Duhovi — Pedesetnica – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 104 (103)

I.

Ant. 1. Duh puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide, aleluja.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina! *
Gospodine, Bože moj, silno si velik!

Odjeven veličanstvom i ljepotom, *
svjetlošću ogrnut kao plaštem!

Nebo si razapeo kao šator, *
na vodama sagradio dvorove svoje.

Od oblaka praviš kola svoja, *
na krilima vjetrova putuješ.

Vjetrove uzimaš za glasnike, *
a žarki oganj za slugu svojega.

Zemlju si stavio na stupove njene: *
neće se poljuljati u vijeke vjekova,

pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom, *
iznad bregova stajahu vode;

na tvoju se prijetnju povukoše, *
od tvoje grmljavine u bijeg nagnuše.

Bregovi se digoše, doline spustiše *
na mjesto koje si im odredio.

Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, *
da opet ne pokriju zemlju.

Izvore svraćaš u potoke *
što žubore među brdima.

Oni poje sve živine poljske, *
divlji magarci žeđ gase u njima.

Uz njih se gnijezde ptice nebeske *
i pjevaju među granama.

Slava Ocu.

Ant. Duh puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide, aleluja.

Ant. 2. I eto iznenada šûma s neba, kao da se digne silan vjetar, aleluja.

II.

Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, *
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.

Ti daješ te niče trava za stoku *
i bilje na korist čovjeku,

da izvede kruh iz zemlje *
i vino što razvedruje srce čovječje;

da od ulja lice zasja *
i da kruh okrijepi srce čovjeku.

Stabla se Gospodnja napajaju hranom, *
cedri libanonski koje on zasadi.

Ondje se ptice gnijezde, *
u čempresu dom je rodin.

Visoki bregovi daju kozorogu, *
a pećine jazavcu sklonište.

Ti si stvorio mjesec da označuje vremena, *
i sunce znade kada ima zaći.

Kad razastreš tmine i noć se spusti, *
tad se šuljaju u njoj životinje šumske.

Lavići riču za plijenom *
i od Boga hranu traže.

Kad sunce ograne, nestaju *
i liježu na ležaje.

Tad čovjek izlazi na dnevni posao *
i na rad do večeri.

Slava Ocu.

Ant. I eto iznenada šûma s neba, kao da se digne silan vjetar, aleluja.

Ant. 3. Pošalji Duha svoga, i stvorit će se, i obnovit ćeš lice zemlje, aleluja.

III.

Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! †
Sve si to mudro učinio: *
puna je zemlja stvorenja tvojih.

Eno mora, velika i široka, †
u njemu vrve gmazovi bez broja, *
životinje male i velike.

Onud prolaze nemani, *
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

I sva ova bića željno čekaju *
da ih nahraniš na vrijeme.

Daješ li im, tada sabiru: *
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

Sakriješ li lice svoje, od straha umiru, †
ako dah im oduzmeš, ugibaju, *
i opet se u prah vraćaju.

Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, *
i tako obnavljaš lice zemlje.

Neka dovijeka traje slava Gospodnja: *
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!

On pogleda zemlju, i ona se potrese, *
dotakne bregove, oni se zadime.

Pjevat ću Gospodinu dokle god živim, *
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.

Bilo mu milo pjevanje moje! *
Ja ću se radovati Gospodinu.

Nek zločinci sa zemlje nestanu, †
i bezbožnika nek više ne bude!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!

Slava Ocu.

Ant. Pošalji Duha svoga, i stvorit će se, i obnovit ćeš lice zemlje, aleluja.

Duh Gospodnji ispunja svemir, aleluja.I on, koji drži sve, zna i sve što se govori, aleluja.

Iz Poslanice Rimljanima blaženoga Pavla, apostola

8, 5-27

Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji

Braćo, oni koji žive po tijelu, téžē za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. Jer, težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.

A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! Jer, ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.

Svi koje vodi Duh Božji, sinovi su Božji. Tȁ ne primiste duha robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojemu kličemo: »Abba! Oče!« Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je, uistinu, podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer, znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi, koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo, iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. Tȁ u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer, što tko gleda, kako da se tomu i nada? Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo.

Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista, ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca, zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.

OTPJEV Gal 4, 6; 3, 26; 2 Tim 1, 7

R. Budući da ste sinovi Božji po vjeri, u Kristu Isusu, * odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: Abba! Oče! Aleluja.

O. Nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. * Odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: Abba! Oče! Aleluja.

Iz Rasprave protiv krivovjerja, svetoga Ireneja, biskupa

(Knj. 3, 17, 1-3; SC 34, 302-306)

Poslanje Duha Svetoga

Kad je Gospodin Isus dao svojim učenicima vlast da preporađaju ljude, rekao im je: Idite i naučavajte sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Bog je obećao po prorocima da će izliti Duha Svetoga na svoje sluge i službenice da bi mogli vršiti proročku službu. Zato je i sišao na Sina Božjega kad je postao čovjekom. Po njemu se nastanio u ljudskom rodu, i počiva u ljudima i prebiva u Božjem stvoru. Duh Sveti u ljudima vrši Božju volju i preobražava ih od stare grešnosti u novi život po Kristu.

Sveti Luka izvješćuje kako je taj Duh poslije Kristova uzašašća, zapravo na blagdan Duhova, sišao na učenike. On ima vlast da sve narode uvede u život i da započne novi zavjet. Duh je ujedinio različite narode da bi svi jezici složno slavili Boga. On je prikazao Bogu Ocu prvine svih naroda.

Stoga je Gospodin obećao poslati Zagovornika (Tješitelja) koji će nas privesti k Ocu. Kao što se od brašna bez vode ne može umijesiti tijesto, ni pripraviti jedan kruh, tako ni od nas mnogih ne može postati jedno tijelo u Kristu Isusu bez nebeske vode. Kao što suha zemlja bez vlage ne može donijeti roda, tako ni mi koji smo bili kao suho drvo nikada nećemo bez nebeske kiše donijeti prave plodove.

Tjelesa su se naša ujedinila po onom pranju koje daje neraspadljivost, to jest po sv. krštenju, a Duh Sveti ujedinjuje naše duše. Duh je Božji sišao na Gospodina Isusa, i to Duh mudrosti i razuma, Duh savjeta i jakosti, Duh znanja i pobožnosti i Duh straha Božjega. Krist ga onda predaje svojoj Crkvi šaljući ga kao Zagovornika na svu zemlju, gdje je po Gospodinovoj riječi đavao pao kao munja. Zato nam je potrebna Božja rosa da se ne zapalimo i da ne ostanemo besplodni. Gdje imamo tužitelja, tu imamo i Zagovornika. Gospodin je Isus predao Duhu Svetom čovjeka koji je upao među razbojnike. On mu se smilovao i zavio mu rane te dao dva denara da po Duhu dobije sliku i natpis i Oca i Sina. Dužni smo stoga raditi s povjerenim denarom i ponovno ga predati Gospodinu zajedno s dobitkom.

OTPJEV Dj 2, 1-2

R. Kad je došao dan Pedesetnice, svi bijahu zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šúma s neba, * kao kad se digne silan vjetar i ispuni svu kuću, aleluja.

O. Dok su dakle učenici bili zajedno sabrani, na njih dođe iznenada šum s neba. * Kao kad se digne.

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Bože, ti otajstvom današnje svetkovine posvećuješ u svakom plemenu i narodu cijelu Crkvu. Izlij na sav svijet darove svoga Duha: što si svojom dobrotom učinio na počecima Crkve, to i danas izvrši u srcu svojih vjernika. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.