Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Glas molben svojih vjernika
Ti, Kriste, počuj, molimo:
Ne zamrači nam vjere sjaj.
Od misli zlih i opakih,
Od zavisti nas očuvaj,
Već dobrim zlo da svladamo.
Daleko od nas svako zlo,
Oholost, srdžba, prijevara,
Taj korijen hudi zlima svim.
Nek iskrena dobròtvornost
U miru čuva saveze,
Nepovrijeđenih vezova.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 89 (88), 39-53. Žalopojka nad razorenjem kuće Davidove
I podiže nam snagu spasenja u domu Davida (Lk 1, 69). IV.
Ant. 1. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.
A sada ti ga odbi i odbaci, *
razgnjevi se na pomazanika svoga.
Prezre Savez sa slugom svojim, *
i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Razvali sve zidine njegove, *
njegove utvrde u ruševine baci.
Pljačkaju ga svi što naiđu, *
na ruglo je susjedima svojim.
Podiže desnicu dušmana njegovih, *
i obradova protivnike njegove.
Otupi oštricu mača njegova, *
u boju mu ne pomože.
Njegovu sjaju kraj učini, *
njegovo prijestolje na zemlju obori.
Skratio si dane mladosti njegove, *
sramotom ga pokrio.
Slava Ocu.
Ant. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.
V.
Ant. 2. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.
Tȁ dokle ćeš, Gospodine! †
Zar ćeš se uvijek sakrivati? *
Hoće li gnjev tvoj ko oganj gorjeti?
Sjeti se kako je kratak život moj, *
kako si ljude prolazne stvorio!
Tko živ smrti vidjeti neće? *
Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
Gdje li je, Gospodine, tvoja dobrota iskonska *
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Sjeti se, Gospodine, ruga slugu svojih: *
u srcu ga nosim od naroda mnogih:
ruže dušmani tvoji, Gospodine, *
ruže korake pomazanika tvoga.
Blagoslovljen Gospodin dovijeka! *
Tako neka bude. Amen!
Slava Ocu.
Ant. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.
Ps 90 (89). Neka slava Gospodnja bude nad nama
Jedan je dan u Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan (2 Pt 3, 8).
Ant. 3. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.
Gospodine, ti nam bijaše okrilje *
od koljena do koljena.
Prije nego se rodiše bregovi, †
prije nego postade kopno i krug zemaljski, *
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
Smrtnike u prah vraćaš *
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim †
ko jučerašnji dan koji je minuo, *
i kao straža noćna.
Razgoniš ih ko jutarnji san, *
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni, *
a uvečer, već se suši i vene.
Zaista, izjeda nas tvoja srdžba, *
i zbunjuje ljutina tvoja.
Naše si grijehe stavio pred svoje oči, *
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, *
kao uzdah dovršismo godine svoje.
Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, *
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost: *
jer prolaze brzo, i mi letimo odavle.
Tko će znati žestinu gnjeva tvojega, *
tko li, u pobožnom strahu, srdžbu tvoju?
Nauči nas dane naše brojiti, *
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Tȁ dokle ćeš? *
Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, *
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Obraduj nas za dane kad si nas šibao, *
za ljeta kad smo stradali!
Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje *
i tvoja slava na djeci njihovoj!
Dobrota Gospodina, Boga našega, *
nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku, *
djelo ruku naših nek uspije.
Slava Ocu.
Ant. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.
Iz Prve knjige o Kraljevima
22, 1-9. 15-23. 29. 34-38
Očitovanje Božjeg nauma o Ahabu, bezbožnom kralju
U one dane tri je godine vladao mir; nije bilo rata između Aramejaca i Izraela. Treće godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga. Kralj Izraela reče svojim dvoranima: »Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja.« Zatim reče Jošafatu: »Hoćeš li poći sa mnom na Ramot Gilead?« Jošafat odgovori kralju izraelskom: »Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji.« Tada Jošafat reče kralju izraelskom: »De posavjetuj se najprije s Gospodinom.« Tada kralj izraelski sakupi oko četiri stotine proroka i upita ih: »Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?« Oni odgovoriše: »Idi, jer će ga Gospodin predati kralju u ruke.« Ali Jošafat upita: »Ima li ovdje još koji prorok Gospodnji da i njega upitamo?« Kralj izraelski odgovori Jošafatu: »Ima još jedan čovjek preko koga bismo mogli upitati Gospodina, ali ga ne podnosim, jer mi ne prorokuje ništa dobro, nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin.« A Jošafat reče: »Neka kralj ne govori tako!« Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reče mu: »Brže dovedi Jimlina sina Miheja.«
Kad dođe pred kralja, upita ga kralj: »Miheju, da pođem u rat na Ramot Gilead, ili da se okanim toga?« On odgovori: »Pođi! Uspjet ćeš: Gospodin će ga dati u ruke kraljeve.« Ali mu kralj reče: »Koliko ću te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Gospodnje ime?« Tada Mihej odgovori: »Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Gospodin veli: Nemaju više gospodara, neka se u miru kući vrate.« Tada izraelski kralj reče Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi neće proreći dobro nego zlo!« A Mihej reče: »Zato čuj riječ Gospodnju: vidio sam Gospodina gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. Gospodin upita: Tko će zavesti Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu? Jedan reče ovo, drugi ono. Tada uđe jedan duh i stade pred Gospodina, ‘Ja ću ga – reče – zavesti.’ Gospodin ga upita: ‘Kako?’ On odgovori: ‘Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’ Gospodin reče: ‘Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!’ Tako je, evo, Gospodin stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Gospodin navješćuje zlo.«
Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead. Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja između nabora pojasa i oklopa. Kralj reče vozaču: »Okreni, izvedi me iz boja, jer mi nije dobro.« Boj je onoga dana bio sve žešći, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A navečer umrije. Krv se iz rane izlila u kola. O zalasku sunčevu odjeknu glas taborom: »Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju!«
Kralj je poginuo i otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji. Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, i psi su lizali njegovu krv, i bludnice se ondje kupale, po riječi koju je rekao Gospodin.
OTPJEV Jr 29, 8. 9. 11; Pnz 18, 18
R. Nek vas ne zavedu proroci vaši, jer lažno vam prorokuju u moje ime. * Ja znam naume svoje, koje s vama namjeravam, govori Gospodin.
O. Podignut ću proroka i stavit ću svoje riječi u njegova usta. * Ja znam.
Iz djela »Put duše k Bogu« svetog Bonaventure, biskupa
(Gl. 7, 1. 2. 4. 6: Opera omnia, 5, 312-313)
Otajstvena mudrost objavljena po Duhu Svetom
Krist je put i vrata. Krist jest ljestve i dizalo. On je kao pomirilište povrh kovčega Božjega i otajstvo od vjekova skriveno. Tko k tomu pomirilištu sasvim okrene svoje lice i upre pogled u njega – u njega koji visi na križu – a upre pogled vjere, nade, ljubavi, pobožne odanosti, udivljenja, zanosa, vrednovanja, pohvale, kliktaja, taj s njime obavlja pashu, to jest prijelaz. Taj na drvu križa prelazi s njime Crveno more da iz Egipta dođe u pustinju i ondje kuša skrivene mane, pa da s Kristom počine u grobnom humku kao izvanjski mrtav, a iznutra, koliko je to u sadašnjem stanju putovanja moguće, osjećajući ono što je rečeno razbojniku obješenu s Kristom: Danas ćeš sa mnom biti u raju.
A da bi taj prijelaz bio savršen, treba napustiti sve razumske čine, da se sva silina čuvstava prenese i preobrazi u Boga. To je pak nešto otajstveno i najskrovitije, i nikome nije znano doli onome tko to primi; a nitko ne prima doli onaj tko to želi; a ne može ni poželjeti ako ga do srži ne zapali oganj Duha Svetoga kojeg Krista posla na zemlju. Stoga i veli Apostol da je ova otajstvena mudrost objavljena po Duhu Svetom.
Hoćeš li saznati kako to biva, upitaj milost, ne znanost; čežnju, ne razum; jecaj molitveni, ne čitalački studij; zaručnika, ne učitelja; Boga, ne čovjeka; tamu, ne jasnoću; ne svjetlost, nego oganj što je kadar posve užgati i preobilnim oduševljenjima i najžarčim čuvstvima prenijeti u Boga. Taj pak oganj jest Bog, a ognjište mu je Jeruzalem. Zapaljuje ga Krist u žaru svoje gorljive muke. A osjetiti ga pravo može samo onaj koji reče: Vješala mi duša izabra, i smrt kosti moje. Tko takvu smrt zavoli, može vidjeti Boga, jer je bez sumnje istina: Ne može ga čovjek vidjeti i ostati živ. Umrimo stoga i uđimo u taman oblak. Nametnimo šutnju brigama, požudama i mašti. Prijeđimo s raspetim Kristom iz ovoga svijeta k Ocu da nam on pokaže Oca te mognemo reći s Filipom: Dosta nam je; i čuti s Pavlom: Dosta ti je moja milost; i uskliknuti s Davidom: Malaksalo mi je tijelo i srce! Okrilje srca moga i baštino moja, o Bože, dovijeka! Blagoslovljen Gospodin dovijeka! I sav narod neka kaže: Amen, tako budi!
OTPJEV 1 Iv 3, 24; Sir 1, 9. 10
R. Tko čuva zapovijedi Božje, u njemu ostaje, i On u njemu. * I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.
O. Bog je stvorio mudrost Duhom Svetim, izlio je na svako tijelo i obdario njome one koji ga ljube. * I po ovom.
Svemogući Bože, danas slavimo nebeski rođendan svetog biskupa Bonaventure. Daj da se kao i on trajno izgrađujemo u svetom nauku i rastemo u žaru ljubavi. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.