Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ti vrli sveti Filipe,
Kom srce sveđer gorjelo
Od ljubavi je Kristove!
Ko prijatelja uputi
I tebi ćutit dàrova
Otajstva divna Očeva.
Ta ista ljubav prigrli,
Ti brat se zoveš Gospodnji,
Ti stup si Crkve prvotne.
Ti stado Božje predvodiš,
A nama nauk ostavi
U spisu svome rječitom.
Svjedoci Krista krvavi,
Pomozite da u nebo
U nadi, vjeri hrlimo.
Da nakon boja zemaljskog
U stanu s vama Očevu
Kroz vječnost Trojstvo slavimo. Amen.
Ps 19 (18 A)
Ant. 1. Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu (V. V. Aleluja).
Nebesa slavu Božju kazuju, *
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje, *
a noć noći glas predaje.
Nije to riječ, a ni govor nije, *
nije ni glas što se može čuti,
al’ po svoj zemlji razliježe se jeka, *
riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.
Ondje suncu razape šator, †
te ono ko ženik iz ložnice ide, *
ko div kliče kad prelijeće stazu.
Izlazi ono od nebeskog kraja, †
i put mu se opet s krajem spaja, *
ne skriva se ništa žaru njegovu.
Slava Ocu.
Ant. Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu (V. V. Aleluja).
Ps 64 (63)
Ant. 2. Božja su djela slavili i mislili o onom što on učini (V. V. Aleluja).
Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; *
strah me dušmanina, život mi čuvaj!
Štiti me od vijeća opakih, *
sakrij od bjesnila zlotvora
koji bruse jezike ko mačeve, *
otrovne riječi izbacuju kao strijele,
da iz potaje ustrijele nedužna, *
da ga ustrijele iznenada ne bojeć se ničega.
Spremni su na djelo pakosno, †
snuju kako će kradom zamke staviti, *
i govore: »Tko će nas vidjeti?«
Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: *
duboka je pamet i srce čovječje.
No Bog ih ranjava strijelom, *
odjednom ih rane prekriju.
Vlastiti jezik propast im donosi, *
kimaju glavom svi što ih vide:
svi se boje, Božje djelo slave, *
i misle o onom što on učini.
Pravednik se raduje u Gospodinu, †
njemu se utječe, *
i kliču svi srca čestita.
Slava Ocu.
Ant. Božja su djela slavili i mislili o onom što on učini (V. V. Aleluja).
Ps 97 (96)
Ant. 3. Navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu (V. V. Aleluja).
Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja, *
nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega, *
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.
Oganj ide pred njim *
i sažiže okolo dušmane njegove.
Munje mu svijet osvjetljuju; *
zemlja to vidi i strepi.
Brda se tope pred Gospodinom ko vosak, *
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu, *
svi narodi gledaju mu slavu.
Nek se postide svi što likove štuju †
i koji se hvale kumirima. *
Poklonite mu se, svi bozi!
Sion radostan sluša, †
gradovi Judini kliču, *
zbog tvojih sudova, Gospodine!
Jer ti si, Gospodine, Svevišnji
– nad svom zemljom, *
visoko, visoko nad bozima svima.
Gospodin ljubi one koji mrze na zlo, †
on čuva duše pobožnika svojih, *
izbavlja ih iz ruku opakih.
Svjetlost sviće pravedniku *
i radost čestitima u srcu.
Radujte se, pravednici, u Gospodinu, *
slavite sveto ime njegovo!
Slava Ocu.
Ant. Navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu (V. V. Aleluja).
Naviještahu slavu Gospodnju i silu njegovu (V. V. Aleluja).I djela čudesna što ih učini (V. V. Aleluja).
U vazmeno vrijeme:
Iz Djela apostolskih
5, 12-32
Apostoli u prvoj Crkvi
U one dane: Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu, tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.
Onda se podiže veliki svećenik i sve njegove pristaše – sljedba saducejska. Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče: »Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga.« Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naučavali. Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu. Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave: »Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo«. Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. Nato netko pristigne i dojavi im: »Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod.« Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede – ne na silu, jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.
Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: »Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.«
Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja, da obraćenjem obdari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja, i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.«
OTPJEV Dj 4, 33. 31
R. Apostoli velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Isusa Krista: * i svima im se iskazivala velika naklonost, aleluja.
O. Ispunjeni Duhom Svetim, odvažno stanu navješćivati riječ Božju. * I svima.
Iz Rasprave o znaku krivovjernika, Tertulijana, prezbitera
(Pogl. 20, 1-9; 21, 3; 22, 8-10: CCL 1, 201-204)
O apostolskom propovijedanju
Krist Isus, naš Gospodin, dok je bio na zemlji, sam je navješćivao, ili javno narodu ili svojim učenicima, što on jest i što bijaše, koju je Očevu odredbu ostvarivao, što je odredio da čovjek mora činiti. Od učenika je kao glavne sebi uz bok odabrao dvanaestoricu i predodredio ih za učitelje narodâ.
Kako je jedan od njih otpao, preostaloj je jedanaestorici naredio, vraćajući se Ocu poslije uskrsnuća, da pođu i uče narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Smjesta su apostoli – taj naziv znači poslanici – izabrali kockom dvanaestog, Matiju, na mjesto Jude, prema proročkoj riječi što stoji u psalmu Davidovu. Dobili su obećanu moć Duha Svetoga za čudesna djela i propovijedanje. Najprije su bili svjedoci vjere u Isusa Krista, ustanovljujući Crkve, po Judeji. Poslije su pošli u svijet i objavljivali narodima istu nauku iste vjere.
Tako su u svakome gradu ustanovljivali Crkve, od kojih su potom ostale Crkve posuđivale mladicu vjere i sjeme nauke. To čine i sada da bi bile Crkve. Zbog toga će se i one smatrati za apostolske kao kćeri apostolskih Crkava.
Svaki rod valja promatrati prema njegovu podrijetlu. Stoga, tolike i tako brojne Crkve samo su jedna, to jest ona prva koju su osnovali apostoli i od koje su sve ostale. Tako su sve prve i sve apostolske, jer su sve jedna. Dokazi za jedinstvo jesu: uzajamno davanje mira, pozivanje na bratstvo i uzajamno njegovanje gostoprimstva. Tim pravima ne ravna nikakvo drugo pravilo već jedinstvena predaja istog vjerovanja.
Što su pak apostoli propovijedali, to jest što im je Krist objavio, nije moguće drugačije utvrditi osim pomoću istih Crkava koje ustanoviše sami apostoli. Oni su im propovijedali i živim glasom, kako se to kaže, a poslije svojim poslanicama.
Jednom je Gospodin rekao: Još vam imam mnogo toga reći, ali sad to ne možete podnijeti, nadodavši: Kad dođe onaj Duh istine, on će vas povesti u svu istinu, – što pokazuje da zapravo nije ništa bilo nepoznato onima kojima je obećao da će po Duhu istine zadobiti svu istinu. Obećano je ispunio, jer Djela apostolska govore o silasku Duha Svetoga.
OTPJEV Iv 12, 21. 22; Rim 9, 26
R. Pristupe neki pogani Filipu pa ga zamole: Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa. * Filip ode i kaže to Andriji, a Filip i Andrija odu i kažu Isusu, aleluja.
O. Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod, prozvat će se sinovi Boga živoga. * Filip ode.
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Bože, ti nas svake godine razveseljuješ nebeskom proslavom svetih apostola Filipa i Jakova. Po njihovim molitvama daj i nama udio u otajstvu muke i uskrsnuća tvoga Jedinorođenca da te zauvijek gledamo licem u lice. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.