Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Kriste, Svjetlo istinito,
Radost svijeta i milina!
Krvlju čistom, životvornom.
Vjerom živom nas obdari,
Jačaj nadu, pouzdanje,
Dobrotvornost ti podupri.
Đavla kletog od nas goni,
Dušmansku mu silu slomi,
Tijelo naše hram mu budi!
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Nebom, zemljom, vasionom. Amen.
Ps 103 (102). Pjesan Božjem milosrđu
Darom premilosrdnog srca Boga našega pohodi nas Mlado Sunce s visine (usp. Lk 1, 78). I.
Ant. 1. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i ne zaboravi dobročinstava njegovih:
on ti otpušta sve grijehe tvoje, *
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život, *
kruni te dobrotom i nježnošću;
život ti ispunja dobrima, *
ko orlu ti se mladost obnavlja.
Gospodin čini pravedna djela *
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje, *
sinovima Izraelovim djela svoja.
Slava Ocu.
Ant. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.
II.
Ant. 2. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
Milosrdan je i milostiv Gospodin, *
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena *
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim *
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom, *
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada, *
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema sinovima, *
tako je Gospodin nježan prema onima
što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani, *
spominje se da smo prašina.
Dani su čovjekovi kao sijeno, *
cvate ko cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, *
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Slava Ocu.
Ant. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
III.
Ant. 3. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.
Al’ ljubav Gospodnja vječna je nad onima
što ga se boje, *
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju *
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje, *
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi, †
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, *
poslušni riječi njegovoj!
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove, *
sluge njegove koje činite volju njegovu!
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova, †
na svakome mjestu vlasti njegove: *
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
Slava Ocu.
Ant. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.
Iz Prve knjige o Samuelu
19, 8-10; 20, 1-17
Prijateljstvo između Davida i Jonatana
U one dane rat je i opet buknuo, i iziđe David na bojište da se bori s Filistejcima; i porazi ih tako da su pobjegli pred njim. Tada zao duh Gospodnji obuze Šaula: kad je sjedio u svojoj kući, s kopljem u ruci, a David rukom udarao u harfu, Šaul pokuša da svojim kopljem pribode Davida uza zid, ali on izmakne Šaulovu udarcu, te se koplje zabode u zid. David pobježe i spasi se.
David pobježe iz Najota u Rami i dođe k Jonatanu te mu reče: »Što sam učinio? Kakva je bila moja krivica i što sam zgriješio tvome ocu da traži moj život?« A on mu odgovori: »Daleko od tebe ta misao! Ti nećeš poginuti. Eto, moj otac ne poduzima ništa, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zašto bi dakle moj otac krio od mene upravo to? Neće to biti!« Ali se David zakle i reče: »Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: ‘Ne treba da Jonatan išta zna o tome, da ne bude žalostan.’ Ali živoga mi Gospodina i života mi tvoga, ima samo jedan korak između mene i smrti.«
Tada Jonatan upita Davida: »Što želiš da učinim za tebe?« A David odgovori Jonatanu: »Evo, sutra je mladi mjesec, i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do večera. Ako tvoj otac opazi da me nema, reći ćeš mu ovako: ‘David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.’ Ako on rekne: ‘Dobro!’ tvoj je sluga spašen. Ako li plane gnjevom, znaj da je čvrsto naumio da me pogubi. Iskaži dakle milost svome sluzi, kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Gospodnji. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sâm; zašto bi me vodio k svome ocu?«
A Jonatan mu odgovori: »Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac čvrsto naumio da na tebe svali nesreću, zar ti ja ne bih dojavio?« David upita Jonatana: »A tko će mi javiti ako ti tvoj otac odgovori što zlo?«
Jonatan odgovori Davidu: »Hodi, izađimo u polje!« I izađu obojica u polje. Tada Jonatan reče Davidu: »Gospodin, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja ću iskušati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim, neka Gospodin učini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti učini zlo, javit ću ti, i pustit ću te da odeš u miru, i Gospodin neka bude s tobom kao što je bio s mojim ocem! Ako ja još budem živ, moći ćeš mi iskazati milosrđe Gospodnje; ako li umrem, ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Gospodin redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje, neka ime Jonatanovo ne iščezne s domom Šaulovim, inače će Gospodin tražiti u tome račun od Davida.«
Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje.
OTPJEV Izr 17, 17; 1 Iv 4, 7
R. Prijatelj ljubi u svako vrijeme, * a u nevolji i bratom postaje.
O. Svaki koji ljubi od Boga je rođen i poznaje Boga. * A u nevolji.
Iz Rasprave o duhovnom prijateljstvu, blaženog Elredija, opata
(Lib. 3: PL 195, 692-693)
Pravo, savršeno i vječno prijateljstvo
Najvrsniji od svih mladića, Jonatan, bez obzira na svoje kraljevsko podrijetlo i ne žudeći za kraljevstvom, sklopi prijateljstvo s Davidom, te tog slugu koji se u prijateljstvu izjednačuje s Gospodinom, koji bježi od njegova oca, što se sakriva u pustinji, osuđena na smrt, određena da bude umoren – stavlja ispred sebe, ponizujući sebe, a njega uzvisujući: Ti ćeš, reče, kraljevati nad Izraelom, a ja ću biti drugi do tebe.
O presjajnog li uzora istinskog prijateljstva! O divote! Kralj bjesni na slugu i uzbunjuje svu državu kao da je riječ o suparniku za kraljevsko prijestolje, i svećenike okrivljuje zbog izdaje i ubija zbog puke sumnje; pretražuje šume, razgleda doline, oružanom silom opasuje brda i litice, svi se zariču da će biti osvetnici kraljeva gnjeva; samo Jonatan, koji je jedini s više prava mogao biti zavidan, smatra da se mora ocu oduprijeti i braniti prijatelja, dajući mu usred tolikog neprijateljstva savjet, i pretpostavljajući prijateljstvo kraljevstvu: Ti ćeš, kaže, kraljevati, a ja ću biti drugi do tebe. I gledaj kako mladićev otac budi u njemu zavist protiv prijatelja nabacujući se pogrdama, zastrašujući ga prijetnjama da će mu oteti kraljevstvo, podsjećajući ga kako će ga lišiti časti.
Kad je pak protiv Davida izrečena smrtna osuda, Jonatan ne napušta prijatelja. Zašto on mora umrijeti? Što je učinio? Na tu riječ kralj izbezumljen izmetnu koplje da pribode uza zid Jonatana, dodajući prijetnjama pogrdu: Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majčinu krilu! Zatim izbaci sav otrov, ne bi li njime okužio mladićevo srce; pridodaje riječ koja budi častohleplje, pothranjuje zavist, raspaljuje neobuzdanost i gorčinu: jer dokle god bude živ na zemlji Jišajev sin, nećeš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo.
Tko se na te riječi ne bi pokolebao, u kome se ne bi probudila zavist? Čiju ljubav, čiju odanost, čije prijateljstvo ne bi te riječi pokolebale, umanjile, uništile? No ovaj predragi mladić drži prijateljsku prisegu, neustrašiv zbog prijetnja, strpljiv kad ga pogrđuju, zbog prijateljstva prezire kraljevsku čast, ne misli na slavu, ali misli na odanost i veli: Ti ćeš kraljevati, a ja ću biti drugi do tebe.
To je istinsko, savršeno, tvrdo i vječno prijateljstvo: njega zavist ne kvari, sumnja ne umanjuje, častohleplje ne ništi; ako je takvo ono ne prestaje u kušnjama, pred nasrtajima ne pada; pod udarcima tolikih pogrda pokazuje se nepokolebljivim, izazvano nepravdama ostaje trajno. Idi dakle pa i ti čini tako.
OTPJEV Sir 6, 14. 17
R. Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; * i tko ga je stekao, našao je blago.
O. Tko se boji Boga, nalazi prave prijatelje, jer kakav je čovjek takav mu je i prijatelj. * I tko ga je.
Daj, Gospodine, da ti uvijek služimo sa strahopoštovanjem i ljubavlju. Ti nikad ne kratiš svoga vodstva vjernima, koje si utemeljio u svojoj ljubavi. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.