Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
O Trojice jedinstvena,
I usrdno te molimo.
Mi vjerujemo dušom svom
U Boga Oca Svevišnjeg,
I Duha, njihov poljubac.
O Istino, o Ljubavi,
O Svrho, Srećo, Blaženstvo,
I ljubiti i postići.
Početak i Svršetak si,
Ti vrelo sveg si stvorenja,
Ti nada svima sigurna.
Moć tvoja svemu kadra je,
Ti jedin svima dostaješ,
Ti zaufanih nagrada.
O Trojice preblažena,
O Oče, Sine, Duše svet,
Priteci svima u pomoć. Amen.
Ps 50 (49). Za bogoslužje u duhu i istini
Nisam došao dokinuti Zakon, nego dopuniti (usp. Mt 5, 17).
I.
Ant. 1. Bog naš dolazi i ne šuti.
Bog nad bogovima, Gospodin,
govori i zove zemlju *
od izlaza sunčeva do zalaza.
Sa Siona predivnog Bog zablista: *
Bog naš dolazi i ne šuti.
Pred njim ide oganj što proždire, *
oko njega silna bjesni oluja.
On zove nebesa odozgo i zemlju *
da sudi narodu svojemu:
»Saberite mi sve pobožnike *
koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!«
Nebesa objavljuju pravednost njegovu: *
on je Bog sudac!
Slava Ocu.
Ant. Bog naš dolazi i ne šuti.
II.
Ant. 2. Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu.
»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, †
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: *
ja, Bog – Bog tvoj!
Ne korim te zbog žrtava tvojih – *
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
Neću od doma tvog uzet junca, *
ni jaraca iz tvojih torova:
tȁ moje su sve životinje šumske, *
tisuće zvjeradi u gorama mojim.
Znam sve ptice nebeske, *
moje je sve što se miče u poljima.
Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, *
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
Zar da ja jedem meso bikova *
ili da pijem krv jaraca?
Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, *
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
I zazovi me u dan tjeskobe: *
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«
Slava Ocu.
Ant. Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu.
III.
Ant. 3. Milosrđe mi je milo, a ne žrtva; poznavanje Boga, ne paljenice.
A grešniku Bog progovara: †
»Što nabrajaš naredbe moje, *
što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija, *
te riječi moje za leđa bacaš?
Kad tata vidiš, s njime se bratimiš *
i družiš se s preljubnicima.
Svoja si usta predao pakosti, *
a jezik ti plete prijevare.
U društvu na brata govoriš *
i kaljaš sina matere svoje.
Sve si to učinio, a ja da šutim? †
Zar misliš da sam ja tebi sličan? *
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«
Shvatite ovo, svi vi koji Boga zaboraviste, *
da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neće.
Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: †
i onomu koji hodi stazama pravim – *
njemu ću pokazati spasenje svoje.
Slava Ocu.
Ant. Milosrđe mi je milo, a ne žrtva; poznavanje Boga, ne paljenice.
Slušaj, narode moj, ja ću govoriti.Bog – Bog tvoj ja sam.
Iz Knjige Propovjednika
2, 1-3. 12-26
Ispraznost požude i ljudske mudrosti
Tad rekoh u srcu svom: »Daj da okušam užitak, i vidim što naslada pruža« – ali gle: i to je ispraznost! O smijehu rekoh: »Ludost je«; o užitku: »Čemu valja?« Odlučih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrećava li ljude ono što pod nebesima čine za izbrojenih dana svojega života.
Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, čini kraljev nasljednik? Ono što već učinjeno. I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame.
Mudracu su oči u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali također znam da obojicu stiže ista kob. Zato rekoh u sebi: »Kakva je sudbina luđaku, takva je i meni. Čemu onda žudjeti za mudrošću?« I rekoh u srcu: »I to je ispraznost!« Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu će poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik. Omrznuh život, jer mi se učini mučnim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja.
Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku. Tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Pa ipak, on će biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost. I stao sam srcem očajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem. Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.
Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke. Jer tko bi mogao jesti, tko li zadovoljan biti, osim po njemu. Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
OTPJEV Prop 2, 26; 1 Tim 6, 10
R. Mudrost, spoznaju, radost Bog daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabira i skuplja. * I to je ispraznost i pusta tlapnja.
O. Pohlepa za novcem izvor je svih zala. Budući da su joj se neki predali, probili su sami sebe mnogim teškim mukama.* I to je.
Iz Homilija o Propovjedniku, svetoga Grgura Niškoga, biskupa
(Hom. 5: PG 44; 683-686)
Mudracu su oči u glavi
Blažena duša koja je podigla svoje oči u glavu, tj. u Krista, kako to tumači Pavao, jer tim posjeduje oštrinu vida. Ta ima oči ondje gdje nema tmine zla. Veliki sveti Pavao imao je oči u glavi kao što ih imaju i drugi koji su veliki kao i on, svi naime koji u Kristu žive, kreću se i opstoje.
Nemoguće je da je netko na svjetlosti pa da vidi tamu. Isto tako nemoguće je da netko upire oči u ispraznost, ako ih ima u Kristu. Glava je počelo svega. Tko, dakle, ima oči u glavi, taj ima oči u svakoj kreposti, istini, pravdi, u neraspadljivosti i svakom dobru. A Krist je savršena krepost u svakom pogledu. Oči su mudraca u glavi, a bezumnik luta u tami. Tko ne stavlja svoju svijeću na svijećnjak, nego je meće pod krevet, taj svjetlost pretvara u tamu.
Kako ih je mnogo koji drukčije rade! Oni se bore za ono što je gore, i oči su uprli baš u ono o čemu treba razmišljati, pa ipak sebe smatraju slijepima i beskorisnima. Tako se hvali sveti Pavao da je lud radi Krista. Njegova se razboritost i mudrost nije bavila onim što nas ovdje zaokuplja. Zato kad kaže: Mi smo ludi radi Krista, kao da govori: »Mi smo slijepi za ono što je dolje, što pripada ovome životu, pa upiremo pogled prema gore, imamo oči u glavi«. Radi toga nije imao ni krova ni stola, bio je siromašan, lutalac, gol, gladan i žedan.
Tko ga ne bi smatrao bijednikom videći ga u lancima, u teškim patnjama, i nakon brodoloma u morskim valovima, i kako ga vezana okolo vode? Ipak, iako je takav izgledao, nije odvratio svoje oči, nego ih je uvijek imao u glavi, pa kaže: Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Zar nevolja, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibelj ili mač? Tko će moje oči izvaditi iz glave i prenijeti ih na ono što se gazi?«
I nas potiče da tako radimo kad nam zapovijeda da tražimo ono što je gore. To je isto kao da nam kaže da »imamo oči u glavi«.
OTPJEV Ps 123, 2; Iv 8, 12
R. Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara, * tako su oči naše uprte u Gospodina Boga našega.
O. Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života. * Tako su.
Svemogući Bože, daj da budno osluškujemo poticaje tvoga Duha: da ti čujemo glas te ga riječju i životom slijedimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.