Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
O Sveznajući, slava ti,
Ti srca do dna proničeš,
I krijepiš svojom pomoću.
Ovaca Dobri pastiru,
Što dobre čuvaš brižljivo,
Dok stado sve ne prikupiš.
Povedi nas na obilne
Ovaca svojih pašnjake,
Da glas tvoj vjerno slušamo.
Ti čuvaj nas od presude
Što zle će smjestit s jarcima,
Ko ovce vječnih pašnjaka.
Otkupitelju, hvala ti,
I čast i slava pobjedna,
I vladaš u sve vjekove. Amen.
Ps 18 (17), 2-30. Zahvalnica za spasenje i pobjedu
U taj čas nasta potres velik (Otk 11, 13). I.
Ant. 1. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! *
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, *
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, *
i od dušmana bit ću izbavljen.
Valovi smrti okružiše mene, *
prestraviše me bujice pogubne.
Užad Podzemlja sputiše me, *
smrtonosne zamke padoše na me:
u nevolji zazvah Gospodina *
i Bogu svome zavapih.
Iz svog Hrama zov mi začu, *
i vapaj moj mu do ušiju doprije.
Slava Ocu.
Ant. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
II.
Ant. 2. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
I zemlja se potrese i uzdrhta, †
uzdrmaše se temelji górâ, *
pokrenuše se, jer on gnjevom planu.
Iz nosnica mu dim se diže, †
iz usta mu oganj liznu, *
ugljevlje živo od njega plamsa.
On nagnu nebesa i siđe, *
pod nogama oblaci mu mračni.
Na keruba stade i poletje; *
na krilima vjetra zaplovi.
Ogrnu se mrakom kao koprenom, *
prekri se tamnim vodama
i oblacima tmastim,
od bljeska pred licem njegovim *
užga se ugljevlje plameno.
Gospodin s neba zagrmje, *
Svevišnjega glas se ori.
Odape strijele i dušmane rasu, *
izbaci munje, te ih rasprši.
Morska se dna pokazaše, *
i temelji svijeta postaše goli
od strašne prijetnje Gospodnje, *
od olujna daha gnjeva njegova.
On pruži s neba ruku i mene prihvati, *
iz silnih voda on me izbavi.
Od protivnika moćnog mene oslobodi, *
od dušmana mojih jačih od mene.
Navališe na me u dan zlosretni, *
ali me Gospodin zaštiti,
na polje prostrano izvede me, *
spasi me, jer sam mu mio.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
III.
Ant. 3. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
Po pravednosti mojoj Gospodin mi uzvrati, *
po čistoći ruku mojih on me nagradi,
jer čuvah putove Gospodnje, *
od Boga se svoga ne odmetnuh.
Odredbe njegove sve su mi pred očima, *
zapovijedi njegove nisam odbacio,
besprijekoran sam pred njim, *
čuvam se grijeha svakoga.
Gospodin mi po pravdi mojoj vrati, *
čistoću ruku mojih vidje.
S prijateljem ti si prijatelj, *
poštenu poštenjem uzvraćaš.
S čovjekom čistim ti si čist, *
a lukavca izigravaš,
jer narodu poniznu spasenje donosiš, *
a ponižavaš oči ohole.
Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, *
Bože, tminu moju obasjavaš:
s tobom udaram na čete dušmanske, *
s Bogom svojim preskačem zidine.
Slava Ocu.
Ant. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
I svi su se divili milini riječi.Koje su tekle iz njegovih usta.
Iz Druge knjige o Samuelu
4, 2 – 5, 7
David kraljuje nad Izraelom. Zauzeće Jeruzalema
U one dane Šaulov sin Išbaal imaše dvojicu vođa svojih četa; jedan se zvao Baana, a drugi Rekab; bili su sinovi Rimona Beeroćanina iz Benjaminova plemena, jer se Beerot pribraja k Benjaminu. A Beeroćani bijahu pobjegli u Gitajim, gdje su ostali kao došljaci do današnjeg dana. Šaulov sin Jonatan imao je sina hroma na obje noge. Njemu je bilo pet godina kad je iz Jizreela došao glas o Šaulovoj i Jonatanovoj pogibiji. Njegova ga dadilja uze i pobježe, ali u brzini bijega dijete pade i osta hromo. Ime mu bijaše Meribaal.
Sinovi Rimona Beeroćanina, Rekab i Baana, digoše se i dođoše za najveće dnevne vrućine Išbaalu do kuće, a on upravo spavaše podnevni počinak. A vratarica, čisteći pšenicu, bijaše zadrijemala te je spavala. Rekab i njegov brat Baana prošuljaše se kraj nje. Kad su ušli u kuću, on je ležao na postelji u svojoj spavaonici. Oni ga ubiše, odsjekoše mu glavu i uzeše je, i cijelu su onu noć išli putem kroz Arabu.
Glavu Išbaalovu donesoše Davidu u Hebron i rekoše kralju: »Evo glave Išbaala, sina Šaulova, tvoga neprijatelja koji ti je radio o glavi. Gospodin je danas krvavo osvetio moga gospodara i kralja na Šaulu i njegovu rodu.« Ali David odvrati Rekabu i njegovu bratu Baani, sinovima Rimona iz Beerota, i reče im: »Tako mi živog Gospodina koji me izbavio iz svake nevolje! Onaj koji mi je javio da je poginuo Šaul, mislio je da mi javlja radosnu vijest, a ja sam ga uhvatio i pogubio u Siklagu, da mu platim za njegovu dobru vijest! Što ću tek učiniti sa zlikovcima koji su ubili poštena čovjeka u njegovoj kući, na njegovoj postelji! Zar da ne tražim od vas račun za njegovu krv i da vas ne istrijebim sa zemlje?« Nato David zapovjedi vojnicima, te ih pogubiše. Potom im odsjekoše ruke i noge i objesiše ih kod jezera u Hebronu. Išbaalovu glavu uzeše i pokopaše u Abnerovu grobu u Hebronu.
Tada se sabraše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: »Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. Još prije, dok je još Šaul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Gospodin ti je rekao: ‘Ti ćeš pasti moj izraelski narod i ti ćeš biti knez nad Izraelom!’« Tako dođoše sve izraelske starješine kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Gospodinom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom. Trideset je godina bilo Davidu kad je postao kralj, a kraljevao je četrdeset godina. U Hebronu je kraljevao nad Judom sedam godina i šest mjeseci, a u Jeruzalemu kraljevaše trideset i tri godine nad svim Izraelom i nad Judom.
David krene s ljudima na Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji su živjeli u onoj zemlji. Ali oni poručiše Davidu: »Nećeš ući ovamo! Slijepci će te i kljasti odbiti!« (To je imalo značiti: David neće ući ovamo.) Ipak David osvoji Sionsku tvrđavu, to jest Davidov grad.
OTPJEV Ps 2, 2. 6. 1
R. Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se ròtē protiv Gospodina i Pomazanika njegova. * A ja kralja svoga postavih nad Sionom, svojom svetom gorom.
O.Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? * A ja.
Iz Poslanice Korinćanima svetoga Klementa I., pape
Zbog zavisti su trpjeli i ostavili nam uzvišen primjer
Ostavimo se starih primjera, pristupimo najbližim boriocima! Uzmimo uzvišene primjere iz svojega doba. Zbog ljubomora i zavisti bijahu najvjerniji i najpravedniji stupovi Crkve progonjeni i sve do smrti su se borili.
Stavimo sebi pred oči dobre apostole. Petar s nepravedna ljubomora ne podnese samo ovaj ili onaj jad nego svu silu nevolja, te tako po mučeničkoj smrti dođe na mjesto slave što ga ide. Po ljubomoru i protivljenju steče Pavao nagradu za svoju postojanost. Sedam je puta nosio okove, bježao i bio kamenovan. Posta propovjednikom na istoku i na zapadu i ubra uzvišenu slavu s vjere svoje. Cio je svijet on učio pravednosti, došao je zapadu na granicu, pretrpio smrt mučeničku pred zapovjednikom tjelesne carske straže, rastao se sa svijetom, preselio se na sveto mjesto i postao nam tako najveći uzor postojanosti.
Tim ljudima što su proživjeli svet život pridošlo je veliko mnoštvo izabranika koji su radi ljubomora bili zlostavljani mnogim mukama i mučenjima i postali su nam najljepšim primjerom. Zbog ljubomora progonstvo su pretrpjele žene Danaide i Dirke pošto su podnijele teška i okrutna mučenja, dale se na čvrstu trku vjere te slabašne tijelom plemenitu nagradu primiše. Ljubomor otuđi mnoge duše žena od njihovih muževa i preinači riječ oca našega Adama: Ovo je kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa. Ljubomor i svađa raskopaše velike gradove i istrijebiše brojne narode.
Premili, to ne pišemo samo vama za opomenu nego i zato da se sami sjetimo. Tȁ u istom smo rvalištu i ista nas borba čeka. Zato pustimo isprazne i suvišne brige pa pođimo slavnim i uzvišenim pravcem svoga predanja. Pogledajmo što je pred licem Stvoritelja našega lijepo, što li ugodno i milo. Uprimo svoje oči u krv Kristovu i vidimo kako je ona dragocjena Bogu, jer se proli za spasenje naše i donese svemu svijetu milost obraćenja.
OTPJEV
R. Radi Boga svoja tjelesa izložiše mukama * i zaslužili su vječne krune.
O. To su oni koji su izišli iz velike nevolje i svoje su haljine oprali u krvi Jaganjčevoj. * I zaslužili su.
Bože, ti si slavne početke Rimske Crkve posvetio krvlju mučenika. Daj, molimo te, da njihovo mučeničko svjedočenje i nama bude uporište te jednom postignemo radosti vječne pobjede. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.