Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem,
Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Osluhni, Bože preblagi,
Glas smjerne naše molitve.
U ljubavi nas složi ti!
Osvrni se na narod svoj
S nebeskog svoga prijestolja
Ti uljem revne ljubavi.
Po blagosti milostivoj
Ti čisti ljage srdaca,
I pale duše pridigni.
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
Ps 102 (101). Molitva prognanika
Bog nas tješi u svakoj našoj nevolji (2 Kor 1, 4). I.
Ant. 1. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.
Gospodine, usliši molitvu moju, *
i vapaj moj k tebi da dođe!
Nemoj sakrivati lica od mene *
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje: *
kad te prizovem, brzo me usliši!
Jer moji dani nestaju poput dima, *
a moje kosti gore kao oganj.
Srce mi se, udareno, suši kao trava *
i kruh svoj zaboravljam jesti.
Od snažnih jecaja mojih *
kosti mi uz kožu prionuše.
Sličan sam čaplji u pustinji, *
postah ko ćuk na pustoj razvalini.
Ne nalazim sna i uzdišem *
ko samotan vrabac na krovu.
Svagda me grde dušmani moji; *
proklinju me oni što bjesne na me.
Pepeo jedem poput kruha, *
a piće svoje miješam sa suzama
zbog tvoje ljutine i gnjeva, *
jer si me digao i bacio.
Moji su dani ko oduljena sjena, *
a ja se, gle, sušim poput trave.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.
II.
Ant. 2. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.
A ti, Gospodine, ostaješ dovijeka *
i tvoje ime kroza sva koljena.
Ustani, smiluj se Sionu; †
vrijeme je da mu se smiluješ *
– sada je čas!
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, *
žale ruševine njegove.
Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega, *
i svi kraljevi zemlje slave tvoje,
kad Gospodin opet sazda Sion, *
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih *
i ne prezre molitve njihove.
Nek se zapiše ovo za budući naraštaj, *
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta, *
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva, *
da izbavi smrti predane,
da se na Sionu navijesti ime Gospodnje *
i njegova hvala u Jeruzalemu,
kad se narodi skupe *
i kraljevstva da služe Gospodinu.
Slava Ocu.
Ant. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.
III.
Ant. 3. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Putem si istrošio sile moje, *
skratio mi dane.
Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti
u sredini dana mojih! *
Kroza sva koljena traju godine tvoje.
U početku utemelji zemlju, *
i nebo je djelo ruku tvojih.
Propast će, ti ćeš ostati, *
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine, i nestaju: †
ti si uvijek isti *
– godinama tvojim nema kraja.
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru, *
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«
Slava Ocu.
Ant. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Iz Druge poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
2, 12 – 3, 6
Pavao službenik novoga Saveza
Braćo, kada dođoh u Troadu poradi evanđelja Kristova, premda mi se otvoriše vrata u Gospodinu, ne bijaše mi duši spokoja što ne nađoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i pođoh u Makedoniju.
Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja. Da, Kristov smo miomiris Bogu i među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju: ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život. A tko je za to podoban? Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju riječju Božjom, nego iskreno – kao od Boga pred Bogom – u Kristu govorimo.
Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, preporučna pisma na vas ili od vas? Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi. Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima. Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga. On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.
OTPJEV 2 Kor 3, 4. 6. 5
R. Imamo pouzdanje po Kristu u Boga. * On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha.
O. Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga. * On nas osposobi.
Iz Poslanice Magnežanima svetoga Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika
(Br. 10, 1-15: Funk 1, 199-203)
Krista imate u sebi
Ne budimo neosjetljivi na Kristovu dobrotu. Kad bi on postupao kako mi postupamo, ne bi nas više bilo. Zbog toga, kad smo već postali njegovi učenici, naučimo se živjeti kako traži kršćanstvo. Tko se drugim imenom naziva osim ovoga, taj nije Božji. Odbacite dakle slabi kvasac, zastario i kiseo, i promijenite se u novi kvasac koji je Isus Krist. Neka vam on bude sol života, da se tko među vama ne pokvari, jer će vas suditi po mirisu. Bezumno je govoriti o Isusu Kristu a živjeti po židovskom zakonu. Nije naime kršćanstvo prešlo u židovstvo, nego židovstvo u kršćanstvo, u kojem se sakupljaju svi koji vjeruju u Boga.
To vam govorim, moji mili, ne zato što sam doznao da su neki od vas takvi, već kao najmanji od vas hoću da se čuvate, da ne upadnete u zamku isprazne nauke. Naprotiv, budite uvjereni u rođenje, u muku i u uskrsnuće koje se zbilo za vladanja Poncija Pilata. To je istinito i sigurno izvršio Isus Krist, naša nada. Neka se nikome od nas ne dogodi da se odvrati od te nade.
O da mi je u svemu biti zadovoljan s vama, ako sam toga dostojan! Ako sam naime i okovan, ne mogu se usporediti ni s jednim od vas koji ste slobodni. Znam da se ne podajete oholosti. Imate naime u sebi Isusa Krista. I k tomu, kad vas hvalim, znam da ste zbog toga zbunjeni, kao što je pisano: Pravednik je tužitelj samoga sebe.
Nastojte se dakle učvrstiti u nauci Gospodina i apostolâ, da u svemu što činite napredujete tijelom i duhom, vjerom i ljubavlju, u Sinu i Ocu i Duhu, u onom što je početak i svršetak, s tako vrijednim svojim biskupom i dragocjenim duhovnim vijencem svoga prezbiterija i svetih đakona. Pokoravajte se biskupu i jedni drugima kao što je Isus Krist u tijelu bio pokoran Ocu, a apostoli Kristu, i Ocu, i Duhu, da bude u svemu tjelesno i duhovno jedinstvo.
Znajući da ste puni Boga, ukratko sam vas obodrio. Sjećajte me se u svojim molitvama da nađem Boga, kao i Crkva u Siriji, kojoj sam ja nedostojan član. Potrebna mi je naime vaša u Bogu ujedinjena molitva i ljubav da Crkva u Siriji bude po vašoj Crkvi dostojna primiti božansku rosu.
Pozdravljaju vas Efežani ovdje iz Smirne, odakle vam pišem. Oni su ovdje uz mene, kao i vi, na slavu Božju. U svemu su me okrijepili, skupa s Polikarpom, biskupom Smirne. Pozdravljaju vas i ostale Crkve na čast Isusa Krista. Stojte dobro u slozi Božjoj, posjedujući nedjeljiv duh koji je Isus Krist.
OTPJEV Ef 3, 16. 17. 19; Kol 2, 6-7
R. Neka vam Bog dade da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim * te se u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni ispunite do sve Punine Božje.
O. U njemu živite, ukorijenjeni i nazidani na njega i učvršćeni vjerom. * Te se u ljubavi.
Molimo te, Gospodine, budi nam milostiv i darežljiv. Produbi nam nadu, vjeru i ljubav da ustrajemo u budnosti i vršenju tvoga zakona. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.