Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Kriste, Svjetlo istinito,
Radost svijeta i milina!
Krvlju čistom, životvornom.
Vjerom živom nas obdari,
Jačaj nadu, pouzdanje,
Dobrotvornost ti podupri.
Đavla kletog od nas goni,
Dušmansku mu silu slomi,
Tijelo naše hram mu budi!
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Nebom, zemljom, vasionom. Amen.
Ps 103 (102). Pjesan Božjem milosrđu
Darom premilosrdnog srca Boga našega pohodi nas Mlado Sunce s visine (usp. Lk 1, 78). I.
Ant. 1. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i ne zaboravi dobročinstava njegovih:
on ti otpušta sve grijehe tvoje, *
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život, *
kruni te dobrotom i nježnošću;
život ti ispunja dobrima, *
ko orlu ti se mladost obnavlja.
Gospodin čini pravedna djela *
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje, *
sinovima Izraelovim djela svoja.
Slava Ocu.
Ant. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.
II.
Ant. 2. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
Milosrdan je i milostiv Gospodin, *
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena *
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim *
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom, *
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada, *
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema sinovima, *
tako je Gospodin nježan prema onima
što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani, *
spominje se da smo prašina.
Dani su čovjekovi kao sijeno, *
cvate ko cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, *
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Slava Ocu.
Ant. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
III.
Ant. 3. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.
Al’ ljubav Gospodnja vječna je nad onima
što ga se boje, *
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju *
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje, *
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi, †
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, *
poslušni riječi njegovoj!
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove, *
sluge njegove koje činite volju njegovu!
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova, †
na svakome mjestu vlasti njegove: *
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
Slava Ocu.
Ant. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.
Iz Druge poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
3, 7 – 4, 4
Slava službe novoga Saveza
Braćo, ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, koliko li će slavnija biti služba Duha. Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti. I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom. Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje. Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću, a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga. Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao.
Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo. Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes. Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu.
Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo. Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju; u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja.
OTPJEV 2 Kor 3, 18; Fil 3, 3
R. A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, * po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu.
O. U Duhu služimo Bogu i dičimo se Kristom Isusom. * Po Duhu.
(Korizmeni govor 2: Sabrana djela 5, 1, br. 48, 50. 52)
Iz Govorā svetoga Lovre Brindizijskog, prezbitera
Propovijedanje je apostolska služba
Za vođenje duhovnog života, koji nam je zajednički s nebeskim anđelima i božanskim duhovima jer smo s njima sazdani na sliku i priliku Božju, svakako je potrebit milosni kruh Duha Svetoga i Božje ljubavi. Jer milost i ljubav bez vjere nisu ništa, budući da je bez vjere nemoguće ugoditi Bogu. A vjera ne nastaje bez navješćivanja Božje riječi: Vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom. Navješćivanje dakle Božje riječi potrebno je za duhovni život kao što je osjemenjivanje nužno da započne tjelesni život.
Zbog toga Krist kaže: Iziđe sijač da sije sjeme svoje. Sijač je glasnik pravednosti, a njoj je, kako čitamo, ponekad bio navjestitelj sâm Bog. Tako je on svekolikom narodu u pustinji živim, izvornim glasom dao s neba zakon pravednosti. Nekad ju je pak naviještao anđeo Gospodnji. On je na mjestu plača ukorio narod poradi gaženja božanskog zakona, a svi Izraelovi sinovi, kad su čuli anđelov govor, raskajani u srcu i podižući glas gorko su plakali. I Mojsije je propovijedao svemu narodu zakon Gospodnji na moapskim poljanama, kako se vidi iz Ponovljenog zakona. Napokon je došao Krist, Bog i čovjek, da propovijeda Gospodnju riječ. Za to je poslao i apostole, kao što je ranije bio poslao i proroke.
Propovijedanje je dakle apostolska, anđeoska, kršćanska i božanska služba. Božja je riječ tako ispunjena svakovrsnom dobrotom kao da je riznica svih dobara. Odatle naime vjera, nada, ljubav, odatle sve kreposti, svi darovi Duha Svetoga, sva evanđeoska blaženstva, odatle sva dobra djela, sve životne zasluge, sva rajska slava: Prihvatite usađenu vam riječ koja može spasiti vaše duše.
Božja je riječ svjetlo razumu, vatra volji, da bi čovjek mogao Boga spoznati i ljubiti. Unutarnjem čovjeku, koji po milosti živi Božjim Duhom, ona je kruh i voda, ali kruh koji je slađi od meda i saća, i voda koja je bolja od vina i mlijeka. Duši je duhovna riznica zaslugâ, i zato je nazvana zlatom i nadasve vrijednim dragim kamenom. Ona je malj protiv tvrdokornog ostajanja srca u manama, a protiv tijela, svijeta i đavla mač što odsijeca svaki grijeh.
OTPJEV Iz 40, 9; Lk 9, 59. 60
R. Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione. * Reci judejskim gradovima: Evo Boga vašega.
O. Pođi za mnom, idi i navješćuj kraljevstvo Božje. * Reci.
Bože, ti si svetom prezbiteru Lovri dao duha savjeta i jakosti na slavu svoga imena i na spas duša. Daj i nama u tom duhu spoznati što nam je činiti i spoznato po njegovu zagovoru izvršiti. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.