Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Božanska stvori Trojica,
U koji Stvorac uskrsnuv
Otresimo se tromosti
I hitrije se dižimo,
Po riječi kralja proroka
Čuj, Bože, našu molitvu
I pruži svoju desnicu,
Od mrlja svih nas očisti,
Sve nas što sada pjevamo
U ove sate jutarnje,
Tvoj sveti dan započinjuć,
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Ili, po danu:
Zdravo, dane, danâ slavo,
Sretni dane uskrsnuća,
Svojom slavom, dane prvi!
Svjetlost jarka slijepim sinu,
Porobljen je pakô kleti,
Nebo, zemlja pomireni.
Kletva grijeha iskonskoga
Pritisla je zemlju cijelu,
Palom rodu Adamovu.
Sila Božja, Božja mudrost
Srdžbu smiri samilošću:
Sina svoga na svijet posla.
Paklu lance silne slomi,
Obnovi sve čovječanstvo:
U tor nosi na ramenu.
Nastaje mir po svem svijetu,
Savezi se svuda šire,
Nebo, zemlja, svemir cijeli.
S pjesmom skladnom nebesnikâ
Majka Crkva glas svoj spaja,
Hvala Bogu! Aleluja!
Smrt je danas pobijeđena.
Pobjedna nek pjesma ori:
Mir na zemlji neka vlada. Amen.
Ps 104 (103). Pohvala Bogu Stvoritelju
Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta (2 Kor 5, 17). I.
Ant. 1. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvom i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem, aleluja.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina! *
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom, *
svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator, *
na vodama sagradio dvorove svoje.
Od oblaka praviš kola svoja, *
na krilima vjetrova putuješ.
Vjetrove uzimaš za glasnike, *
a žarki oganj za slugu svojega.
Zemlju si stavio na stupove njene: *
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom, *
iznad bregova stajahu vode;
na tvoju se prijetnju povukoše, *
od tvoje grmljavine u bijeg nagnuše.
Bregovi se digoše, doline spustiše *
na mjesto koje si im odredio.
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, *
da opet ne pokriju zemlju.
Izvore svraćaš u potoke *
što žubore među brdima.
Oni poje sve živine poljske, *
divlji magarci žeđ gase u njima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske *
i pjevaju među granama.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvom i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem, aleluja.
II.
Ant. 2. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje, aleluja.
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, *
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Ti daješ te niče trava za stoku *
i bilje na korist čovjeku,
da izvede kruh iz zemlje *
i vino što razvedruje srce čovječje;
da od ulja lice zasja, *
i da kruh okrijepi srce čovjeku.
Stabla se Gospodnja napajaju hranom, *
cedri libanonski koje on zasadi.
Ondje se ptice gnijezde, *
u čempresu dom je rodin.
Visoki bregovi daju kozorogu, *
a pećine jazavcu sklonište.
Ti si stvorio mjesec da označuje vremena, *
i sunce znade kada ima zaći.
Kad razastreš tmine i noć se spusti, *
tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Lavići riču za plijenom *
i od Boga hranu traže.
Kad sunce ograne, nestaju *
i liježu na ležaje.
Tad čovjek izlazi na dnevni posao *
i na rad do večeri.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje, aleluja.
III.
Ant. 3. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, aleluja.
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! †
Sve si to mudro učinio: *
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Eno mora, velika i široka, †
u njemu vrve gmazovi bez broja, *
životinje male i velike.
Onud prolaze nemani, *
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
I sva ova bića željno čekaju *
da ih nahraniš na vrijeme.
Daješ li im, tada sabiru: *
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Sakriješ li lice svoje, od straha umiru; †
ako dah im oduzmeš, ugibaju, *
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, *
i tako obnavljaš lice zemlje.
Neka dovijeka traje slava Gospodnja: *
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
On pogleda zemlju, i ona se potrese, *
dotakne bregove, oni se zadime.
Pjevat ću Gospodinu dokle god živim, *
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Bilo mu milo pjevanje moje! *
Ja ću se radovati u Gospodinu.
Nek zločinci sa zemlje nestanu, †
i bezbožnika nek više ne bude!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
Slava Ocu.
Ant. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, aleluja.
Blago vašim očima što vide.I ušima što slušaju.
Iz Knjige Sirahove
46, 1-10
Pohvala Jošue i Kaleba
Junak u boju bijaše Jošua, sin Nunov, nasljednik Mojsijev u službi proročkoj, koji valjano zasluži svoje ime, i bî veliki izbavitelj izabranog naroda, osvetivši se drskim neprijateljima, i uspostavivši Izraela na baštini njegovoj. Kako li krasan bijaše kad bi digao ruku i mačem zamahnuo protiv gradova! Tko je ikad imao njegovu odlučnost. On je vodio bojeve Gospodnje. Nije li po njemu sunce zastalo, i od jednog dana postala dva? Jer je prizvao Boga Svevišnjega, u nevolji kada ga odasvud pritijesniše neprijatelji i usliša ga veliki Gospod i pusti krupnu i snažnu tuču. Bacio se na narod dušmanski, i protivnike pobio na Strmini: da bi poznali puci snagu njegova oružja i spoznali da je Gospod protivnik njihov.
I jer je vjerno išao za Svemogućim, i u dane Mojsijeve ljubav dokazao – on i Kaleb, sin Jefuneov, koji se opriješe kad se zbor pobunio, odvrativši narod od grijeha, i utišavši glasove pobune. Zato je i sačuvao samo ovu dvojicu, od šest stotina tisuća pješaka, da ih uvede u baštinu njihovu, u zemlju kojom teče med i mlijeko.
Još je Kalebu dao snagu, koja s njime do starosti ostade, te se mogao verati po visinama zemaljskim, koje su baština potomcima njegovim, neka bi spoznao sav Izrael da je dobro ići vjerno za Gospodinom.
OTPJEV Sir 46, 6. 4. 5
R. Prizvao je Svevišnjega u nevolji kada ga odasvud pritijesniše neprijatelji. * I usliša ga veliki Bog i pusti krupnu i snažnu tuču.
O. Tko je ikad imao njegovu odlučnost? Nije li po njemu sunce zastalo? * I usliša.
Početak Poslanice Rimljanima, svetog Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika
(Uvod 1, 1 – 2, 2)
Ne želim ugađati ljudima, nego Bogu
Ignacije, koji se zove i Teofor, Crkvi koja je postigla milosrđe od veličanstva Svevišnjega Oca i njegova jedinoga Sina Isusa Krista, ljubljenoj i prosvijetljenoj vjerom i ljubavlju po našemu Bogu Isusu Kristu, voljom onoga koji je htio sve što postoji; Crkvi koja predsjeda u Rimu, dostojnoj Boga, časnoj, dičnoj, hvalevrijednoj, djelotvornoj, čistoj u vjeri, onoj koja je na čelu svemu skupu okupljenom u ljubavi, kojoj je Krist zakon, a Otac joj daje ime. Pozdravljam je u imenu Isusa Krista, Očeva Sina. Svima onima koji su tijelom i duhom ujedinjeni u svakoj njegovoj naredbi i neodjeljivo ispunjeni Božjom milošću, očišćeni od svakog stranog premaza, želim u Isusu Kristu, našemu Bogu, nepomućenu radost.
Svojim molitvama postigao sam od Boga što sam osobito tražio da dobijem: da vidim vaša sveta lica. Okovan u Isusu Kristu, nadam se da ću vas pozdraviti, ako je Božja volja da budem dostojan stići na cilj. Započelo je naime dobro, ali bih želio postići milost da nesmetano primim svoju baštinu. Bojim se, međutim, da mi vaša ljubav to ne osujeti. Vama je lako učiniti ono što hoćete, a meni će biti teško doći do Boga ako me vi ne pustite s mirom.
Ne želim da budete obazrivi prema ljudima, nego prema Bogu, što i činite. Neću više imati takve prilike da nađem Boga, a ni vi, budete li šutjeli, ne možete potpisom potvrditi bolje djelo. Ako o meni budete šutjeli, bit ću Božja riječ, a ako se budete obazirali na moj tjelesni život, bit ću ponovno samo glas. Dopustite mi samo da budem žrtvovan Bogu, dok je još spremljen žrtvenik, pa da u koru, ujedinjeni u ljubavi, pjevate Bogu u Isusu Kristu što je biskupa Sirije našao vrijednim da ga dovede s istoka na zapad. Lijepo je da zađem sa svjetskog obzorja k Bogu, da u njemu i izađem.
OTPJEV Fil 1, 21; Gal 6, 14
R. Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak. * A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina moga Isusa Krista.
O. Po njemu je meni svijet raspet i ja svijetu. * A ja.
Tebe Boga hvalimo
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Bože, sve što je dobro od tebe dolazi. Udijeli nam dar svoga Duha, da mislimo što je pravo i to u djelo provedemo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.