Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Glas molben svojih vjernika
Ti, Kriste, počuj, molimo:
Ne zamrači nam vjere sjaj.
Od misli zlih i opakih,
Od zavisti nas očuvaj,
Već dobrim zlo da svladamo.
Daleko od nas svako zlo,
Oholost, srdžba, prijevara,
Taj korijen hudi zlima svim.
Nek iskrena dobròtvornost
U miru čuva saveze,
Nepovrijeđenih vezova.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 18 (17), 31-51. Zahvalnica
Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8, 31). IV.
Ant. 1. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.
Savršeni su puti Gospodnji, *
i riječ je Božja ognjem kušana.
On, samo on, štit je svima *
koji se k njemu utječu.
Jer tko je Bog osim Gospodina? *
Tko li je hridina osim Boga našega?
Taj Bog me snagom opasuje, *
stere mi put besprijekoran.
Noge mi dade brze ko u košute *
i postavi me na visine čvrste,
ruke mi za borbu uvježba *
i mišice da lûk mjedeni napinju.
Slava Ocu.
Ant. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.
V.
Ant. 2. Gospodine, tvoja me desnica drži.
Daješ mi štit svoj koji spasava, †
tvoja me desnica drži, *
tvoja me brižljivost uzvisi.
Pouzdanje daješ mom koraku, *
i noge mi više ne posrću.
Pognah svoje dušmane i dostigoh, *
i ne vratih se dok ih ne uništih.
Obaram ih, nè mogû se dići, *
padaju, pod nogama mi leže.
Ti me opasa snagom za borbu, *
a protivnike moje meni podloži.
Ti dušmane moje u bijeg natjera, *
i rasprših one koji su me mrzili.
Vapiju u pomoć – nikog da pomogne; *
vapiju Gospodinu – ne odaziva se.
Smrvih ih kao prah na vjetru, *
zgazih ih ko blato na putu.
Ti me ȉzbavī od bune u mom narodu, †
postavi me glavarom pogana, *
puk koji ne poznavah služi mi.
Svaki moj šapat pokorno on sluša, *
sinovi tuđinski meni laskaju;
sinovi tuđinski gube srčanost, *
izlaze dršćuć iz svojih utvrda.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, tvoja me desnica drži.
VI.
Ant. 3. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja! *
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Bog koji mi daje osvetu *
i narode meni pokorava.
Od dušmana me ljutih izbavljaš †
i nad protivnike me moje izdižeš, *
ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
Zato ću te slaviti, Gospodine, među pucima *
i psalam pjevati tvome imenu:
umnožio si pobjede kralju svojemu, †
pomazaniku svome milost iskazao, *
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
Slava Ocu.
Ant. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Otvori, Gospodine, oči moje.Da gledam divote tvoga zakona.
Iz Druge poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
11, 7-29
Protiv lažnih apostola
Braćo, ili sam grijeh počinio što sam vam – ponizujući sebe da se vi uzvisite – besplatno navješćivao Božje evanđelje? Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret. U oskudici su mi pomogla braća koja dođoše iz Makedonije. U svemu sam se čuvao da vam ne budem težak, a i čuvat ću se. Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima. Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade!
A što činim i dalje ću činiti da izbijem izliku onima koji izliku traže ne bi li se s nama izjednačili u onom čime se hvastaju. Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove. I nikakvo čudo! Tȁ sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla. Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim.
Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja nešto malo pohvalim. Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti. Budući da se mnogi hvale po ljudsku, i ja ću se hvaliti. Tȁ rado pòdnosīte bezumne, vi umni! Dȁ, pòdnosīte ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije. Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi!
Ipak, čime se god tko osmjeljuje – u bezumlju govorim – osmjeljujem se i ja! Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima – preobilno; u tamnicama – preobilno; u batinama – prekomjerno; u smrtnim pogiblima – često. Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu. Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće, u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji!
Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram?
OTPJEV Gal 1, 11. 12; 2 Kor 11, 10. 7
R. Evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, * niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.
O. Istine mi Kristove u meni, navješćivah Božje evanđelje vama. * Niti ga.
Iz Govorā svetog Augustina, biskupa
(Govor 103, 1-2. 6: PL 38, 613. 615)
Blaženi koji zaslužiše primiti Krista u svoju kuću
Riječi nas Gospodina našega Isusa Krista potiču da budemo nekako jedno, čemu težimo kad se mučimo u rascjepkanosti ovoga svijeta. Težimo dok još hodočastimo, jer se još ne zaustavismo. Još smo na putu, a ne u domovini; još željno iščekujemo, a ne uživamo. Ipak težimo! Težimo bez lijenosti i zastoja, da bismo jednom prispjeli.
Marta i Marija bijahu dvije rođene sestre, i to ne samo po tijelu nego i po vjeri. Obje su bile povezane s Gospodinom, obje su njega, prisutnoga u tijelu, složno posluživale. Marta ga je primila kao što obično primamo putnike. Ali je ipak sluškinja primila Gospodara, bolesnica Spasitelja, stvorenje Stvoritelja. Ona koju Duh treba hraniti primila je onoga koga je trebalo nahraniti tjelesno. Gospodin naime htjede uzeti lik sluge, a uzevši ga, htjede da ga u njemu hrane sluge kojima je udijelio to dostojanstvo što ga nisu imali po položaju. To je naime značilo udostojiti se: dopustiti da ga hrane. Posjedovaše tijelo kojim bi ogladnio i ožednio.
Gospodin je dakle primljen kao gost. Svojima dođe i njegovi ga ne primiše; ali onima koji ga primiše, dade moć da postanu sinovi Božji. Izabrao je sluge i učinio ih braćom. Otkupio je robove i učinio ih subaštinicima. I da ne bi možda netko među vama rekao: »Blaženi koji zavrijediše primiti Krista u svoju vlastitu kuću«! Ne žalosti se, ne mrmljaj, jer si rođen u vrijeme kad Gospodina više ne vidiš u tijelu. Nije ti oteo to dostojanstvo. On reče: Kad jednom od mojih najmanjih učinite, meni ste učinili.
Uostalom ti, Marto – rekao bih da si svojim mirom blagoslovljena u dobrom posluživanju – tražiš počinak kao nagradu za taj svoj trud. Samo si zabrinuta oko mnogog posluživanja. Želiš hraniti smrtna tjelesa, pa bila i tjelesa svetih. Zar ćeš naći, kad prispiješ u onu domovinu, putnika koga ćeš gostoljubivo primiti? Ili ćeš naći gladnoga komu ćeš razlomiti kruh? Odnosno žednog komu ćeš pružiti piće? Ili bolesnog koga ćeš posjetiti? Svađalicu koga ćeš pomiriti? Ili mrtvog kog ćeš sahraniti.
Svega toga tamo neće biti. Ali što će biti? Ono što je Marija odabrala. Ondje ćemo biti hranjeni, a nećemo hraniti. Tamo će biti potpuno i savršeno što Marija ovdje odabra. S onog bogatog stola skupljaše mrvice iz riječi Gospodnje. Želite znati što će tamo biti? Sam Gospodin kaže o svojim slugama: Doista vam kažem, učinit će gospodar da sjednu i doći će i posluživati ih.
OTPJEV
R. Pošto je Isus uskrisio Lazara, prirediše mu večeru u Betaniji, * a Marta posluživaše.
O. Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti i pomaže Isusu noge. * A Marta posluživaše.
Svemogući vječni Bože, tvoj je Sin bio gost u kući blažene Marte. Podaj, molimo, da i mi po njezinu zagovoru vjerno služimo Kristu u braći ljudima te nas ti na kraju života ugostiš u nebeskom dvoru. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.