Sv. Augustin Zhao Rong i druži – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 38 (37). Vapaj grešnika u krajnjoj pogibli

Svi znanci njegovi stajahu podalje (Lk 23, 49). I.

Ant. 1. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.

Gospodine, u srdžbi svojoj nemoj me karati, *
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.

Strijele se tvoje u me zabodoše, *
ruka me tvoja teško pritisnu.

Na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, *
od grijeha mojih mira mi nema kostima.

Zloće moje glavu su mi nadišle, *
kao preteško breme tište me.

Slava Ocu.

Ant. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.

II.

Ant. 2. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.

Rane moje zaudaraju i gnjiju *
zbog bezumnosti moje.

Pogurih se sav i zgrčih, *
povazdan lutam žalostan.

Moji bokovi puni su ognjice, *
na tijelu mi ništa zdravo nema.

Iscrpljen sam i satrven posve, *
stenjem od jecanja srca svojega.

Gospodine, sve su mi želje pred tobom, *
i vapaji moji nisu ti skriveni.

Srce mi udara silno, snaga me ostavlja, *
i svjetlost vida očinjega gasi se.

Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše *
i moji najbliži stoje daleko.

Namještaju mi zamke *
oni koji mi život vrebaju,

koji mi žele nesreću, propašću mi prijete *
i uvijek smišljaju prijevare.

Slava Ocu.

Ant. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.

III.

Ant. 3. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.

A ja sam kao gluh i ništa ne čujem *
i, kao nijem, usta ne otvaram.

Postadoh ko čovjek koji ne čuje *
i koji u ustima nema odgovora.

Jer u tebe se, Gospodine, uzdam, *
ti ćeš me uslišati, Gospodine, Bože moj!

Rekoh: »Nek se ne raduju nada mnom; †
kad mi noga posrne, *
nek se ne uzdižu nada mnom!«

Jer umalo ne propadoh, *
i moja je bol svagda preda mnom.

Bezakonje svoje ja priznajem, *
zabrinut sam zbog grijeha svojega.

A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, *
i mnogi su koji me mrze bezrazložno.

Za dobro zlom mi uzvraćaju, *
protive mi se što tražim dobro.

Gospodine, ne ostavljaj me! *
Bože moj, ne udaljuj se od mene!

Požuri se meni u pomoć, *
Gospodine, spase moj!

Slava Ocu.

Ant. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.

Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim.Za tvojom riječi pravednom.

Iz Prve knjige o kraljevima

1, 11-35; 2, 10-12

David izabire Salomona sebi za nasljednika

U one dane reče Natan Bat-Šebi, majci Salomonovoj: »Zar nisi čula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, naš gospodar, o tome i ne zna? Dođi da te savjetujem kako bi mogla spasiti život svoj i svoga sina Salomona. Hajde, otiđi kralju Davidu i reci mu: ‘Zar se nisi ti, gospodaru moj kralju, zakleo svojoj službenici govoreći: Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, i on će sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija posta kraljem?’ I dok ti budeš ondje i razgovarala s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrditi tvoje riječi.«

Bat-Šeba ode kralju u odaje – a on je bio vrlo star, i Abišaga Šunamka služila mu. Pokloni mu se Bat-Šeba i pade ničice pred kraljem, a kralj upita: »Što želiš?« Ona mu odgovori: »Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Gospodinom, Bogom svojim: Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, on će sjesti na moje prijestolje. A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš! Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za žrtvu, i pozvao je sve sinove kraljeve, svećenika Ebjatara i vojskovođu Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao. U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oči svega Izraela, da mu ti objaviš tko će te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj. Inače, čim počine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit ćemo krivci.«

Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan. Javiše kralju: »Ovdje je prorok Natan.« On uđe kralju i pade ničice pred njim. Natan reče: »Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: ‘Adonija će kraljevati poslije mene i sjedit će na mome prijestolju’? Jer evo danas je sišao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za žrtvu, i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovođe i svećenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i kliču: Živio kralj Adonija! Ali mene, tvoga slugu, svećenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao. Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog sluge tko će biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?«

Tada progovori David i reče: »Pozovite mi Bat-Šebu!« Ona dođe kralju i stupi preda nj. Kralj se tada zakle: »Tako mi Gospodina živoga koji me izbavio iz svih nevolja! Danas ću ti ispuniti kako sam ti se zakleo Gospodinom, Bogom Izraelovim: tvoj će sin Salomon kraljevati poslije mene, on će sjediti na mome prijestolju!« Nato se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i reče: »Neka vječno živi gospodar moj kralj David!«

A kralj David reče: »Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana, i Benaju, sina Jojadina.« I dođoše oni pred kralja, a on im reče: »Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona. Ondje neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: Živio kralj Salomon! Zatim se uspnite amo s njim, i neka uđe i sjedne na moje prijestolje, i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom.«

I potom počinu David kraj otaca svojih, i bî pokopan u Davidovu gradu. David je kraljevao nad Izraelom četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.

Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma učvrsti.

OTPJEV Pj 3, 11; Ps 72, 1. 2

R. Iziđite, kćeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenčala * na dan svadbe njegove.

O. Bože, sud svoj daj kralju; neka sudi siromasima tvojim po pravici. * Na dan.

Iz Poslanice Korinćanima svetoga Klementa I., pape

(Br. 50, 1 – 51, 3; 54, 1-4: Funk 1, 125-127. 129)

Blago nama ako zapovijedi Gospodnje vršimo u slozi i ljubavi

Ljubljeni, vidite kako je velika i divna ljubav i kako je nemoguće izreći njezino savršenstvo. Tko je kadar da je dosegne osim onoga komu je sam Bog dao da je bude dostojan? Molimo dakle i tražimo od njegova milosrđa da se nađemo u ljubavi, a da pritom ne gledamo na ljudsko prosuđivanje. Minula su sva pokoljenja od Adama pa do današnjeg dana, no oni koji su Božjom milosti učvršćeni u ljubavi ostaju u boravištu svetih i očitovat će se kad se pojavi Kristovo kraljevstvo. Pisano je naime: Uđite časkom u svoje sobe dok jarost moja i gnjev ne prođu; i sjetit ću se dobrog dana i uskrisit ću vas iz grobova vaših. Blago nama, ljubljeni, ako Gospodnje zapovijedi vršimo u slozi i ljubavi te nam se tako zbog ljubavi otpuste grijesi. Pisano je naime: Blažen onaj komu je zločin otpušten, komu je grijeh pokriven. Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju, i u čijem duhu nema prijevare. To je blaženstvo upravljeno onima koje je Bog izabrao po Isusu Kristu, Gospodinu našemu; njemu slava u vijeke vjekova. Amen.

Molimo otpuštenje svega onoga što zgriješismo i učinismo zavedeni od slugu protivnika; svi oni naime koji su začetnici zavodljivosti i razdora moraju promatrati našu zajedničku nadu. Oni koji žive u strahu Božjem i njegovoj ljubavi, takvi radije žele da sami podnesu nevolje nego da ih podnose njihovi bližnji. Oni radije sami podnose prijekor negoli da oskvrnu sklad koji nam je do danas tako lijepo i pravedno sačuvala predaja. Bolje je da čovjek javno ispovjedi svoje grijehe negoli da otvrdne njegovo srce.

Tko se od vas osjeća velikodušnim, tko milosrdnim ili ljubavlju prožetim? Neka takav rekne: »Ako su zbog mene nastale zadjevice, nesloge i razdori, odlazim kamo god hoćete i učinit ću ono što odredi zajednica; samo neka Kristovo stado ostane u miru sa svojim prezbiterima«. Tko tako postupi, u Kristu će zadobiti veliku slavu i bit će rado primljen kamo god dođe, jer Gospodnja je zemlja i sve na njoj. Tako postupaju i tako će postupati oni koji žive božanskim životom, i nikad se neće za to pokajati.

OTPJEV 1 Iv 4, 21; Mt 22, 40

R. Ovu zapovijed imamo od Boga: * Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga.

O. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci. * Tko ljubi.

Bože, ti si poniženjem svoga Sina podigao pali svijet. Udijeli svome narodu svetu radost. Oslobodio si ga ropstva grijeha, privedi ga uživanju vječnoga veselja. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.