Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem,
Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
O Trojice preblažena,
Što redom divnim rediš sve,
A noć za smiren počinak.
Mi jutrom te i večerom,
I obdan, obnoć slavimo:
U slavi svoje milosti.
I sad se, evo, skupljamo
Na poklon tvojoj milosti:
S nebeskim primi pjesmama.
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ps 10 (9 B). Zahvala
Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6, 20). I.
Ant. 1. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.
Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?
Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.
Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.
Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Tȁ ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.
Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.
U srcu veli: »Neću posrnuti! *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.«
Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.
U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.
U zaklonu sjedi ko lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.
Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.
U srcu svome veli: »Zȁboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!«
Slava Ocu.
Ant. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.
II.
Ant. 2. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.
Ustani, Gospodine Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.
Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: »Neće kazniti!«
Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.
Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!
Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!
Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.
Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:
da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljàni.
Slava Ocu.
Ant. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.
Ps 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca
Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin).
Ant. 3. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.
U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!
Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.
Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;
one što zbore: »Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
Tko nam što može?«
»Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati – govori Gospodin – *
spasenje donijet onom tko ga želi.«
Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.
Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,
pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek se izdižu ljudi najgori.
Slava Ocu.
Ant. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.
Iz Knjige Sirahove
11, 12-28
Uzdaj se jedino u Boga
Postoji slab čovjek koji moli pomoć, bez snage i pun nevolje, ali ga Gospod milostivo gleda i podiže iz njegove bijede. Uzdiže glavu njegovu, i mnogi mu se dive.
Dobro i zlo, život i smrt, siromaštvo i bogatstvo – sve dolazi od Gospoda. Dar Gospodnji ostaje u pobožnikâ, i naklonost će ih Gospodnja dovijeka pratiti. Ima ih koji se obogate pomnjom i škrtošću, i evo što im je plaća: dođe dan kad kažu: »Nađoh mir, i sad ću uživati svoja dobra«, ali ne znaju koliko će trajati: morat će dobra svoja ostaviti drugom i umrijeti.
Ustraj u dužnosti svojoj, i neka ti je mila, i u svojem radu ostari. Ne čudi se djelima grešnikovim; uzdaj se u Gospoda i ustraj u svom poslu, jer tako je lako Gospodu iznenada i začas obogatiti siromaha. Blagoslov je Gospodnji plaća pobožniku: brzo se rastvara cvijet blagoslova. Ne reci: »Što mi još treba? I kakav me probitak čeka?« Ne reci: »Imam svega dosta, kakvo me odsad zlo može zadesiti?«
U vrijeme dobra zlo se zaboravlja, i u vrijeme nesreće ne pamti se sreća. Jer Gospodu je lako u dan smrtni platiti čovjeku prema činima njegovim. U vrijeme nevolje naslade se zaboravljaju, u posljednjem času otkrivaju se djela čovjekova. Prije smrti ne zovi nikoga sretnim, jer se tek na svom koncu spoznaje čovjek.
OTPJEV Sir 11, 19. 20; Lk 12, 17. 18
R. Evo kako kaže bogataš: Nađoh mir, i sad ću uživati svoja dobra. * On ne zna da se smrt približava te će morati dobra svoja ostaviti drugom i umrijeti.
O. Bogataš u sebi razmišlja: Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti dobra svoja. * On ne zna.
Iz Homilija svetoga Bazilija Velikog, biskupa
(Hom. 6 O ljubavi, 3, 6: PG 31, 266-267, 275)
Sijte sebi na opravdanje
O čovječe, nasljeduj zemlju! Poput nje daj ploda, da se ne poneseš gore od nežive stvari. Ona je naime plodove othranila, ne zato da ona u njima uživa, već da tebi posluže. A ti kojim god plodom dobrotvornosti urodiš, samom sebi sabireš, jer se hvala i nagrada za dobra djela vraćaju darovatelju. Dao si gladnome i tvoje postaje to što si dao, i tebi se vraća s dodatkom. Kao što žito koje pada u zemlju raste u korist sijača, tako će i kruh pružen gladnome tebi kasnije donijeti veliki dobitak. Nek te, dakle, rad u poljodjelstvu pouči o sjetvi za nebo: Sijte, naime, sebi na opravdanje.
Ti ćeš ovdje na zemlji ostaviti bogatstvo i ugled; ili ćeš, naprotiv, pred Gospodinom biti slavan kad te on, sveopći sudac, bude pred svim narodima nazvao hraniteljem i dobročiniteljem i počastio te svim nazivima što ga zaslužuju čovječnost i dobrota. Zar ne vidiš one u kazalištu, na rvalištima i u glumištima, ili one koji se bore u cirkusu sa životinjama – a čovjeku je odvratan pogled na njih – te za kratkotrajnu čast ili za klicanje i pljesak naroda žrtvuju bogatstvo?
A ti da budeš tvrdica s obzirom na troškove kojima se treba izložiti, kad ćeš iz toga toliku slavu postići? Pohvalit će te Bog, slaviti anđeli i blaženim će te zvati svi ljudi koji su živjeli od postanka svijeta; primit ćeš vječnu slavu, vijenac pravde, nebesko kraljevstvo kao nagradu za raspadljive stvari što si ih pravo razdijelio. O njima više ne brini ti koji prezireš dobra zemaljska u nadi da su ti obećana vječna. Radi dakle, na razne načine dijeli dobra, darežljiv budi i izvanredno darežljiv potrebnima. Neka se i o tebi može reći: Razdijelio je, dao siromasima; pravednost njegova ostaje dovijeka.
Zar ne bi trebalo da budeš osobito zahvalan dobročinitelju, kako li radostan, kako veseo nad onim koji ti iskazuje počast samim tim što nisi uznemirio tuđa vrata već je drugi tvoja zaposjeo? A ti si eto mrzovoljan i jedva da koga puštaš k sebi; ti izbjegavaš i samo susretanje e da ne bi možda bio prisiljen štogod malo ispustiti iz svojih ruku. Samo znaš jedno reći: »Nemam i ne dam, jer sam siromah«. I zaista, siromah si potreban svakoga dobra: siromah u ljubavi, siromah s obzirom na čovječnost, siromašan pouzdanjem u Boga, siromašan s obzirom na vječnu nadu.
OTPJEV Iz 58, 7-8
R. Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike! * Tad će sinuti poput zore tvoja svjetlost i pred tobom će ići tvoja pravda.
O. Odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi! * Tad će.
Bože, zaštito i uzdanje naše, bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto. Umnoži nad nama svoje milosrđe, da se po tvom promislu i vodstvu tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.