Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što upravljaš vasionom
I jesi jedan jedini
Čuj pjesme nam i vapaj naš
I milostiv usliši nas,
Od skvrnâ srce čisti nam
Sve želje zle i sav nam gnjev
Sažezi svetim plamenom,
Da ginu ružne požude,
Daj svima koji noćni mir
Sad prekidamo pjevanjem
Zadobiti izobilje
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Ti, Očev Sine, odvijeka
Ko od Boga Bog ishodiš
U povijest našu ulaziš.
Ti željo naša najviša,
Ti srećo naša, radosti,
Milina sva nam u tebi!
O Gospodaru, Oče svet,
Sa Rođenim od Djevice
I primi sve nas u svoj dom.
Spomeni se, o Trojice,
Dobrote svoje sjeti se:
U krvi opran Kristovoj.
Jedinstvo, Trojstvo stvori nas,
A spasi ljubav Kristova:
Nek spasenju privede nas.
Udijeli, Trojstvo blaženo.
Podari, Bože jedini,
Donese plod obilati. Amen.
Ps 50 (49). Za bogoslužje u duhu i istini
Nisam došao dokinuti Zakon nego dopuniti (usp. Mt 5, 17). I.
Ant. 1. Gospodin zove nebesa odozgo i zemlju da sudi svome narodu.
Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju *
od izlaza sunčeva do zalaza.
Sa Siona predivnog Bog zablista: *
Bog naš dolazi i ne šuti.
Pred njim ide oganj što proždire, *
oko njega silna bjesni oluja.
On zove nebesa odozgo i zemlju *
da sudi narodu svojemu:
»Saberite mi sve pobožnike *
koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!«
Nebesa objavljuju pravednost njegovu: *
on je Bog sudac!
Slava Ocu.
Ant. Gospodin zove nebesa odozgo i zemlju da sudi svome narodu.
II.
Ant. 2. Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te.
»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, †
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: *
ja, Bog – Bog tvoj!
Ne korim te zbog žrtava tvojih – *
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
Neću od doma tvog uzeti junca, *
ni jaraca iz tvojih torova:
tȁ moje su sve životinje šumske, *
tisuće zvjeradi u gorama mojim.
Znam sve ptice nebeske, *
moje je sve što se miče u poljima.
Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, *
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
Zar da ja jedem meso bikova *
ili da pijem krv jaraca?
Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, *
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
I zazovi me u dan tjeskobe: *
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«
Slava Ocu.
Ant. Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te.
III.
Ant. 3. Žrtva me zahvalna pravo štuje, veli Gospodin.
A grešniku Bog progovara: †
»Što nabrajaš naredbe moje, *
što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija, *
te riječi moje za leđa bacaš?
Kad tata vidiš, s njime se bratimiš *
i družiš se s preljubnicima.
Svoja si usta predao pakosti, *
a jezik ti plete prijevare.
U društvu na brata govoriš *
i kaljaš sina matere svoje.
Sve si to učinio, a ja da šutim? †
Zar misliš da sam ja tebi sličan? *
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«
Shvatite ovo, svi vi koji Boga zaboraviste, *
da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neće.
Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: †
i onomu koji hodi stazama pravim – *
njemu ću pokazati spasenje svoje.
Slava Ocu.
Ant. Žrtva me zahvalna pravo štuje, veli Gospodin.
Iz Knjige o Jobu
13, 13 – 14, 6
Job se poziva na Božji sud
Job odgovori svojim prijateljima: Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago. Zar da meso svoje sâm kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem? On me ubit može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam. I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti.
Pažljivo mi riječi poslušajte, nek vam prodre u uši besjeda. Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren. Tko se sa mnom hoće parničiti? – Umuknut ću potom te izdahnut.
Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam: digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me. Tada me pitaj, a ja ću odgovarat; ili ja da pitam, ti da odgovaraš. Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu. Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja? Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu? O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti, koji si mi noge u klade sapeo, i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ! Život mi se ko trulo drvo raspada, ko haljina što je moljci izjedaju!
Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja. Ko cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć. Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš? Tko će čisto izvuć iz nečista? Nitko!
Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprelaznu, skini s njega pogled da počinut može, poput najamnika da svoj dan uživa.
OTPJEV Usp. Job 13, 20. 21; usp. Jr 10, 24
R. Ne daj, Gospodine, da se od tvog lica skrivam i digni s mene svoju tešku ruku, * i užasom svojim ne straši me.
O. Kazni me, Gospodine, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš. * I užasom.
Iz Raspravā svetoga Zenona, biskupa Verone
(Raspr. 15, 2: PL 11, 441-443)
Job – pralik Krista
Draga braćo, koliko možemo shvatiti, Job je pralik Krista. Tu nam istinu potvrđuje sama usporedba. Bog naziva Joba pravednikom. Krist je pravednost iz čijeg će izvora uživati svi koji su blaženi; a o njemu je rečeno: Izići će vam sunce pravde. Job je nazvan istinitim. A sama istina, Gospodin, u Evanđelju kaže: Ja sam put i istina.
Job je bio bogat. A što je bogatije od Gospodina jer njemu pripadaju svi bogati sluge, njegov je sav krug zemaljski, njegova je sva priroda, kako to lijepo kaže preblaženi David: Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive. Đavao je tri puta kušao Joba. Slično, kako nas evanđelista izvještava, đavao je tri puta pokušao napastovati Gospodina. Job je izgubio sve blago koje je imao. I Gospodin je iz ljubavi prema nama zanemario svoja nebeska dobra i postao siromašnim da nas učini bogatima. Zlokobni je đavao poubijao Jobove sinove. I Gospodnje proročke sinove ludi farizejski narod ubija. Job je bio sav u čirevima. I Gospodin uzevši tijelo čitavog ljudskog roda bio je okaljan ljagom grijeha.
Joba je njegova žena poticala da griješi. I Gospodina je sinagoga silila da ide za pokvarenošću starješina. Prijatelji su Joba prezreli. I Gospodina su napadali njegovi svećenici, njegovi štovatelji. Job je sjedio u gnoju punom crvi. I Gospodin se kretao u pravom izmetu, u blatu ovoga svijeta među zločincima i požudnicima koji su pravi crvi.
Job je ponovno zadobio zdravlje i vraćeno mu je sve blago. Gospodin uskrsnuvši nije onima koji u njega vjeruju vratio samo zdravlje već i besmrtnost i postao je gospodarem svekolike vasione, kao što je i sam zasvjedočio: Sve mi je predao moj Otac. Job je kasnije imao i druge sinove. I sam je Gospodin nakon proroka sebi sazdao svete apostole. Job je blažen počinuo u miru. I Gospodin ostaje blagoslovljen od vijeka do vijeka i u sve vijeke vjekova.
OTPJEV Heb 12, 1-2; 2 Kor 6, 4-5
R. Postojano trčimo u borbu koja je pred nama! * Uprimo pogled u Početnika i dovršitelja vjere – u Isusa.
O. U svemu se iskazujmo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnici. * Uprimo.
Gospodine, ravnaj tijekom svjetskih zbivanja: da živimo u miru te radosno i slobodno tebi služimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.