Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
O Bože, svjetlo vječito,
O Trojice jedinstvena,
I usrdno te molimo.
Mi vjerujemo dušom svom
U Boga Oca Svevišnjeg,
I Duha, njihov poljubac.
O Istino, o Ljubavi,
O Svrho, Srećo, Blaženstvo,
I ljubiti i postići.
Početak i Svršetak si,
Ti vrelo sveg si stvorenja,
Ti nada svima sigurna.
Moć tvoja svemu kadra je,
Ti jedin svima dostaješ,
Ti zaufanih nagrada.
O Trojice preblažena,
O Oče, Sine, Duše svet,
Priteci svima u pomoć. Amen.
Ps 50 (49). Za bogoslužje u duhu i istini
Nisam došao dokinuti Zakon, nego dopuniti (usp. Mt 5, 17). I.
Ant. 1. Bog naš dolazi i ne šuti.
Bog nad bogovima, Gospodin,
govori i zove zemlju *
od izlaza sunčeva do zalaza.
Sa Siona predivnog Bog zablista: *
Bog naš dolazi i ne šuti.
Pred njim ide oganj što proždire, *
oko njega silna bjesni oluja.
On zove nebesa odozgo i zemlju *
da sudi narodu svojemu:
»Saberite mi sve pobožnike *
koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!«
Nebesa objavljuju pravednost njegovu: *
on je Bog sudac!
Slava Ocu.
Ant. Bog naš dolazi i ne šuti.
II.
Ant. 2. Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu.
»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, †
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: *
ja, Bog – Bog tvoj!
Ne korim te zbog žrtava tvojih – *
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
Neću od doma tvog uzet junca, *
ni jaraca iz tvojih torova:
tȁ moje su sve životinje šumske, *
tisuće zvjeradi u gorama mojim.
Znam sve ptice nebeske, *
moje je sve što se miče u poljima.
Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, *
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
Zar da ja jedem meso bikova *
ili da pijem krv jaraca?
Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, *
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
I zazovi me u dan tjeskobe: *
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«
Slava Ocu.
Ant. Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu.
III.
Ant. 3. Milosrđe mi je milo, a ne žrtva; poznavanje Boga, ne paljenice.
A grešniku Bog progovara: †
»Što nabrajaš naredbe moje, *
što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija, *
te riječi moje za leđa bacaš?
Kad tata vidiš, s njime se bratimiš *
i družiš se s preljubnicima.
Svoja si usta predao pakosti, *
a jezik ti plete prijevare.
U društvu na brata govoriš *
i kaljaš sina matere svoje.
Sve si to učinio, a ja da šutim? †
Zar misliš da sam ja tebi sličan? *
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«
Shvatite ovo, svi vi koji Boga zaboraviste, *
da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neće.
Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: †
i onomu koji hodi stazama pravim – *
njemu ću pokazati spasenje svoje.
Slava Ocu.
Ant. Milosrđe mi je milo, a ne žrtva; poznavanje Boga, ne paljenice.
Iz Prve knjige o Kraljevima
18, 16b-40
Ilija nadvladava Baalove svećenike
U one dane Ahab pođe u susret Iliji. Kad Ahab ugleda Iliju, reče mu: »Jesi li ti onaj koji upropašćuješ Izraela?« Ilija odgovori: »Ne upropašćujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Gospodina, a ti si sljedbenik Baala. Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i četiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim.« Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu.
Ilija pristupi svemu narodu i reče: »Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Gospodin Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega.« A narod mu nije ništa odgovorio. Ilija nastavi: »Ja sam još jedini ostao kao prorok Gospodnji, a Baalovih je proroka četiri stotine i pedeset. Dajte nam dva junca. Neka oni sebi izaberu jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeću ognja. Ja ću spremiti drugoga junca i neću podmetati ognja. Vi zazovite ime svoga boga, a ja ću zazvati ime Gospodnje: bog koji odgovori ognjem, pravi je Bog.« Sav narod odgovori: »Dobro!« Potom reče Ilija prorocima Baalovim: »Izaberite sebi jednoga junca i počnite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja.« Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreći: »O Baale, usliši nas!« Ali nije bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su načinili.
U podne im se Ilija naruga i reče: »Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi!« A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih običaj, sve dok ih nije oblila krv. Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša. Tada Ilija reče svemu narodu: »Priđite k meni!« I sav narod mu pristupi. On popravi žrtvenik Gospodnji koji bijaše srušen. Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: »Izrael će biti ime tvoje!«
I sagradi od toga kamenja žrtvenik Imenu Gospodnjem, i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice. Složi drva, rasiječe junca i stavi ga na drva. Tada reče: »Napunite vodom četiri vrča i izlijte na paljenicu i na drva!« Učiniše tako. Zapovjedi im: »Ponovite«, i oni ponoviše. Tada reče: »Učinite i treći put.« Oni tako i treći put. Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom. Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reče: »Gospodine, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo. Usliši me, Gospodine; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Gospodine, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca.«
I oganj Gospodnji pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši. Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: »Gospodin je Bog! Gospodin je Bog!« Ilija im reče: »Pohvatajte proroke Baalove, da nijedan od njih ne utekne!« I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi.
OTPJEV 1 Kr 18, 21; Mt 6, 24
R. Ilija pristupi svemu narodu i reče: Dokle ćete hramati na obje strane? * Ako je Gospodin Bog, slijedite ga.
O. Nitko ne može služiti dvojici gospodara; ne možete služiti Bogu i bogatstvu. * Ako je.
Iz Rasprave o otajstvima, svetog Ambrozija, biskupa
(Br. 8-11: SC 25 bis, 158-160)
Ponovno se rađamo iz vode i Duha Svetoga
Što si vidio u krsnom studencu? Vodu, ali ne samo nju: vidio si levite kako tu služe, velikog svećenika gdje pita i posvećuje. Ponajprije te poučio Apostol, da nam nije motriti ono što se vidi, nego ono što se ne vidi, jer što se vidi, vremenito je, a što se ne vidi, vječno je. Imaš i na drugom mjestu: Što je u Bogu nevidljivo od postanka se svijeta razabire po onom što je stvoreno: i njegova vječna sila i božanstvo procjenjuju se po djelima. Stoga i sam Gospodin kaže: Ako meni ne vjerujete, vjerujte djelima. Vjeruj, dakle, da je ondje prisutno božanstvo. Zar da vjeruješ u djelovanje, a ne vjeruješ u prisutnost? Odakle bi proizlazilo djelovanje, kad mu ne bi prethodila prisutnost?
Promotri kako je to otajstvo drevno: predoslikano je u samom nastajanju ovoga svijeta. U samom početku, kad je Bog stvorio nebo i zemlju, piše da je Duh lebdio nad vodama. A zar nije djelovao, ako je lebdio? Znaj da je kod onoga stvaranja svijeta djelovao, jer ti prorok kaže: Gospodnjom su riječi nebesa utvrđena i duhom usta njegovih sva sila njihova. Jedno se i drugo zasniva na proročkom dostojanstvu: i da je lebdio, i da je djelovao. Da je lebdio, kaže Mojsije; da je djelovao, svjedoči David.
Evo ti i drugog svjedočanstva. Svako se tijelo pokvarilo svojim opačinama. Neće moj duh, veli, ostati u ljudima, jer su tjelesni. Time pokazuje Bog da se tjelesnom nečistoćom i ljagom težeg grijeha odbija duhovna milost. Stoga Bog, hoteći popraviti što je bio dao, spusti potop i zapovjedi pravednome Noi da se popne u korablju. Kad je potop stao opadati, pusti prvo gavrana, koji se ne vrati; pusti onda goluba i čitamo da se ovaj vratio s maslinovom grančicom. Vidiš vodu, vidiš drvo, gledaš goluba, pa još sumnjaš u otajstvo?
Voda je ono u što se uranja pȕt da se opere svaki tjelesni grijeh. Tu se pokopava svaka opačina. Drvo je ono na što bî prikovan Gospodin Isus kad je za nas trpio. Golub je ono u čijem je liku sišao Duh Sveti, kao što si saznao iz Novoga zavjeta: on ti udahnjuje mir duše i pokoj duha.
OTPJEV Iz 44, 3. 4; Iv 4, 14
R. Na žednu ću zemlju vodu izliti, i po tlu sušnome potoke. * Izlit ću Duh svoj, i rast će kao vrbe uz vode tekućice.
O. Postat ću izvorom vode koja struji u život vječni. * Izlit ću.
Bože, ti zalutalima pokazuješ svjetlo istine da se na pravi put vrate. Daj svim kršćanima da odbace što je kršćanstva nedostojno, a traže što mu priliči. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.