Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Otkupitelju vjernika,
Što smrt na križu pogubi
I beskrajno se proslavi.
Da svijetom vladat započneš,
Gospodujuć po ovlasti
Ne čovječjoj, već Očevoj.
Nebeski, zemni, podzemni,
Podložiše i ponizno
Pokloniše se pred tobom.
Gdje kob se ljudska okreće:
Gle, grešnom tijelu dođe spas
Po tijelu BogaČovjeka.
I plaćom našom na nebu,
Ti, koji svijetom upravljaš,
Od svjetskih slasti miliji!
Oprosti nam opačine
I u vis k sebi srca nam
Povuci višnjom milosti.
Ko sudac javiš iznenad,
Oprostit jad ćeš zaslužen,
Povratit vijenac izgubljen.
Koj povrati se u nebo,
Sa Ocem, s Duhom preblagim
U vječne vijeke vjekova. Amen.
Ps 68 (67)
I.
Ant. 1. Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide nad oblacima, aleluja.
Bog nek ustane! Razbježali se
dušmani njegovi! *
Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! †
Kako se vosak topi pred ognjem, *
nek nestane grešnika pred licem Božjim!
A pravedni neka se raduju, †
neka klikću pred Bogom, *
neka klikću od radosti.
Pjevajte Bogu, slavite mu ime! †
Poravnajte put onome
koji ide pustinjom – *
kojemu je ime Gospodin –
i kličite pred njim!
Otac sirotâ, branitelj udovicâ, *
Bog je u svom svetom prebivalištu.
Napuštene Bog će okućiti, †
sužnje izvest na sretnu slobodu: *
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, *
dok si kročio pustinjom,
tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, *
Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
Dažd obilan pustio si, Bože, na baštinu svoju, *
okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj, *
u dobroti, Bože, ti je pripravi siromahu.
Slava Ocu.
Ant. Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide nad oblacima, aleluja.
Ant. 2. Na visinu uzađe vodeći sužnje, aleluja.
II.
Gospodin riječ zadaje, *
veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
kraljevi vojskâ bježe te bježe, *
domaćice plijen dijele.
Dok vi počivaste među torovima, †
krila golubice zablistaše srebrom, *
a njeno perje žućkastim zlatom:
ondje Svemogući razbijaše kraljeve, *
a ona poput snijega zablista na Salmonu.
Božanska je gora *
gora bašanska vrletna.
Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate †
na goru gdje se svidje Bogu prebivati? *
Gospodin će na njoj boraviti svagda!
Božja su kola bezbrojna, tisuću tisućâ: *
Gospod sa Sinaja u Svetište dolazi!
Na visinu uzađe vodeći sužnje, †
na dar si ljude primio, *
pa i one što ne žele prebivati kod Boga.
Blagoslovljen Gospodin dan za danom, *
nosi nas Bog, naš Spasitelj.
Bog naš jest Bog koji spasava, *
Gospodin od smrti izbavlja.
Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, *
kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.
Reče Gospodin: »Iz Bašana ću ih dovesti, *
dovest ću ih iz dubine mora,
da okupaš nogu u krvi, *
da jezici tvojih pasâ imadnu
dio od dušmanâ.«
Slava Ocu.
Ant. Na visinu uzađe vodeći sužnje, aleluja.
Ant. 3. Ulazak ti, Bože, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Svetište, aleluja. †
III.
Ulazak ti, Bože, gledaju, *
ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:
† Sprijeda pjevači, za njima svirači, *
u sredini djevojke s bubnjićima.
»U svečanim zborovima slavite Boga, *
slavite Gospodina, lozo Izraelova!«
Predvodi ih najmlađi, Benjamin,
koji ide pred njima, †
ondje su knezovi Judini sa četama svojim, *
knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.
Razvij, Bože, silu svoju, †
silu kojom si, Bože, uz nas *
iz Hrama svojega u Jeruzalemu!
Nek ti kraljevi darove donose! †
Ukroti neman u trsci, *
stado bikova s teladi narodâ!
Neka se prostru pred tobom
sa srebrnim žezlima: *
rasprši narode koji se ratu vesele!
Nek dođu velikani iz Egipta, *
Etiopija nek pruži ruke Bogu!
Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu,
slavite Gospodina, *
koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!
Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim: *
»Priznajte silu Božju!«
Nad Izraelom veličanstvo njegovo, *
u oblacima sila njegova!
Strašan je Bog iz svojega Svetišta, †
Bog Izraelov daje moć i silu
narodu svojemu. *
Blagoslovljen Bog!
Slava Ocu.
Ant. Ulazak ti, Bože, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Svetište, aleluja. †
Gospodin im otvori pamet, aleluja.Da razumiju pisma, aleluja.
Iz Poslanice Efežanima blaženoga Pavla, apostola
4, 1-24
Na visinu uzlazeći, odvede sužnje
Braćo, zaklinjem vas, dakle, ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera!
Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima.
Ono »uzađe« – što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa, da sve ispuni.
On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje, da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova, dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi.
Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova.
Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću.
Vi pak ne naučiste tako Krista, ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.
OTPJEV Ef 4, 8 (Ps 68, 19); 47, 6
R. Krist uzlazeći na visinu, odvede sužnje, * dade dare ljudima, aleluja.
O. Uzlazi Bog uz klicanje i Gospodin uza zvuke trublje. * Dade.
Iz Propovijedi svetog Augustina, biskupa
(Propovijed o Uzašašću, Mai, 98, 1-2; 494-495)
Nitko ne uzlazi na nebo nego onaj koji je sišao s nebesa
Danas je Gospodin naš Isus Krist uzašao na nebo, a s njim nek uzađe i naše srce.
Čujmo Apostola kako govori: Ako ste uskrsnuli s Kristom, čeznite za onim što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Ocu. Tražite ono što je gore, a ne ono što je na zemlji. Kao što je on uzašao, a da nije od nas odstupio, tako smo i mi ovdje već s njim, iako se još s našim tijelom nije ostvarilo ono što nam je obećano.
On je već uzvišen nad nebesa, a ipak trpi na zemlji u bolima koje podnosimo mi kao njegovi udovi. A to je posvjedočio kad je s neba povikao: Savle, Savle, zašto me progoniš? I ono: Bio sam gladan i nahraniste me.
Zašto ne bismo tako djelovali na zemlji da već s njim otpočinemo na nebu, kad nas vjera, ufanje i ljubav ovdje s njim spajaju? Dok je on tamo i s nama je, a dok smo mi ovdje, i s njim smo. Ono on radi i božanstvom i moći i ljubavlju, a mi ovo, iako ne možemo božanstvom kao on, ipak možemo ljubavlju po njemu.
On nije napustio nebo kad je sišao k nama, niti je od nas odstupio kad je opet uzašao na nebo. Sam svjedoči da je bio tamo, dok je prebivao ovdje: Nitko ne uzlazi na nebo, nego koji je s neba sišao, Sin čovječji, koji je na nebu.
To je rečeno zbog jedinstva, jer je on naša glava, a mi njegovi udovi. On je glava i nitko drugi, jer je on zbog nas postao Sin Čovječji, a mi zbog njega sinovi Božji.
Pa i Apostol ovako govori: Kao što je jedno tijelo, a ima mnogo udova, tako su jedno tijelo svi udovi tijela, iako ih je mnogo. Tako i Krist. Ne kaže: tako Krist, nego: tako i Krist. Krist dakle ima mnogo udova, a jedno tijelo.
Sišao je s neba iz milosrđa, i nije uzašao sâm, nego i mi uzlazimo kad smo u njemu po milosti. Prema tome, sam je Krist sišao i on je sam uzašao. Ne zato što bi se dostojanstvo glave tijelom zatamnilo, nego zato što se jedinstvo tijela ne može rastaviti od glave.
OTPJEV Dj 1, 3. 9. 4
R. Poslije svoje muke ukazivao se četrdeset dana i govorio o kraljevstvu Božjem. * I podiže se njima na očigled, i oblak ga ote njihovim očima, aleluja.
O. Dok je s njima blagovao, zapovjedi im da ne napu štaju Jeruzalem, nego neka čekaju obećanje Očevo. * I podiže se.
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Svemogući Bože, obdari nas svetom radošću i zahvalom: Kristovo uzašašće i naše je uzdignuće, jer smo u nadi svi pozvani u slavu, kamo je pred nama ušao Krist, naša Glava. Koji s tobom.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.