Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
O ljubavi svih vjernika,
Ti, Kriste, srca takni nam
Obdari duše skrušene.
Mi k tebi, evo, vapimo
I puni vjere molimo:
Sve grijehe i sve propuste.
Ti znakom križa pobjednog
I tijelom svojim presvetim
Jer mi se tvoji zovemo.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 35 (34), 1-2. 3c. 9-19. 22-23. 27-28. Gospodin, spas u progonstvu
Saberu se … i zaključe Isusa uhvatiti na prijevaru i ubiti (Mt 26, 3. 4). I.
Ant. 1. Gospodine, ustani mi u pomoć.
Optuži, Gospodine, tužitelje moje *
i napadni one koji mene napadaju!
Stavi oklop, uzmi štit svoj †
i ustani meni u pomoć! *
Reci mojoj duši: »Ja sam tvoje spasenje.«
A moja će duša klicati u Gospodinu, *
radovat će se u spasenju njegovu.
Sve će kosti moje govoriti: *
Tko je, Gospodine, poput tebe
koji ubogog spasavaš od silnika, *
jadnika i siromaha od pljačkaša?
Ustadoše svjedoci opaki: *
pitaju me za ono što ne znam.
Vraćaju mi zlo za dobro, *
duša moja zapada u osamu.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, ustani mi u pomoć.
II.
Ant. 2. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.
A ja sam u bolesti njihovoj nosio kostrijet, †
dušu svoju postom morio, *
i molitva mi se u krilo vraćala.
Kao za prijateljem, za bratom – obilažah tužan; *
od žalosti se pogurih
kao onaj što za majkom žali.
A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, †
skupiše se protiv mene da udare iznenada, *
i bez prestanka oni me razdiru.
Ruglom na ruglo iskušavaju me *
i zubima škripaju na mene.
Slava Ocu.
Ant. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.
III.
Ant. 3. Moj će jezik povazdan kazivati pravdu tvoju.
Gospodine, dokle ćeš gledati? †
Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, *
otmi lavovima jedino dobro moje!
Zahvalit ću ti u velikom zboru, *
slavit ću te među pukom brojnim.
Nek se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, *
nek ne namiguju očima
oni koji me nizašto mrze!
Ti sve vidiš, Gospodine! Nemoj šutjeti! *
Gospodine, od mene se ne udaljuj!
Preni se, ustani da me obraniš, *
Bože moj, Gospodine, vodi parnicu moju!
Nek radosno kliču
kojima je pravo moje na srcu, *
i nek svagda govore:
»Velik je Gospodin! *
Milo mu je spasenje sluge njegova!«
A moj će jezik kazivati pravdu tvoju, *
i hvalu tebi navijeke.
Slava Ocu.
Ant. Moj će jezik povazdan kazivati pravdu tvoju.
Čuvaj, sine, riječi moje.Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ.
Iz Druge poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
11, 30 – 12, 13
Apostol se hvali svojim slabostima
Braćo, treba li se hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti. Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem. U Damasku namjesnik kralja Arete čuvaše grad damaščanski hoteći me uhvatiti. Ali kroz prozor spustiše me u košari preko zida te umakoh njegovim rukama.
Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali – dolazim na viđenja i objave Gospodnje. Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina – da li u tijelu ne znam, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna – taj je bio ponesen do trećeg neba. I znam da je taj čovjek – da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna – bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti. Time ću se hvaliti, a samim se sobom neću hvaliti osim slabostima svojim. Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene.
I da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. Zato sam triput molio Gospodina da odstupi od mene. A on mi reče: »Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.«
Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak. Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Tȁ trebalo je da me vi preporučite jer ni u čemu nisam manji od »nadapostola«, premda nisam ništa. Znamenja apostolstva moga ostvarena su među vama u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i čudesima i silnim djelima. Tȁ u čemu ste to manji od drugih crkava, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu »nepravdu«.
OTPJEV 2 Kor 12, 9; 4, 7
R. Najradije ću se hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova, * jer snaga se u slabosti usavršuje.
O. To pak blago imamo u glinenim sudovima, da izvanredna ona sila bude očito Božja. * Jer snaga.
Iz Govorā svetoga Petra Krizologa, biskupa
O otajstvu utjelovljenja
Kad djevica začne, te djevica rodi i ostane djevica, to nije obično, nego je znak; nije posrijedi uzročnost, nego krepost; posrijedi je začetnik, a ne narav; i nije riječ o nečemu općenitom, nego o jedinstvenom. To je božansko, a ne ljudsko. Nije bila nužda da se Krist rodi, nego mogućnost; bijaše to otajstvo milosti, namirenje ljudskog spasenja. Onaj koji je, nerođen, na činio čovjeka od netaknuta gliba, sâm se rađajući načini čovjeka od netaknuta tijela. Ruka koja se za naše oblikovanje udostoja uzeti blato, za naše se popravljanje udostoja uzeti i tijelo. Stvorenju je dakle na čast, a Stvoritelju nije nepravda što se Stvoritelj nalazi u svom stvorenju i Bog u tijelu.
Zašto se, čovječe, sam sebi činiš tako bez cijene, kad si tako dragocjen Bogu? Zašto samog sebe tako obeščašćuješ kad te Bog toliko časti? Čemu tražiš odakle si stvoren a ne istražuješ radi čega si stvoren? Zar nije sve ovo što vidiš u svijetu učinjeno zato da ti bude stan? Svjetlo što ti je uliveno otklanja okolne tmine; za te je odmjerena noć i omeđen dan; za te raznolikim sjajem sija sunce, mjesec i zvijezde; za te su na zemlji cvijeće, gajevi i plodovi; za te je stvoreno čudesno mnoštvo životinja u zraku, na poljima i krasnoj vodi – da tužna osamljenost ne pomuti veselje novoga doba.
K tome, tvoj je Stvoritelj još nešto izmislio što uvećava tvoju čast: u te je postavio svoju sliku, da bi vidljiva slika učinila prisutnim utemeljitelja, koji je za zemlju nevidljiv. Dao ti je da ga zastupaš u zemaljskim stvarima, da ne bi tako širok posjed svijeta bio ukraden Gospodnjem zamjeniku. Što je Bog po sebi učinio u tebi, blagostivo uze na se. Htjede da ga doista vide u čovjeku, u kojemu je ranije ushtio da ga vide u slici. Učinio je da i osobno bude onaj koga je ranije prihvatio da mu bude kao slika.
Krist se dakle rađa da bi svojim rođenjem obnovio iskvarenu narav. Postaje dijete, prima hranu, prolazi razne dobi, da bi obnovio onu jednu, savršenu i trajnu dob što ju je on načinio: nosi čovjeka, da on ne mogne više pasti, i onoga koga stvori zemaljskim, učini nebeskim. Oživljenog ljudskim duhom oživljuje za božanski duh, i tako ga cjelovito uvodi u Boga da u njemu ne ostane ništa što pripada grijehu, smrti, trudu, boli i zemlji. Sve to čini Gospodin naš Isus Krist, koji živi i kraljuje s Ocem u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, sada i uvijek i kroz besmrtne vijeke vjekova. Amen.
OTPJEV 1 Pt 2, 4. 5; Ps 118, 22
R. Pristupite Gospodinu, Kamenu živomu, * pa se kao živo kamenje njemu ugrađujte.
O. Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. * Pa se.
Bože, ti si svetog biskupa Petra Krizologa podigao da bude izvrstan propovjednik tvoje utjelovljene Riječi. Daj nam njegovim zagovorom da u srcu razmatramo tvoje tajne i vjerno ih životom odrazujemo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.