Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Za Crkvu cijelu zaslužni:
Ti svetog Pavla uvede
U apostolski posao.
Počeci svetih misija,
Evanđelje vi ponijeste
U svijeta svega krajeve.
Božanskom moći obdaren,
Put krčiš Božjoj istini
I svjetlu Riječi Kristove.
Ti Crkvi moli milosti
Da sjeme Božje urodi
Za pune Božje žitnice.
Božanskoj svetoj Trojici!
I nama milost posreduj
Da k slavi vječnoj dođemo! Amen.
Ps 38 (37). Vapaj grešnika u krajnjoj pogibli
Svi znanci njegovi stajahu podalje (Lk 23, 49). I.
Ant. 1. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.
Gospodine, u srdžbi svojoj nemoj me karati, *
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
Strijele se tvoje u me zabodoše, *
ruka me tvoja teško pritisnu.
Na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, *
od grijeha mojih mira mi nema kostima.
Zloće moje glavu su mi nadišle, *
kao preteško breme tište me.
Slava Ocu.
Ant. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.
II.
Ant. 2. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.
Rane moje zaudaraju i gnjiju *
zbog bezumnosti moje.
Pogurih se sav i zgrčih, *
povazdan lutam žalostan.
Moji bokovi puni su ognjice, *
na tijelu mi ništa zdravo nema.
Iscrpljen sam i satrven posve, *
stenjem od jecanja srca svojega.
Gospodine, sve su mi želje pred tobom, *
i vapaji moji nisu ti skriveni.
Srce mi udara silno, snaga me ostavlja, *
i svjetlost vida očinjega gasi se.
Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše *
i moji najbliži stoje daleko.
Namještaju mi zamke *
oni koji mi život vrebaju,
koji mi žele nesreću, propašću mi prijete *
i uvijek smišljaju prijevare.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.
III.
Ant. 3. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.
A ja sam kao gluh i ništa ne čujem *
i, kao nijem, usta ne otvaram.
Postadoh ko čovjek koji ne čuje *
i koji u ustima nema odgovora.
Jer u tebe se, Gospodine, uzdam, *
ti ćeš me uslišati, Gospodine, Bože moj!
Rekoh: »Nek se ne raduju nada mnom; †
kad mi noga posrne, *
nek se ne uzdižu nada mnom!«
Jer umalo ne propadoh, *
i moja je bol svagda preda mnom.
Bezakonje svoje ja priznajem, *
zabrinut sam zbog grijeha svojega.
A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, *
i mnogi su koji me mrze bezrazložno.
Za dobro zlom mi uzvraćaju, *
protive mi se što tražim dobro.
Gospodine, ne ostavljaj me! *
Bože moj, ne udaljuj se od mene!
Požuri se meni u pomoć, *
Gospodine, spase moj!
Slava Ocu.
Ant. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.
Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim.Za tvojom riječi pravednom.
Iz Prve poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
4, 1-16
Budimo nasljedovatelji apostola, kao što je apostol nasljedovatelj Krista
Braćo, tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. A od upraviteljâ iziskuje se napokon da budu vjerni. Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: sudac je moj Gospodin. Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.
Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naučite onu »Ne preko onoga što je pisano« te se ne nadimate jednim protiv drugoga. Tȁ što tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si pak primio, što se hvastaš kao da nisi primio? Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima – mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada.
Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Tȁ u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih. Zaklinjem vas dakle: nasljedovatelji moji budite, kao što sam ja nasljedovatelj Kristov.
OTPJEV Iv 15, 15; Mt 13, 11. 16
R. Više vas ne zovem slugama, nazvao sam vas prijateljima, * jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.
O. Vama je dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga; blago vašim očima što vide i ušima što slušaju. * Jer vam.
Iz Tumačenjā Matejeva Evanđelja, svetoga Kromacija, biskupa
(Tum. 5, 1. 3-4: CCL 9, 405-407)
Vi ste svjetlost svijeta
Vi ste svjetlost svijeta. Nije moguće sakriti grad koji leži na gori. Ne užiže se svijeća da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Gospodin je prije svoje učenike nazvao solju zemlje, jer su nebeskom mudrošću začinili srca ljudskoga roda zaludjela od đavla. Sad ih pak zove svjetlom svijeta, zato što su – prosvijetljeni od njega samoga, koji je istinsko i vječno svjetlo – i sami postali svjetlost u tminama.
Budući da je on sâm Sunce pravde, s pravom svoje učenike imenuje svjetlom svijeta. Preko njih kao preko nekih svijetlih zraka ulijeva u sav svijet svjetlost svoje spoznaje. Iz srdaca ljudi pobjegle su tame zablude kad se ukaza svjetlost istine.
Oni su i nas prosvijetlili. Od tame postali smo svjetlo, kako to veli Apostol: Negda ste bili tama, a sada ste svjetlo u Gospodinu. Hodite posvuda kao sinovi svjetla. I opet: Niste sinovi ni noći ni tmina, već ste sinovi svjetla i sinovi dana.
S pravom je i sveti Ivan zasvjedočio u svojoj poslanici, kad je rekao: Bog je svjetlost i tko ostaje u Bogu, u svjetlu je, kao što je i on sam u svjetlu. Budući da se veselimo što smo oslobođeni iz tame zablude, dužni smo stalno hodati u svjetlu kao sinovi svjetlosti. Zato i kaže Apostol: Među njima svijetlite kao svjetiljke u ovome svijetu, jer posjedujete riječi života.
Ako pak to ne činimo, našom će nevjernošću, na našu štetu i na štetu ostalih, biti prekrivena i kao zasjenjena korisnost tako prijeko potrebne svjetlosti. Znamo i čitamo u prispodobi da je onaj bio zasluženo kažnjen što je talent koji je primio za dobitak u nebeskoj trgovini radije zakopao negoli stavio mjenjačima na stol.
Stoga u nama mora stalno gorjeti ona sjajna svjetiljka nebeskog zakona i duhovne milosti, o kojoj je govorio David: Tvoja je zapovijed svjetiljka nogama mojim i svjetlost stazama mojim. O tome i Salomon kaže: Zapovijed je zakona svjetiljka.
Prema tome, mi ne smijemo zastirati tu svjetiljku zakona i vjere, nego je moramo staviti kao na svijećnjak u Crkvu, da bude na spasenje mnogima. Tako ćemo i mi uživati u svjetlu same istine, ali će njome biti rasvijetljeni i svi vjernici.
OTPJEV Dj 11, 23-24
R. Kad Barnaba stiže u Antiohiju i vidje milost Božju, obradova se. * Bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere.
O. I poticao je sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. * Bijaše to muž.
Bože, ti si zapovjedio da ti se za obraćenje poganskih naroda odvoji sveti Barnaba, muž pun vjere i Duha Svetoga. Daj da se i danas riječju i djelom revno naviješta Kristova blagovijest, koju je on neumorno propovijedao! Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.