. Molimo se Bogu da ne činite nikakva zla; ne da se mi pokažemo prâvī, nego da vi dobro činite, pa izašli mi i kao nȅprâvī. Tȁ ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu. Dȁ, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje. To vam nenazočan pišem zato da nazočan ne bih morao oštro nastupiti vlašću, koju mi Gospodin dade za izgrađivanje, a ne za rušenje.
Uostalom, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama.
Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti.
Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!
OTPJEV 2 Kor 13, 11; Fil 4, 7
R. Radujte se, usavršujte se, mir njegujte, * i Bog ljubavi i mira bit će s vama.
O. I mir Božji, koji je iznad svakog razuma, čuvat će srca vaša u Kristu Isusu. * I Bog.
Iz Poslanice Polikarpu svetog Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika
(5, 18, 1. 3: Funk 1, 249-253)
Sve neka bude Bogu na čast
Izbjegavaj nečasne poslove i češće o tome narodu propovijedaj. Reci mojim sestrama da ljube Gospodina i da u tijelu i u duhu budu zadovoljne sa svojim muževima. Jednako preporuči i mojoj braći u ime Isusa Krista da ljube svoje žene kao što Gospodin ljubi Crkvu. Ako netko može ostati u čistoći na čast Gospodnjega tijela, neka to bude s poniznošću. Ako se time ponosi, propao je, i ako misli da je zbog toga veći od biskupa, upropastio je sam sebe. Dolikuje da oni koji se žene i udaju sklapaju zajednicu sa znanjem biskupa, kako bi brak bio po Gospodinu, a ne po strasti. Sve neka bude Bogu na čast.
Budite uz biskupa, da bi i Bog bio s vama. Spreman sam darovati svoj život za one koji se podlažu biskupu, prezbiterima i đakonima. Želio bih da imam dio s njima u Bogu. Povežite se međusobno u naporima, zajedno se borite, zajedno trčite, zajedno trpite, zajedno idite na počinak, zajedno ustajte kao Božji upravitelji, ukućani i službenici. Nastojte da se svidite onome za koga vojujete i od koga primate plaću. Neka nitko od vas ne bude odmetnik. Krštenje neka vam ostane kao štit, vjera kao šljem, ljubav kao koplje, strpljivost kao cijela bojna oprema. Vaša su djela zalog da dobijete zasluženu plaću. Budite međusobno velikodušni u blagosti, kao što je i Bog s vama. O da bih se u svemu mogao zbog vas veseliti!
Budući da je vašom molitvom antiohijska Crkva u Siriji postigla mir, kako mi je javljeno, i ja se sada zbog toga mirnije prikazujem Bogu, samo da trpljenjem postignem Boga, da na dan uskrsnuća budem ubrojen među vaše učenike. Bilo bi zgodno, u Bogu blaženi Polikarpe, da sazovete Bogu ugodnu skupštinu i izaberete nekoga koga odavna volite i koji je okretan, koji bi se s pravom zvao Božjim poslanikom. Povjeri mu da otiđe u Siriju i proslavi vašu neumornu ljubav na slavu Božju. Kršćanin nema vlasti nad sobom, nego se predaje u službu Bogu. Kad to izvršite, bit će to Božje i vaše djelo. Vjerujem u milost i vjerujem da ste spremni učiniti dobro djelo koje je Bogu ugodno. Poznavajući vašu revnost za istinu, napisao sam vam ovo nekoliko riječi.
Budući da nisam mogao pisati svim Crkvama zbog nenadana odlaska iz Troade u Neapolis, kako glasi naredba, ti ćeš napisati Crkvama koje su prema Istoku, jer poznaješ misao Božju, da i oni to isto urade; koji mogu, neka pošalju teklića, a drugi svoja pisma po onima koje ti pošalješ – da taj čin bude na vječnu slavu koju i zaslužuješ.
Želim da mi uvijek budete dobro u našem Bogu Isusu Kristu, po kome ostanite u zajednici s Bogom i pod njegovim vodstvom. Pozdravljam vas u Gospodinu!
OTPJEV 1 Kor 15, 28; 2 Sol 3, 13
R. Budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem, * znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.
O. Neka vam ne dodija dobro činiti. * Znajući.
Bože, ti si u Crkvi svojoj podigao svetog Ignacija da svijetom širi sve veću slavu tvoga imena. Pomozi nam njegovim zagovorom da se poput njega borimo na zemlji te budemo s njime okrunjeni na nebesima. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.