Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
O Sveznajući, slava ti,
Ti srca do dna proničeš,
I krijepiš svojom pomoću.
Ovaca Dobri pastiru,
Što dobre čuvaš brižljivo,
Dok stado sve ne prikupiš.
Povedi nas na obilne
Ovaca svojih pašnjake,
Da glas tvoj vjerno slušamo.
Ti čuvaj nas od presude
Što zle će smjestit s jarcima,
Ko ovce vječnih pašnjaka.
Otkupitelju, hvala ti,
I čast i slava pobjedna,
I vladaš u sve vjekove. Amen.
Ps 18 (17), 2-30. Zahvalnica za spasenje i pobjedu
U taj čas nasta potres velik (Otk 11, 13). I.
Ant. 1. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! *
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, *
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, *
i od dušmana bit ću izbavljen.
Valovi smrti okružiše mene, *
prestraviše me bujice pogubne.
Užad Podzemlja sputiše me, *
smrtonosne zamke padoše na me:
u nevolji zazvah Gospodina *
i Bogu svome zavapih.
Iz svog Hrama zov mi začu, *
i vapaj moj mu do ušiju doprije.
Slava Ocu.
Ant. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
II.
Ant. 2. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
I zemlja se potrese i uzdrhta, †
uzdrmaše se temelji górâ, *
pokrenuše se, jer on gnjevom planu.
Iz nosnica mu dim se diže, †
iz usta mu oganj liznu, *
ugljevlje živo od njega plamsa.
On nagnu nebesa i siđe, *
pod nogama oblaci mu mračni.
Na keruba stade i poletje; *
na krilima vjetra zaplovi.
Ogrnu se mrakom kao koprenom, *
prekri se tamnim vodama
i oblacima tmastim,
od bljeska pred licem njegovim *
užga se ugljevlje plameno.
Gospodin s neba zagrmje, *
Svevišnjega glas se ori.
Odape strijele i dušmane rasu, *
izbaci munje, te ih rasprši.
Morska se dna pokazaše, *
i temelji svijeta postaše goli
od strašne prijetnje Gospodnje, *
od olujna daha gnjeva njegova.
On pruži s neba ruku i mene prihvati, *
iz silnih voda on me izbavi.
Od protivnika moćnog mene oslobodi, *
od dušmana mojih jačih od mene.
Navališe na me u dan zlosretni, *
ali me Gospodin zaštiti,
na polje prostrano izvede me, *
spasi me, jer sam mu mio.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
III.
Ant. 3. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
Po pravednosti mojoj Gospodin mi uzvrati, *
po čistoći ruku mojih on me nagradi,
jer čuvah putove Gospodnje, *
od Boga se svoga ne odmetnuh.
Odredbe njegove sve su mi pred očima, *
zapovijedi njegove nisam odbacio,
besprijekoran sam pred njim, *
čuvam se grijeha svakoga.
Gospodin mi po pravdi mojoj vrati, *
čistoću ruku mojih vidje.
S prijateljem ti si prijatelj, *
poštenu poštenjem uzvraćaš.
S čovjekom čistim ti si čist, *
a lukavca izigravaš,
jer narodu poniznu spasenje donosiš, *
a ponižavaš oči ohole.
Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, *
Bože, tminu moju obasjavaš:
s tobom udaram na čete dušmanske, *
s Bogom svojim preskačem zidine.
Slava Ocu.
Ant. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
I svi su se divili milini riječi.Koje su tekle iz njegovih usta.
Iz Druge poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
10, 1 – 11, 6
Apostolova obrana
Braćo, ja Pavao, osobno vas zaklinjem blagošću i obazrivošću Kristovom – ja koji sam licem u lice među vama »skroman«, a nenazočan prema vama »odvažan« – molim da, jednom nazočan, ne moram biti odvažan smionošću kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo, jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. Tȁ oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude savršena vaša pokornost.
Gledajte što je očito! Ako je tko uvjeren da je »Kristov«, neka sâm ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi. Kad bih se doista i malo više pohvalio našom vlašću – koju nam Gospodin dade za vaše izgrađivanje, a ne rušenje – ne bih se morao stidjeti. Samo da se ne bi činilo kao da vas zastrašujem poslanicama! Jer »poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjelesna nazočnost nemoćna i riječ bezvrijedna«. Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazočni riječju u poslanicama, takvi smo i nazočni djelom.
Ne usuđujemo se, doista, izjednačiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom uspoređuju. Mi se pak nećemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu što nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas. Jer mi ne posežemo preko svoga, kao da još nismo stigli do vas. Tȁ prvi doista doprijesmo do vas s evanđeljem Kristovim. Ne hvalimo se u bezmjerje, tuđim naporima. A nadamo se da ćemo s uzrastom vaše vjere među vama i mi – po našem mjerilu – prerasti u izobilje: i preko vaših granica navijestiti evanđelje, a ne hvastati se onim što je već učinjeno na tuđem području. Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali. Tȁ nije prokušan tko sam sebe preporučuje, nego koga preporučuje Gospodin.
O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Dȁ, podnesite me! Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: tȁ zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu.
Ali se bojim da se – kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom – misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu. Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali – ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili – takva lijepo pòdnosīte. Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od »nadapostola«. Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima očitovasmo.
OTPJEV 2 Kor 10, 3-4; Ef 6, 16. 17
R. Iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu, * jer oružje našega vojevanja nije tjelesno.
O. U svemu imajte uza se štit vjere i mač Duha, to jest Riječ Božju. * Jer oružje.
Iz Kateheza svetoga Ćirila Jeruzalemskog, biskupa
(Kat. 18, 23-25; PG 33, 1043-1047)
Crkva, to je zbor Božjeg naroda
Crkva se zove doista katoličkom, odnosno općenitom, zato što je raširena diljem čitavog svijeta od kraja do nakraj zemlje, i zato što posvuda i cjelovito poučava o svim vjerskim istinama koje ljudi moraju znati, bilo o vidljivim bilo o nevidljivim, bilo o nebeskim ili o zemaljskim stvarima; nadalje još i zato što sve slojeve ljudi, one na vlasti i obične ljude, učene i neuke, privodi pravome bogoštovlju; naposljetku i zato jer uopće liječi i iscjeljuje sve vrste grijeha učinjenih u tijelu ili duši; ona naime, kojim god je nazivom označiš, ima svaku vrstu kreposti u činima i riječima i u bilo kojoj vrsti duhovnih darova.
Crkva dakle, ili zbor, označuje se ovim vrlo prikladnim nazivom jer sve pozivlje i u jedno sjedinjuje, kao što u Levitskom zakoniku kaže Gospodin: Skupi svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka. Vrijedno je nadalje upozoriti da je ova riječ, »skupi«, prvi put upotrijebljena u Pismu upravo na ovome mjestu kad Gospodin uvodi Arona u veliko svećeništvo. I u Ponovljenom zakonu Bog kaže Mojsiju: Sazovi k meni narod, i čut će moje riječi i naučit će se mene bojati. Na ime Crkve ponovno smjera kad o pločama reče: Na njima su bile napisane sve riječi koje vam je upravio Gospodin na brdu, posred ognja, na dan zbora, ili skupa; kao da kaže: »U dan kad ste se na Gospodinov poziv sakupili«. Psalmist pak kaže: Hvalit ću te, Gospodine, u velikom zboru, u sabranom ću narodu tebe slaviti.
Nekoć je psalmist pjevao: U svečanim zborovima slavite Gospodina, sinovi Izraelovi! Izbavitelj je podigao drugu crkvu iz poganskih narodā, našu svetu Crkvu kršćana, o kojoj reče Petru: I na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati.
Pošto je naime odbačena ona jedina što bijaše u Judeji, otada se po cijelom svijetu umnažaju Kristove Crkve o kojima je rečeno u psalmima: Pjevajte Gospodinu pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu. Onim Židovima s pravom Prorok kaza: Niste mi po volji, riječ je svemogućeg Boga i odmah dodaje: Zbog toga je moje ime proslavljeno među narodima od istoka do zapada. O istoj toj svetoj katoličkoj Crkvi Pavao piše Timoteju: Znaj kako ti se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva živoga Boga, stup i podloga istine.
OTPJEV 1 Pt 2, 9-10
R. Vi ste rod izabrani, sveti puk, narod stečeni * da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.
O. Nekoć Ne-narod, a sada Narod Božji. * Da naviještate.
Bože, zaštito i uzdanje naše, bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto. Umnoži nad nama svoje milosrđe da se po tvom promislu i vodstvu tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.