Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Što vladaš redom svemirskim,
Što jutro puniš blistanjem
A podne ognjem plamenim.
Utišaj vatru požudâ,
Pokloni zdravlje tjelesno
I pravi pokoj srdaca!
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili:
Na molitvu nas poziva
Da žarkim duhom prožeti
Jer sad se svima vjernima
Po snazi križa presvetog
I žrtvom svetog Jaganjca
Od njenog sjaja blistavog
I samo podne mračno je.
Svim srcem stoga primimo
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Ps 119 (118), 57-64. VIII. (Het)
Ant. Razmišljao sam o putovima svojim i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.
Dio je moj, Gospodine – rekoh – *
da tvoje čuvam riječi.
Svim srcem lice tvoje ganuti hoću: *
smiluj mi se po svom obećanju.
Promislio sam putove svoje *
i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.
Hitam i ne oklijevam *
da zapovijedi tvoje čuvam.
Opletoše me užeta grešnikâ, *
ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam.
U ponoći ustajem da te slavim *
zbog pravednih tvojih odluka.
Prijatelj sam svima koji te se boje *
i koji tvoje čuvaju naredbe.
Dobrote tvoje, Gospodine, puna je zemlja; *
nauči me odredbama svojim.
Slava Ocu.
Ps 55 (54), 2-15. 17-24. Molitva nakon izdajstva prijateljeva
Isusa spopade užas i tjeskoba (Mk 14, 33). I.
Čuj, Bože, molitvu moju, †
ne krij se molbi mojoj: *
obazri se na me i usliši me!
Mučim se u svojoj tjeskobi, †
zbuni me vika dušmanska *
i tlačenje grešničko.
Navališe na me nesrećom, *
bijesno me progone.
Srce mi je ustreptalo, *
i strah me samrtni spopade.
Užas me i trepet hvata, *
groza me obuze.
Zavapih: »O, da su mi krila golubinja, *
odletio bih da otpočinem!
Daleko, daleko bih letio, *
u pustinji se nastanio;
brzo bih si potražio sklonište *
od bijesne oluje i vihora.«
Smeti ih, Gospodine, podvoji im jezike, *
jer nasilje i svađu vidim u gradu;
danju i noću zidinama kruže; *
bezakonja su i nevolje u njemu.
Usred njega zasjede, *
s ulica mu tlačenje i podlost ne odlaze.
Slava Ocu.
II.
Da me pogrdio dušmanin, *
bio bih podnio;
da se digao na me koji me mrzi, *
pred njim bih se sakrio.
Ali ti, ti si to bio, meni jednak, *
prijatelj moj, moj pouzdanik
s kojim sam slatko drugovao, *
i složno hodismo u Domu Božjemu.
A ja ću Boga prizvati, *
i Gospodin će me spasiti.
Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, *
i on će čuti vapaj moj.
Dat će mi mira od onih koji me progone: *
jer mnogi su protiv mene.
Bog će čuti i njih poniziti, *
Onaj koji kraljuje odvijeka.
Jer se ne popravljaju, Boga se ne boje, †
podižu ruke na prijatelje, *
savez svoj oskvrnjuju.
Usta su im glađa od maslaca, *
a srce ratoborno;
riječi blaže od ulja, *
a oni – isukani mačevi.
Povjeri Gospodinu svu svoju brigu, †
i on će te pokrijepiti: *
neće dati da ikada posrne pravednik.
A njih ti, o Bože, strmoglavi *
u jamu grobnu!
Krvoloci i varalice
ni polovicu danâ neće doživjeti! *
A ja se u tebe uzdam!
Slava Ocu.
Ant. Razmišljao sam o putovima svojim i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.
Misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin. Visoko je iznad zemlje nebo. Tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.
R. Gospodine, Bože nad Vojskama, tko je kao ti?
O. Snažan si, Gospodine, i velika je vjernost tvoja.
Dobri Oče, tvojom dobrotom smijemo o podne odahnuti. Svrni svoj pogled na posao koji započesmo, iscijeli sve što loše učinismo i daj nam posao sretno privesti kraju. Po Kristu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.