9. nedjelja kroz godinu – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 1. Dva puta

Blaženi oni koji, u križ se uzdajući, siđoše u vodu (Pisac iz 2. st.).

Ant. 1. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, †
ne staje na putu grešničkom *
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u Zakonu Gospodnjemu, *
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno

pokraj vódâ tekućica *
što u svoje vrijeme plod donosi;

lišće mu nikad ne vene, *
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! *
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.

Stoga se opaki neće održati na sudu, *
ni grešnici u zajednici pravednih.

Jer Gospodin zna put pravednih, *
a propast će put opakih.

Slava Ocu.

Ant. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.

Ps 2. Mesija – kralj i pobjednik

Rote se na svetoga Slugu tvoga Isusa, kog pomaza (Dj 4, 27).

Ant. 2. Kralja svog postavih nad Sionom.

Zašto se bune narodi, *
zašto puci ludosti snuju?

Ustaju kraljevi zemaljski, †
knezovi se ròtē protiv Gospodina *
i Pomazanika njegova:

»Skršimo okove njihove *
i jaram njihov zbacimo!«

Smije se onaj što na nebu stoluje, *
Gospod im se podruguje.

Tad im veli u svom gnjevu, *
žestinom ih on zbunjuje:

»Tȁ ja kralja svog postavih *
nad Sionom, svojom svetom gorom.«

Obznanjujem odluku Gospodnju: †
Gospodin mi reče: *
»Ti si sin moj, danas te rodih.

Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, *
i u posjed krajeve zemaljske.

Vladat ćeš njima palicom gvozdenom, *
i razbit ih kao sud lončarski.«

Opametite se sada, vi kraljevi, *
urazumite se, suci zemaljski.

Služite Gospodinu sa strahom, *
s trepetom se pokorite njemu,

da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, *
kad uskoro plane srdžba njegova.
Blago svima * koji se njemu utječu!

Slava Ocu.

Ant. Kralja svog postavih nad Sionom.

Ps 3. Gospodin je štit moj

Isus usnu i probudi se iza sna smrti, jer Gospodin bijaše zaklon njegov (Sv. Irenej).

Ant. 3. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.

Gospodine, koliko je tlačitelja mojih, *
koliki se podižu na me!

Mnogi su što o meni zbore: *
»Nema mu spasenja u Bogu!«

Ti si ipak štit moj, Gospodine; *
slavo moja, ti mi glavu podižeš.

Iza sveg glasa Gospodinu zavapih, *
i on me usliša sa svete gore svoje.

Sad mogu leć i usnuti, *
i onda se probudit, jer me Gospodin drži.

Ne bojim se tisuća ljudi *
što me opsjedaju dušmanski.

Ustani, Gospodine! *
Spasi me, o Bože moj!

Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, *
opakima zube razbijaš.

U Gospodinu je spasenje: *
na tvom narodu tvoj je blagoslov!

Slava Ocu.

Ant. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.

Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama!U svakoj se mudrosti uzajamno poučavajte.

Iz Knjige o Jobu

28, 1-28

Jedino je Bog mudar

Reče Job: Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava. Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudače rastaljene bakar. Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvećih dubina za kamenom u mraku zakopanim. Čeljad iz tuđine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuć se, daleko od ljudi. Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče kao od vatre sve je razrovano.

Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima. Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža. Zvijeri divlje njima nisu kročile, niti je kada lav njima prošao. Ali na kamen diže čovjek ruku, te iz korijena prevraća planine. U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža. Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.

Ali, otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.

Bezdan govori: »U meni je nema!« a more: »Ne nalazi se kod mene!« Zlatom se čistim kupiti ne može ni cijenu njenu srebrom odmjeriti; ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom. Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit se daje za sud od suha zlata. Čemu spominjat prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje. Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.

Ali, otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim. Propast paklena i Smrt izjavljuju: »Za slavu njenu mi smo samo čuli.« Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi. Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim. Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti, kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove, tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao. A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji – eto što je mudrost; »Zla se kloni« – to ti je razumnost.

OTPJEV 1 Kor 2, 7; 1, 30

R. Navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu sakrivenu. * Mudrost koju Bog predodredi prije vjekova za slavu našu.

O. Vi ste u Kristu Isusu, koji nam posta mudrost od Boga. * Mudrost.

Iz Ispovijestî svetog Augustina, biskupa

(Knj. 1, 1-2, 2. 5, 5)

Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi

Velik si, Gospodine, i hvale dostojan veoma; velika je tvoja snaga, i mudrosti tvojoj nema mjere.

I hvaliti te želi čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja, čovjek koji svuda sa sobom nosi svoju smrtnost, koji nosi sa sobom svjedočanstvo svoga grijeha i svjedočanstvo da se oholima protiviš. Pa ipak te želi hvaliti čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja. Ti ga potičeš da traži radost hvaleći tebe, jer si nas stvorio usmjerivši nas prema sebi, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.

Daj mi, Gospodine, da znam i razumijem da li te prije treba zazivati ili hvaliti, da li prije poznavati ili zazivati. Ali tko će te zazivati a da ne zna za te? Mogao bi nešto drugo mjesto tebe zazivati u neznanju. Ili možda te zazivamo da te upoznamo? Ali kako će zazivati onoga u koga ne povjerovaše? Ili kako će povjerovati bez propovjednika?

I hvalit će Gospodina oni koji ga traže. Jer koji ga traže, naći će ga, a koji ga nađu, hvalit će ga.

Daj da te tražim, Gospodine, zazivajući te, i da te zazivam vjerujući u te: propovijedali su nam, naime, o tebi. Zaziva te, Gospodine, vjera moja koju si mi dao, koju si mi udahnuo po čovještvu Sina svoga, po službi propovjednika svoga.

Ali kako ću zazivati Boga svoga, Boga i Gospodara svoga? Zazivat ću ga u sebe kad ga budem zazivao. A gdje je mjesto u meni kamo može doći Bog moj? Kamo može doći Bog u mene, Bog koji stvori nebo i zemlju? Ima li, Gospodine Bože moj, nešto u meni što može obuhvatiti tebe? Ili zar te obuhvaćaju nebo i zemlja, koje si stvorio i gdje si i mene stvorio? Ili te možda obuhvaća sve što god postoji zato što bez tebe ne bi bilo ničega što god postoji?

Budući dakle da i ja postojim, zašto tražim da dođeš u mene, u mene koji ne bih postojao da nisi ti u meni? Ta nisam ja još u podzemnom carstvu, a ipak si ti i ondje: jer ako i u Podzemlje siđem, ondje si. Ne bi me dakle bilo, Bože moj, ne bi me uopće bilo da ti nisi u meni. Ili me možda ne bi bilo da ja nisam u tebi, iz kojega je sve, po kojemu je sve, u kojemu je sve? I tako je, Gospodine, i tako! Kamo da te zazivam, kad sam u tebi? Ili odakle bi došao u mene? Kamo da uzmaknem izvan neba i zemlje, da odande dođe u mene Bog moj koji je rekao: Nebo i zemlju ja ispunjam?

Tko će mi dati da se smirim u tebi? Tko će mi dati da dođeš u moje srce i da ga opojiš, pa da zaboravim svoja zla i zagrlim jedino dobro svoje, tebe?

Što si ti meni? Smiluj mi se da mogu govoriti. A što sam tebi ja te mi zapovijedaš da te ljubim, i srdiš se na me ako toga ne činim i prijetiš mi strašnim nevoljama? A zar je mala nevolja već to ako te ne ljubim? Jao meni! Reci mi po milosrđu svome, Gospodine Bože moj, što si ti meni. Kaži duši mojoj: Spasenje tvoje ja sam. Tako reci da čujem. Evo, uši srca moga pred tobom su, Gospodine; otvori ih i kaži duši mojoj: Spasenje tvoje ja sam. Hrlit ću za tim glasom i uhvatit ću te. Nemoj skrivati lica svoga od mene: hoću i umrijeti, da ne umrem pa da ga gledam.

OTPJEV Ps 73, 25-26; 35, 3

R. Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji. Malaksalo mi je tijelo i srce. * Okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!

O. Reci mojoj duši: Ja sam tvoje spasenje. * Okrilje.

Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Tvoj se promisao, Gospodine, u odlukama ne vara: ukloni što nam je štetno, udijeli što pomaže za vremeniti i vječni život. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.