Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
O Sveznajući, slava ti,
Ti srca do dna proničeš,
I krijepiš svojom pomoću.
Ovaca Dobri pastiru,
Što dobre čuvaš brižljivo,
Dok stado sve ne prikupiš.
Povedi nas na obilne
Ovaca svojih pašnjake,
Da glas tvoj vjerno slušamo.
Ti čuvaj nas od presude
Što zle će smjestit s jarcima,
Ko ovce vječnih pašnjaka.
Otkupitelju, hvala ti,
I čast i slava pobjedna,
I vladaš u sve vjekove. Amen.
Ps 89 (88), 2-38. Hvalospjev i molitva Bogu vjernome
Bog iz Davidova potomstva izvede po svom obećanju Spasitelja, Isusa (Dj 13, 22. 23). I.
Ant. 1. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.
O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka, *
od pokoljenja do pokoljenja
obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:
»Savez sklopih s izabranikom svojim, *
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka, *
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje«.
Nebesa veličaju čudesa tvoja, Gospodine, *
i tvoju vjernost u zboru svetih.
Tȁ tko je u oblacima ravan Gospodinu, *
tko li je Gospodinu sličan
među sinovima Božjim?
Bog je strahovit u zboru svetih, *
velik i strašan svima oko sebe.
Gospodine, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? *
Silan si, Gospodine, i vjernost te okružuje.
Ti zapovijedaš ponoru mora, *
obuzdavaš silu valova njegovih;
ti sasiječe Rahaba i zgazi, *
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, *
zemljin krug ti si sazdao
i sve što je na njemu;
sjever i jug ti si stvorio, *
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
Tvoja je mišica snažna, *
ruka čvrsta, desnica dignuta.
Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga, *
Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom.
Blago narodu vičnu svetom klicanju, *
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,
u tvom se imenu raduje svagda *
i tvojom se pravdom ponosi.
Jer ti si ures moći njegove, *
po tvojoj milosti raste snaga naša.
Jer Gospodin je štit naš, *
Svetac Izraelov kralj je naš.
Slava Ocu.
Ant. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.
II.
Ant. 2. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.
Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: †
»Junaku stavih krunu na glavu, *
izabranika iz naroda izdigoh;
nađoh Davida, slugu svoga, *
svetim ga svojim uljem pomazah,
da ruka moja svagda ostane s njime *
i moja ga mišica krijepi.
Neće ga nadmudriti dušmanin, *
niti smlaviti sin bezakonja.
Razbit ću pred njim protivnike njegove, *
pogubit ću mrzitelje njegove.
Vjernost moja i dobrota bit će s njime, *
i u mome imenu rast će mu snaga.
Pružit ću njegovu ruku nad more, *
do Rijeke desnicu njegovu.
On će me zvati: ‘Oče moj! *
Bože moj i hridi spasa mojega.’
A ja ću ga prvorođencem učiniti, *
najvišim među kraljevima svijeta.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju *
i Savez svoj vjeran.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim *
i prijestolje mu kao dane nebeske.«
Slava Ocu.
Ant. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.
III.
Ant. 3. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.
»Ako li mu sinovi Zakon moj ostave *
i ne budu hodili po naredbama mojim,
ako li oskvrnu odredbe moje *
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
šibom ću kazniti nedjelo njihovo, *
udarcima ljutim krivicu njihovu,
ali mu naklonosti svoje oduzeti neću *
niti ću prekršiti vjernosti svoje.
Neću povrijediti Saveza svojega *
i neću poreći obećanja svoga.
Jednom se zakleh svetošću svojom: *
Davida prevariti neću:
potomstvo će njegovo ostati dovijeka, *
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
ostat će dovijeka kao mjesec, *
vjerni svjedok na nebu.«
Slava Ocu.
Ant. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.
Iz Prve knjige o Kraljevima
21, 1-21. 27-29
Ilija, branitelj pravednosti prema siromasima
Nakon tih događaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd kraj palače Ahaba, kralja samarijskog, i Ahab ovako reče Nabotu: »Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak, jer je blizu moje kuće. Ja ću ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to želiš, dat ću ti novca koliko vrijedi.« Ali Nabot reče Ahabu: »Gospodin me sačuvao od toga da ti ustupim baštinu svojih otaca!« Ahab se vrati kući mrk i ljutit zbog riječi koju mu je Nabot Jizreelac rekao: »Ne dam ti baštine svojih otaca.« Legao je na postelju i okrenuo lice, i nije htio okusiti hrane.
Dođe mu njegova žena Izebela i reče: »Zašto si zlovoljan i ne mariš za hranu?« On joj odgovori: »Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draže, dat ću ti drugi vinograd za taj. Ali mi je on rekao: Ne dam ti svoga vinograda.« Tada mu žena Izebela reče: »Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi, i budi dobre volje, ja ću ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca.«
I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapečati ih kraljevskim pečatom. Pisma je poslala starješinama i glavarima, Nabotovim sugrađanima. U tim je pismima napisala: »Proglasite post i postavite Nabota na čelo naroda. Postavite prema njemu dva nitkova koji će ga optužiti: Proklinjao si Boga i kralja! Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine.« I učiniše ljudi Nabotova grada, starješine i glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila. Proglasiše post i Nabota postaviše na čelo naroda. Tada dođoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot, i optužiše Nabota pred narodom: »Nabot je proklinjao Boga i kralja.« I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem, i on pogibe. Zatim poručiše Izebeli: »Nabot je kamenovan i umro je.«
Pošto je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je umro, reče Ahabu: »Ustani i zaposjedni vinograd što ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot više nije živ, on je mrtav.« Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i siđe u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne.
Tada bi upućena riječ Gospodnja Iliji Tišbijcu: »Ustani i siđi u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne. Reci mu: Ovako veli Gospodin: Umorio si, oteo si!
Zato ovako veli Gospodin: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju.« Ahab reče Iliji: »Nađe li me, neprijatelju moj?« Ilija odgovori: »Nađoh te, jer si se prodao da činiš što je zlo u očima Gospodnjim. Evo, tek što nisam navukao na te nesreću. Pomest ću tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajući. Tada dođe riječ Gospodnja Iliji Tišbijcu: »Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budući da se tako ponizio preda mnom, neću zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit ću zlo na kuću njegovu.«
OTPJEV Jak 4, 8. 9. 10; 5, 6
R. Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnici! * Smijeh vaš nek se u plač obrati, ponizite se pred Gospodinom!
O. Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja. * Smijeh vaš.
Iz Životopisa što ga je o svetom Kamilu sastavio njegov sudrug
(S. Cicatelli, Život O. Kamila de Lellis, Viterbo, 1615.)
Služeći Gospodinu u braći
Da započnem od svete ljubavi kao korijena i dara svih kreposti, koja je u Kamila bila nadasve udomaćena: reći mi je da je on bio zapaljen ognjem te svete kreposti ne samo prema Bogu, nego i prema ljudima, i to posebice bolesnima. Njemu je bilo dovoljno da ih tek vidi pa da se u njegovu srcu rodi nježnost i blagost i da potpuno zaboravi sve užitke, zemaljska veselja i osjećaje. Dok bi posluživao kojeg bolesnika, izgledalo je da se sav troši i izgara od velike predanosti i suosjećanja. Bio bi naime od sveg srca preuzeo na se svu njihovu bol i svako drugo zlo, samo da time ublaži njihove patnje ili izbriše slabosti.
Živim zamišljanjem on je u bolesnicima nazirao Kristovu osobu. Često je, dok bi posluživao hranu, držao u duhu da su oni njegovi »kristi«, pa ih je zato žarko molio za milost i oproštenje grijeha. Stajao bi pred njima s takvim poštivanjem kao da se stvarno i doista nalazi u prisutnosti svoga Gospodina. Ni o čemu nije češće i žarče govorio negoli o svetoj ljubavi; nju je želio zasaditi u srca svih smrtnika.
Da bi potakao svoju redovničku subraću na tu temeljnu krepost, obično bi im iznosio pred oči one predrage riječi Isusa Krista: Bio sam bolestan i posjetili ste me. Doista se činilo kao da su te riječi zasađene u njegovu srcu: toliko ih je puta rekao i ponovio.
Kamilova je ljubav bila tolika i tako široka da je u okrilje svoje blagosti i dobrodušnosti primao ne samo bolesne i umiruće nego uopće sve moguće siromahe i bijedne. Napokon, bio je takvog srca prema siromasima te je znao govoriti: »Kad siromaha ne bi bilo na svijetu, trebalo bi da ih ljudi traže, pa makar ih izvukli iz zemlje, kako bi im mogli činiti dobro i iskazivati im milosrđe.«
OTPJEV 1 Sol 5, 14. 15. 18; Rim 15, 7
R. Podržavajte slabe, uvijek promičite dobro prema svima, * jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.
O. Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. * Jer to.
Bože, ti si svetog prezbitera Kamila uresio posebnim darom ljubavi prema bolesnima. Po njegovim zaslugama ulij i u nas duh svoje ljubavi da ti služimo u braći te na času smrti spokojno prijeđemo k tebi. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.