Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Kriste, Svjetlo istinito,
Radost svijeta i milina!
Krvlju čistom, životvornom.
Vjerom živom nas obdari,
Jačaj nadu, pouzdanje,
Dobrotvornost ti podupri.
Đavla kletog od nas goni,
Dušmansku mu silu slomi,
Tijelo naše hram mu budi!
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Nebom, zemljom, vasionom. Amen.
Ps 103 (102). Pjesan Božjem milosrđu
Darom premilosrdnog srca Boga našega pohodi nas Mlado Sunce s visine (usp. Lk 1, 78). I.
Ant. 1. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i ne zaboravi dobročinstava njegovih:
on ti otpušta sve grijehe tvoje, *
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život, *
kruni te dobrotom i nježnošću;
život ti ispunja dobrima, *
ko orlu ti se mladost obnavlja.
Gospodin čini pravedna djela *
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje, *
sinovima Izraelovim djela svoja.
Slava Ocu.
Ant. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.
II.
Ant. 2. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
Milosrdan je i milostiv Gospodin, *
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena *
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim *
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom, *
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada, *
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema sinovima, *
tako je Gospodin nježan prema onima
što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani, *
spominje se da smo prašina.
Dani su čovjekovi kao sijeno, *
cvate ko cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, *
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Slava Ocu.
Ant. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
III.
Ant. 3. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.
Al’ ljubav Gospodnja vječna je nad onima
što ga se boje, *
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju *
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje, *
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi, †
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, *
poslušni riječi njegovoj!
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove, *
sluge njegove koje činite volju njegovu!
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova, †
na svakome mjestu vlasti njegove: *
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
Slava Ocu.
Ant. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.
Iz Knjige o Jobu
7, 1-21
Job u životnoj nevolji prizivlje Boga
Job odgovori: Nije l’ vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l’ dane poput najamnika? Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka, mjeseci jada tako me zapadoše, i noći su mučne meni dosuđene. Liježuć mislim svagda: »Kada ću ustati?« a dižuć se: »Kada večer dočekati!« I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
Pȕt moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se. Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. Spomeni se: život moj je samo lahor, i oči mi neće više vidjet sreće! Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.
Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siđe, više ne izlazi. Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.
Ustima ja svojim stoga branit neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.
Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio? Kažem li: »Na logu ću se smirit, ležaj će mi olakšati muke«, snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim. Kamo sreće da mi se zadavit! Smrt mi je od patnja mojih draža.
Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji! Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao, i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš? Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene, i dati mi barem pljuvačku progutat?
Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si ko metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao? Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći, i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al’ me biti neće.
OTPJEV Job 7, 5. 7. 6
R. Pȕt moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se. * Spomeni me se, Gospodine, jer život mi je samo lahor.
O. Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. * Spomeni.
Iz Govorā svetog Augustina, biskupa
(Govor 171, 1-3. 5: PL 38, 933-935)
Veselite se vazda u Gospodinu
Istina, Apostol je naredio da se veselimo, ali u Gospodinu, a ne u svijetu. Pismo kaže: Tko god bude htio da je prijatelj ovoga svijeta, bit će držan za Božjeg neprijatelja. Kao što čovjek ne može služiti dvojici gospodara, tako se nitko ne može veseliti i u svijetu i u Gospodinu.
Neka dakle pobjeđuje radost u Gospodinu, dok ne dođe kraj radovanja u svijetu. Neka se stalno povećava radost u Gospodinu, a radost u svijetu neka uvijek postaje sve manja dok joj ne dođe kraj. To nije rečeno zato što se ne bismo smjeli radovati dok smo još u ovome svijetu, već zato da se radujemo u Gospodinu makar još bili u ovome svijetu.
Ali netko će reći: Ja sam u svijetu, dakle ako se radujem, radujem se ondje gdje jesam. Što ćemo na to? Zar zato što si u svijetu, nisi u Gospodinu? Počuj istog Apostola kad govori Atenjanima, te kaže o Bogu i Gospodinu, našemu Stvoritelju: U njemu živimo, mičemo se i jesmo. Onaj koji je posvuda, gdje ne bi bio? Zar nas nije poticao na to? Gospodin je blizu, ne budite zabrinuti.
Veličajno je to: uzašao je nad sva nebesa i bliz je onima koji borave na zemlji. Tko je taj daleki i blizi ako ne onaj koji je iz milosrđa postao nama bliz?
Onaj čovjek koji je ležao na putu, ostavljen od razbojnika napola živ, na koga se prolazeći nisu obazreli ni svećenik ni levit, a prišao mu Samarijanac na prolazu da se za nj pobrine i pritekne mu u pomoć – taj je čovjek cijeli ljudski rod. Budući da je besmrtni i pravedni bio daleko od nas, jer smo smrtni i grešnici, sišao je k nama da bi taj daleki postao nama bliz.
Nije nam učinio po našim grijesima. Mi smo naime sinovi. Kako to dokazati? Za nas je umro Jedini, da ne bi ostao jedan. Nije htio da bude jedan, on koji je umro jedan. Jedini Božji Sin učinio je mnoge sinovima Božjim. Svojom je krvlju kupio braću za se: vrijednima nas učinio odbačeni, otkupio nas prodani, počastio nas onaj kojemu je nanesena nepravda, oživio nas ubijeni.
Stoga, braćo, radujte se u Gospodinu, a ne u svijetu, to jest radujte se u istini, a ne u bezakonju; radujte se u nadi vječnosti, a ne cvijetu ispraznosti! Tako se radujte! Gdje god i dokle god bili ovdje, Gospodin je blizu, ne budite zabrinuti.
OTPJEV 2 Kor 13, 11; Rim 15, 13
R. Braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte, * i Bog ljubavi i mira bit će s vama!
O. A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri. * I Bog.
Bože, ti svoje vjerne sluge neprestano uzdižeš na svetačku slavu. Udijeli milostivo da i nas zahvati oganj Duha Svetoga što je čudesno prožimao srce svetog Filipa! Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.