Sv. Ćiril i Metod, zaštitnici Europe – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan

Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:

Već okrijepi nam tijelo san,
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Pomozi nam u poslu tom!
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Sva djela naša započnu.
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
S njom nestalo u svjetlosti.
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Neprestano te slaviti.
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili, po danu:
Mi, Kriste, tebi pjevamo,
Živote, nado vjernika!
Ti put si dobra, začetnik,
Ti svjetskog mira graditelj!
Što vjerni tvoji uzmognu,
Što žele i što uspiju,
To dar je tvoje ljubavi,
To snaga tvoja izvodi.
Mir podaj našem vremenu,
Probudi vjeru stamenu,
Za dobra djela poletnim
Potakni sve nas ufanjem.
Ti mlake duše ozdravi,
Ti srca grešna očisti,
I vatrom marne ljubavi
Pobudi na dobrohotnost.
Gospodinu Trojednome
Nek bude slava vječita
Koj život vječni puku svom
U rajskom domu neka da. Amen.
Psalmodija

Ps 1. Dva puta

Blaženi oni koji, u križ se uzdajući, siđoše u vodu (Pisac iz 2. st.).

Ant. 1. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, †
ne staje na putu grešničkom *
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u Zakonu Gospodnjemu, *
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno

pokraj vódâ tekućica *
što u svoje vrijeme plod donosi;

lišće mu nikad ne vene, *
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! *
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.

Stoga se opaki neće održati na sudu, *
ni grešnici u zajednici pravednih.

Jer Gospodin zna put pravednih, *
a propast će put opakih.

Slava Ocu.

Ant. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.

Ps 2. Mesija – kralj i pobjednik

Rote se na svetoga Slugu tvoga Isusa, kog pomaza (Dj 4, 27).

Ant. 2. Kralja svog postavih nad Sionom.

Zašto se bune narodi, *
zašto puci ludosti snuju?

Ustaju kraljevi zemaljski, †
knezovi se ròtē protiv Gospodina *
i Pomazanika njegova:

»Skršimo okove njihove *
i jaram njihov zbacimo!«

Smije se onaj što na nebu stoluje, *
Gospod im se podruguje.

Tad im veli u svom gnjevu, *
žestinom ih on zbunjuje:

»Tȁ ja kralja svog postavih *
nad Sionom, svojom svetom gorom.«

Obznanjujem odluku Gospodnju: †
Gospodin mi reče: *
»Ti si sin moj, danas te rodih.

Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, *
i u posjed krajeve zemaljske.

Vladat ćeš njima palicom gvozdenom, *
i razbit ih kao sud lončarski.«

Opametite se sada, vi kraljevi, *
urazumite se, suci zemaljski.

Služite Gospodinu sa strahom, *
s trepetom se pokorite njemu,

da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, *
kad uskoro plane srdžba njegova.
Blago svima * koji se njemu utječu!

Slava Ocu.

Ant. Kralja svog postavih nad Sionom.

Ps 3. Gospodin je štit moj

Isus usnu i probudi se iza sna smrti, jer Gospodin bijaše zaklon njegov (Sv. Irenej).

Ant. 3. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.

Gospodine, koliko je tlačitelja mojih, *
koliki se podižu na me!

Mnogi su što o meni zbore: *
»Nema mu spasenja u Bogu!«

Ti si ipak štit moj, Gospodine; *
slavo moja, ti mi glavu podižeš.

Iza sveg glasa Gospodinu zavapih, *
i on me usliša sa svete gore svoje.

Sad mogu leć i usnuti, *
i onda se probudit, jer me Gospodin drži.

Ne bojim se tisuća ljudi *
što me opsjedaju dušmanski.

Ustani, Gospodine! *
Spasi me, o Bože moj!

Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, *
opakima zube razbijaš.

U Gospodinu je spasenje: *
na tvom narodu tvoj je blagoslov!

Slava Ocu.

Ant. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.

Istinom me svojom, Gospodine, vodi i pouči me.Jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Prvo čitanje

Iz Druge knjige o Samuelu

15, 7-14. 24-30; 16, 5-13

Abšalomova pobuna i Davidov bijeg

U one dane Abšalom reče kralju: »Dopusti da odem u Hebron i da izvršim zavjet kojim sam se zavjetovao Gospodinu. Jer kad bijah u Gešuru u Aramu, tvoj se sluga zavjetovao ovako: Ako me Gospodin dovede natrag u Jeruzalem, iskazat ću čast Gospodinu u Hebronu.« A kralj mu odgovori: »Idi u miru!« I on krenu na put i ode u Hebron. Abšalom razasla tajne glasnike po svim Izraelovim plemenima i poruči im: »Kad čujete zvuk roga, tada recite: Abšalom je postao kralj u Hebronu.« A ode s Abšalomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahu to uzvanici, koji su bezazleno pošli, ne znajući što se sprema. Abšalom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz njegova grada Gilona, da pribiva prinošenju žrtava. Urota je bila jaka, a mnoštvo Abšalomovih pristaša sve je više raslo.

Tada stiže Davidu glasnik te mu javi: »Srce Izraelaca priklonilo se Abšalomu.« Tada David reče svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u Jeruzalemu: »Ustanite! Bježimo! Inače nećemo uteći od Abšaloma. Pohitite brzo, da on ne bude brži i ne stigne nas, da ne obori na nas zlo, i ne pobije grada oštricom mača!«

Bijaše ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Kovčeg Božji. I oni spustiše Kovčeg Božji kraj Ebjatara dok sav narod nije izišao iz grada. Tada kralj reče Sadoku: »Odnesi Kovčeg Božji natrag u grad. Ako nađem milost u Gospodina, on će me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim njega i njegovo prebivalište. A ako rekne ovako: ‘Nisi mi po volji!’ – onda evo me, neka čini sa mnom što je dobro u njegovim očima!« Još kralj reče svećeniku Sadoku: »Hajde, ti i Ebjatar vratite se u miru u grad, i vaša dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin Jonatan. Evo, ja ću se zadržati na ravnicama pustinje dok ne dođe od vas glas da me obavijesti.« Nato Sadok i Ebjatar odnesoše Kovčeg Božji natrag u Jeruzalem i ostadoše ondje. David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plačući, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iđaše pokrivene glave i plačući.

Kad je kralj David došao do Bahurima, izađe odande čovjek od roda Šaulova. Zvao se Šimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao. Bacao je kamenje na Davida, i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okruživala kralja s desne i lijeve strane. A Šimej je ovako govorio proklinjući: »Odlazi, odlazi, krvniče, ništarijo! Gospodin je okrenuo na tebe svu krv Šaulova doma, kojemu si ti oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Gospodin predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abšalomu. Evo, sad si zapao u nevolju, jer si krvnik.«

Tada Sarvijin sin Abišaj zapita kralja: »Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!« Ali kralj odgovori: »Što hoćete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Gospodin zapovjedio: ‘Proklinji Davida!’ – tko ga smije pitati: ‘Zašto činiš tako?’« Nato David reče Abišaju i svim svojim dvoranima: »Eto, moj sin koji je izašao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neće sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje, ako mu je Gospodin to zapovjedio. Možda će Gospodin pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu današnju psovku.« Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Šimej iđaše gorskom stranom usporedo s njim, neprestano psujući, bacajući kamenje i dižući prašinu.

OTPJEV Ps 41, 10; Mk 14, 18

R. Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, * koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.

O. Jedan će me od vas izdati koji sa mnom blaguje. * Koji blagovaše.

Drugo čitanje

Iz Žitija Konstantinova

(Gl. 18: Denkschriften der kaiserl. Akademie der Wissenschaften 19 [Wien 1870], 246)

Umnoži svoju Crkvu i sjedini sve

Konstantina filozofa snašle su mnoge teškoće te je obolio. A kad je dugo bolovao, ugleda Božju prikazu i stane ovako pjevati: Obradova se duh moj i srce moje, kad mi rekoše: Idemo u dom Gospodnji. I obukao se svečano i tako proveo sav taj dan, veseleći se i govoreći: »Odsada nisam sluga nikakvome caru ni kome drugom na zemlji, već jedino svemogućem Bogu. Nisam bio, ali sam postao i vječno ostajem. Amen.«

Slijedećeg dana obukao je sveto monaško ruho i primio novo svjetlo i uzeo ime Ćiril. I u toj je odjeći ostao pedeset dana.

I kad se približio čas da primi pokoj i da se preseli u vječna prebivališta, digao je svoje ruke Bogu i ovako sa suzama molio: »Gospodine Bože moj, koji si stvorio sve vrste anđela i duhovne sile, nebo razapeo i utvrdio zemlju, i sve stvari iz nebitka preveo u bivovanje, koji uvijek uslišavaš one koji vrše tvoju volju, koji se tebe boje i drže se tvojih zapovijedi, usliši moju molitvu i sačuvaj svoje vjerno stado kojemu si na čelo postavio mene nesposobnog i nevrijednog slugu svoga. Oslobodi ga bezbožne i poganske zlobe onih koji hule protiv tebe. Uništi trojezično krivovjerje i umnoži svoju Crkvu i sjedini sve i učini da izabrano ljudstvo bude složno u tvojoj pravoj vjeri i pravom ispovijedanju i u njihova srca udahni riječ svoga nauka. Jer tvoj je dar ako si nas nedostojne uzeo za vjesnike evanđelja Krista tvojega tako da potičemo na dobra djela i radimo što je tebi milo. One koje si mi dao tebi kao tvoje izručujem. Vladaj njima svojom moćnom desnicom i štiti ih svojim krilima da svi hvale i slave tvoje ime, Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.«

I sve je cjelivao svetim cjelovom i rekao: »Blagoslovljen Bog koji nije dao da budem plijen zubi naših ukletih neprijatelja, već je uništio njihovu mrežu i oslobodio nas smrti.« I tako je usnuo u Gospodinu u četrdeset i drugoj godini života.

A apostolik (papa) je svim Grcima koji su bili u Rimu i svim Rimljanima naredio da se okupe sa svijećama i da pjevaju nad njim i da ga pokopaju kako bi pokopali samoga papu. To su i učinili.

Njegov pak brat Metod zamolio je apostolika govoreći: »Mati nas je zaklinjala da onoga koji od nas prvi umre, njegov brat prenese u svoj bratski samostan i da ga ondje ukopa.« Papa je odredio da ga se položi u raku i zabije željeznim čavlima. I tako ga je čekao sedam dana, spreman za put. Rimski biskupi rekli su međutim apostoliku: »Jer je Bog njega koji je proputovao mnogo zemalja doveo ovamo i ovdje primio njegovu dušu, dolikuje da ovdje bude i časno pokopan.« A apostolik je rekao: »Zbog njegove svetosti i ljubavi, protivno rimskom običaju, pokopat ću ga u svom grobu svetoga apostola Petra.«

Njegov je pak brat rekao: »Jer me niste poslušali niti mi ga dali, neka, ako hoćete, počiva u crkvi svetoga Klementa s kojim je i ovamo došao.« Apostolik je naredio da se to učini.

I tako su ga s kovčegom položili u grob, s desne strane oltara u crkvi svetoga Klementa, gdje su se stala događati mnoga čudesa. Kad su Rimljani to vidjeli, još su većma cijenili njegovu svetost. I naslikali su njegov lik nad grobom i dan i noć stali nad njim svjetla paliti, hvaleći Boga koji tako uzvisuje one koji ga slave.

Otpjev Ps 89, 20. 21-22; Jr 3, 15

R. Govorio si pobožnicima svojim: Izabranika iz naroda izdigoh; nađoh Davida, slugu svoga, * svetim ga svojim uljem pomazah, da ruka moja svagda ostane s njime.

O. Dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas pasti razumno i mudro. * Svetim.

Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Molitva

Bože, ti si po svetoj braći Ćirilu i Metodu slavenske narode obasjao svjetlom evanđelja. Daj da srcem prihvatimo tvoj nauk te budemo narod složan u pravoj vjeri i ispovijedanju tvog imena. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.