Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Glas molben svojih vjernika
Ti, Kriste, počuj, molimo:
Ne zamrači nam vjere sjaj.
Od misli zlih i opakih,
Od zavisti nas očuvaj,
Već dobrim zlo da svladamo.
Daleko od nas svako zlo,
Oholost, srdžba, prijevara,
Taj korijen hudi zlima svim.
Nek iskrena dobròtvornost
U miru čuva saveze,
Nepovrijeđenih vezova.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 18 (17), 31-51. Zahvalnica
Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8, 31). IV.
Ant. 1. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.
Savršeni su puti Gospodnji, *
i riječ je Božja ognjem kušana.
On, samo on, štit je svima *
koji se k njemu utječu.
Jer tko je Bog osim Gospodina? *
Tko li je hridina osim Boga našega?
Taj Bog me snagom opasuje, *
stere mi put besprijekoran.
Noge mi dade brze ko u košute *
i postavi me na visine čvrste,
ruke mi za borbu uvježba *
i mišice da lûk mjedeni napinju.
Slava Ocu.
Ant. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.
V.
Ant. 2. Gospodine, tvoja me desnica drži.
Daješ mi štit svoj koji spasava, †
tvoja me desnica drži, *
tvoja me brižljivost uzvisi.
Pouzdanje daješ mom koraku, *
i noge mi više ne posrću.
Pognah svoje dušmane i dostigoh, *
i ne vratih se dok ih ne uništih.
Obaram ih, nè mogû se dići, *
padaju, pod nogama mi leže.
Ti me opasa snagom za borbu, *
a protivnike moje meni podloži.
Ti dušmane moje u bijeg natjera, *
i rasprših one koji su me mrzili.
Vapiju u pomoć – nikog da pomogne; *
vapiju Gospodinu – ne odaziva se.
Smrvih ih kao prah na vjetru, *
zgazih ih ko blato na putu.
Ti me ȉzbavī od bune u mom narodu, †
postavi me glavarom pogana, *
puk koji ne poznavah služi mi.
Svaki moj šapat pokorno on sluša, *
sinovi tuđinski meni laskaju;
sinovi tuđinski gube srčanost, *
izlaze dršćuć iz svojih utvrda.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, tvoja me desnica drži.
VI.
Ant. 3. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja! *
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Bog koji mi daje osvetu *
i narode meni pokorava.
Od dušmana me ljutih izbavljaš †
i nad protivnike me moje izdižeš, *
ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
Zato ću te slaviti, Gospodine, među pucima *
i psalam pjevati tvome imenu:
umnožio si pobjede kralju svojemu, †
pomazaniku svome milost iskazao, *
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
Slava Ocu.
Ant. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Otvori, Gospodine, oči moje.Da gledam divote tvoga zakona.
Iz Druge knjige o Samuelu
6, 1-23
Kovčeg saveza se prenosi u Jeruzalem
U one dane David opet skupi svu izabranu momčad u Izraelu, trideset tisuća ljudi. Zatim David i sva vojska što je bila s njim krenu na put i odoše u Baalu Judinu da odande donesu Kovčeg Božji, što nosi ime Gospodina Sebaota, koji stoluje nad kerubinima. Kovčeg Božji metnuše na nova kola, iznijevši ga iz kuće Abinadabove, koja je stajala na brežuljku. Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi, pratili su kola. Uza je stupao kraj Kovčega Božjeg, a Ahjo išao pred njim. David i sav dom Izraelov igrahu pred Gospodinom iz sve snage pjevajući uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala.
Kad su došli do Nakonova gumna, posegnu Uza rukom za Kovčegom Božjim da ga pridrži, jer ga volovi umalo ne prevrnuše. Ali se Gospodin razgnjevio na Uzu: Bog ga na mjestu udari za taj prijestup, tako da je umro ondje, kraj Kovčega Božjega. Davidu bijaše žao što je Gospodin onako udario Uzu, i on prozva ono mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas.
Toga se dana David uplaši Gospodina i reče u sebi: »Kako bi mogao doći k meni Kovčeg Gospodnji?« Zato David ne htjede dovesti Kovčeg Gospodnji k sebi, u Davidov grad, nego ga otpremi u kuću Obed-Edoma iz Gata. I ostade Gospodnji Kovčeg u kući Obed-Edomovoj u Gatu tri mjeseca, i Gospodin blagoslovi Obed-Edoma i svu njegovu obitelj.
Kad su kralju javili da je Gospodin blagoslovio Obed-Edomovu obitelj i sav njegov posjed zbog Kovčega Božjeg, ode David i ponese Kovčeg Božji iz Obed-Edomove kuće gore u Davidov grad s velikim veseljem. Tek što su nosioci Kovčega Božjeg pokročili šest koraka, David žrtvova vola i tovna ovna. David je igrao iz sve snage pred Gospodinom, a bio je ogrnut samo lanenim oplećkom. Tako su David i sav Izraelov dom nosili gore Kovčeg Gospodnji kličući i trubeći u rog. A kad je Kovčeg Gospodnji ulazio u Davidov grad, Šaulova je kći Mikala gledala kroz prozor i vidjela kralja Davida kako skače i vrti se pred Gospodinom, i prezre ga ona u svome srcu. Tada unesoše Kovčeg Gospodnji i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda David prinese pred Gospodinom paljenice i pričesnice. Pošto je prinio paljenice i pričesnice, David blagoslovi narod imenom Gospodina Sebaota. Potom razdijeli među sav narod, među sve mnoštvo Izraelovo, ljudima i ženama, svakome po jedan kruh, komad mesa i kolač od suhoga grožđa. Zatim se raziđe sav narod, svaki svojoj kući.
Kad se David vratio kući da blagoslovi svoju obitelj, Šaulova kći Mikala iziđe u susret Davidu i reče mu: »Kako se časno danas ponio Izraelov kralj kad se otkrio pred očima sluškinja slugu svojih kao što se otkriva prost čovjek!« Ali David odgovori Mikali: »Pred Gospodinom ja igram! Tako mi živoga Gospodina, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega njegova doma da me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Gospodnjim: pred Gospodinom ću igrati! I još ću se dublje poniziti. Bit ću neznatan u tvojim očima, ali pred sluškinjama o kojima govoriš, pred njima ću biti u časti.« A Mikala, Šaulova kći, ne imade poroda do dana svoje smrti.
OTPJEV Usp. Ps 132, 8. 9; Ps 24, 7. 9
R. Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje! * Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek radosno kliču!
O. Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave! * Svećenici.
Homilija neofitima na Psalam četrdeset i prvi, svetoga Jeronima, prezbitera
(CCL 78, 542-544)
Prijeći ću k mjestu čudesnog šatora
Kao što jelen žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Kao što dakle oni jeleni žude za izvor-vodom, tako i naši jeleni, koji izlazeći iz Egipta i iz svijeta ubiše faraona u svojim vodama te svu njegovu vojsku uništiše u krštenju, nakon ubojstva đavla žude za izvorima Crkve, za Ocem i Sinom i Duhom Svetim.
O Ocu, da je Izvor, piše kod Jeremije: Ostavi mene, izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vodu držati ne mogu. O Sinu pak na nekom mjestu čitamo: Vrelo Mudrosti si ostavio. Nadalje o Duhu Svetom: Tko bude pio vode koju ću mu ja dati, voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni, a evanđelist odmah objašnjava i kaže da Spasitelj govori o Duhu Svetome. Time se najočitije potvrđuje da Crkva ima trostruki izvor u otajstvu Trojstva.
Za njima žudi duša vjernika, za njima žudi duša krštenika i kaže: Žedna mi je duša Boga, Boga živoga. Nije zaželjela tek ovlaš vidjeti Boga, već ga se zaželjela svim žarom, ožednjela poput ognja. Prije nego su postigli krštenje, izjavljivali su jedni drugima i govorili: O kada ću doći i lice Božje gledati? Eto, ispunilo se što su tražili: dođoše i stadoše pred licem Božjim, pojaviše se pred oltarom i pred otajstvom Spasitelja.
Pripušteni tijelu Kristovu i preporođeni u životvornom izvoru pouzdano razgovaraju i govore: Prijeći ću k mjestu čudesnog šatora sve do doma Božjega. Dom je Božji Crkva, taj čudesni šator: jer je u njoj radosno klicanje i hvalopojka u povorci svečanoj.
Recite dakle, vi koji ste sada Krista obukli, i slijedeći nas, kao što ribice idu za udicom, iz vrtloga ovoga svijeta izašli: U nama se narav izmijenila. Ribe koje se iz mora izvuku umiru; nas su apostoli izvukli iz mora te smo ulovljeni da bismo od mrtvih postali živi. Dok smo bili u svijetu, oči nam bijahu u mraku, a naš život u blatu; pošto smo iz valovlja ugrabljeni, počeli smo gledati sunce, počeli smo promatrati svjetlo istinito, i silnom radošću potreseni govorimo svojoj duši: U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog.
OTPJEV Ps 27, 4
R. Za jedno molim Gospodina, samo to ja tražim: * da živim u Domu Gospodnjem sve dane života svoga.
O. Da uživam milinu Gospodnju i Dom njegov gledam. * Da živim.
Bože, po krštenju smo postali sinovi svjetla. Molimo te da nas nikad ne obavije tama zablude, već da uvijek svijetlimo istinom. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.