Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Kriste, Svjetlo istinito,
Radost svijeta i milina!
Krvlju čistom, životvornom.
Vjerom živom nas obdari,
Jačaj nadu, pouzdanje,
Dobrotvornost ti podupri.
Đavla kletog od nas goni,
Dušmansku mu silu slomi,
Tijelo naše hram mu budi!
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Nebom, zemljom, vasionom. Amen.
Ps 39 (38). Molitva bolesnika u tjeskobi
Stvorenje je podvrgnuto ispraznosti … zbog onoga koji ga podvrgnu u nadi (Rim 8, 20). I.
Ant. 1. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.
Odlučio sam: »Čuvat ću put svoj *
da ne zgriješim jezikom;
usta ću svoja zauzdati *
dokle god preda mnom bude bezbožnik.«
Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, *
ali uzalud – bol mi postade gorča.
U meni srce je gorjelo, *
na samu pomisao buknuo bi oganj.
Tad progovorih svojim jezikom: *
»Objavi mi, Gospodine, moj svršetak
i kolika je mjera mojih dana, *
da znam kako sam ništavan.
Evo, pedljem si mi dane izmjerio, †
život moj je kao ništa pred tobom: *
tek dašak je svaki čovjek.
Poput sjene čovjek prolazi, †
tek dašak je sve bogatstvo njegovo: *
zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.«
Slava Ocu.
Ant. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.
II.
Ant. 2. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.
A sada, čemu da se nadam, Gospode? *
Sva je nada moja u tebi!
Izbavi me od svih mojih bezakonja, *
ne daj da ruglo budem luđaku!
Šutim i usta ne otvaram, *
jer tako si ti učinio.
Bič svoj otkloni od mene, *
jer izdišem pod težinom ruke tvoje.
Ti kaznama popravljaš čovjeka, †
i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: *
tek dašak je svaki čovjek.
Čuj, Gospodine, molitvu moju, †
vapaje mi poslušaj, *
na suze se moje ne ogluši!
Jer u tebe ja sam došljak, *
pridošlica kao svi oci moji.
Odvrati pogled od mene, da odahnem *
prije nego odem i više ne budem!
Slava Ocu.
Ant. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.
Ps 52 (51). Protiv nasilja klevetnika
Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali (1 Kor 1, 31).
Ant. 3. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.
Što se to hvališ pakošću, *
silniče nesmiljeni?
Neprestano snuješ o propasti, *
jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!
Zlo voliš više nego dobro, *
i laž više nego pravednost!
Mili su ti pogubni govori, *
lažljivi jeziče!
Bog će te zato satrti, *
zauvijek te ukloniti;
iščupat će te iz tvog šatora, *
iskorijeniti iz zemlje živih.
Pravednici će gledati s užasom, *
njemu se smijati:
»Gle čovjeka koji ne uze *
Boga za svoju zaštitu,
već se uzdao u veliko bogatstvo *
i osilio u svojim zločinima!«
A ja, ko zelena maslina u Domu Božjemu, *
uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.
Hvalit ću te svagda što si to učinio, †
i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo, *
pred licem tvojih pobožnika.
Slava Ocu.
Ant. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.
Duša se moja u njegovu uzda riječ.U Gospodina se duša moja uzda.
Iz Knjige o Jošui
3, 1-17; 4, 14-19; 5, 10-12
Narod prelazi preko Jordana i slavi Pashu
U one dane urani Jošua i sa svim sinovima Izraelovim krene od Šitima. I stignu do Jordana pa ondje prije prijelaza prenoće. Poslije tri dana prođu starješine kroz tabor i zapovjede puku: »Čim ugledate Kovčeg saveza Gospodnjega, Boga vašega, i svećenike levite koji ga nose, krenite svi sa svoga mjesta i pođite za njim. Tako ćete znati put kojim vam je ići, jer tim putem još nikada niste išli. Ali između vas i Kovčega neka bude razmak do dvije tisuće lakata. I da mu se niste približili.« A Jošua zapovjedi narodu: »Posvetite se za sutra, jer će sutra Gospodin učiniti čudesa među vama.« A svećenicima Jošua zapovjedi: »Dignite Kovčeg saveza i nosite ga pred narodom.« I digoše Kovčeg saveza i poniješe ga pred narodom.
Gospodin reče Jošui: »Danas te počinjem uzvisivati pred očima svega Izraela, neka znaju da sam s tobom kao što bijah s Mojsijem. Ti pak zapovjedi svećenicima koji nose Kovčeg saveza: Kada stignete do voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite.« Tada reče Jošua Izraelcima: »Priđite i čujte riječi Gospodina, Boga svojega.« I reče Jošua: »Po ovomu ćete spoznati da je među vama Bog živi: on će goniti ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Perižane, Girgašane, Amorejce i Jebusejce. Evo, Kovčeg saveza Gospodara sve zemlje proći će pred vama preko Jordana. Izaberite odmah dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, po jednoga iz svakoga plemena. Čim stopala svećenika koji nose Kovčeg Gospodina, Gospodara sve zemlje, stupe u Jordan, razdijelit će se voda Jordana, i ona što teče odozgo ustavit će se kao nasip.«
Kad je narod krenuo iz svojih šatora da prijeđe preko Jordana, ponesu svećenici Kovčeg saveza pred njim. A kad su nosači Kovčega stigli do Jordana i kada su svećenici koji su nosili Kovčeg zagazili u vodu na obali – a bilo je vrijeme žetve kad se Jordan prelijeva preko svojih obala – voda što je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda što je otjecala dolje u Arapsko ili Slano more sasvim je otekla, i narod je prelazio prema Jerihonu. Svećenici koji su nosili Kovčeg saveza Gospodnjeg stajahu na suhu usred Jordana, i prelažaše Izrael po suhu, sve dok sav narod ne prijeđe preko rijeke.
Gospodin reče Jošui: »Zapovjedi svećenicima koji nose Kovčeg saveza neka izađu iz Jordana.« Tada Jošua zapovjedi svećenicima: »Izađite iz Jordana!« A čim su svećenici koji su nosili Kovčeg saveza Gospodnjega izašli isred Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svoje mjesto i poteku kao i prije preko svojih obala.
Toga dana uzvisi Gospodin Jošuu pred svim Izraelom, i svi ga se bojahu, kao nekoć Mojsija, u sve dane njegova života. Narod je izašao iz Jordana desetog dana prvoga mjeseca. Tada se utaborio u Gilgalu, istočno od Jerihona.
Izraelci se dakle utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu četrnaestoga dana u mjesecu, uvečer. A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. I mȁna je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mȁne, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske.
OTPJEV Jš 4, 22-25; Ps 114, 5
R. Izrael je po suhu prešao preko Jordana jer je Gospodin osušio pred vama vodu Jordana kao što je učinio i s Morem Crvenim * da bi svi narodi zemlje znali kako je moćna ruka Gospodnja.
O. Što ti je, more, da uzmičeš? Jordane, zašto natrag okrećeš? * Da bi svi narodi.
Iz Govorā svetog Efrema, đakona
(Govor 3, O svršetku i poticanju, 2. 4-5: Izd. Lamy 3, 216-222)
Gospodnje ravnanje svijetom slika je duhovnog svijeta
Dnevnim svjetlom svojeg znanja, Gospodine, odagnaj noćne tmine naše pameti, da bi naš um, obasjan, služio tebi u obnavljanju naše čistoće. Početak je djela za smrtnike započinjanje sunčeva toka. Ukrasi, Gospodine, u našim srcima trajanje onoga dana koji ne pozna zalaska. Udijeli nam da u svojoj osobi vidimo uskrsli život i neka naše pameti ništa ne skrene s uživanja u tebi. Stalnim našim teženjem k tebi utisni u nas, Gospodine, znak onoga dana koji ne počinje gibanjem i tokom Sunca.
Danomice te nastojimo obuhvatiti u tvojim otajstvima i primamo te u svoje tijelo. Učini da budemo dostojni iskusiti u sebi uskrsnuće koje nam je nada. S krsnom smo milosti sakrili u svoje tijelo tvoje blago. Neka se to blago poveća na stolu tvojih otajstava. Daj da se radujemo tvojoj milosti. U sebi, Gospodine, posjedujemo tvoju Uspomenu s tvog duhovnog stola. O da je i djelom posjedujemo u budućoj obnovi!
Po onoj duhovnoj ljepoti razumijemo koja li je naša ljepota. Nju i u samoj smrtnosti potiče tvoja besmrtna volja.
Tvoje raspeće, Spasitelju naš, bi svršetak tjelesnoga života; daj nam da raspnemo naš duh na sliku duhovnog života. Tvoje pak uskrsnuće, o Isuse, daje veličinu našem duhovnom čovjeku. Promatranje tvojih otajstava nek nam bude zrcalo za njegovo spoznavanje.
Tvoja božanska rasporedba, Spasitelju naš, slika je duhovnog svijeta. Daj da u njemu napredujemo kao duhovni ljudi.
Ne liši, Gospodine, našu pamet svog duhovnog očitovanja i ne povuci iz naših udova toplinu svoje ljupkosti. Smrtnost u našemu tijelu potajno izlijeva u nas raspadljivost. Neka rosa tvoje duhovne ljubavi ukloni iz našega srca smrtonosne učinke. Daj nam, Gospodine, da hitimo našemu gradu i da ga, poput Mojsija s vrha brda, posjedujemo po objavi.
OTPJEV Sir 47, 10. 11. 12
R. Iz sveg je srca slavio Gospodina i ljubio svoga Tvorca. * Pred žrtvenik je postavio glazbala da zvucima njihovim zasladi pjesmu.
O. Da proslave sveto ime Gospodnje, i svetište je Božje odzvanjalo već od zore. * Pred žrtvenik.
Gospodine, ulij nam u srce Svetoga Duha, koji je nadahnuo blaženoga đakona Efrema da opjeva tvoja otajstva i do smrti služi samo tebi. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.